Zbog inih razloga, koji često puta nemaju značajnu vrijednost, prešutimo ono što nam je na srcu, što nam je u razumu i što bismo trebali izustiti – ne dođe na jezik! Znači, u pitanju su obzirnosti, manjak ljudske okuraži, bojaznost od eventualnih posljedica…, to sve ide na uštrb istine. Prešućivanje istine je najveća pogubnost, u osobnom i općem pogledu, jer ostavlja mogućnost ljudima da manipuliraju s (ne)istinom. Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo. (Ps 37, 30)
Piše: Rudi Tomić
Obilježili smo 25. lipnja 2020. g. Dan neovisnosti u Republici Hrvatskoj, prisjećanje na povijesni dan 1991. godine, kada je u Hrvatskom Saboru jednoglasno donesena odluka o raskidu svih veza Republike Hrvatske s bivšim državama SFRJ. To je bio najznačajniji dan (poslije 10. travnja 1941.) u povijesti hrvatskog naroda. Tako i nikako drugačije!
Sanaderovi Europejci, degutirani HDZ-ovci, gurnuli su Republiku Hrvatsku u Europsku zajednicu bez razmišljanja o posljedicama, odnosno o stupnju neovisnosti koju nemaju Hrvati u EZ, s kojom nemaju ništa zajedničkog izuzev krova nebeskog. Gdje je Europa bila kada je Hrvatska krvarila od srpske agresije? Vodili su brigu da Hrvatska vojska ne granatira ”prekomjerno” četničke čete u Hrvatskoj!
S druge strane imamo i SDP sa koalicijskim partnerima, udrugu hrvatskih i srpskih jugo-nostalgičara, koji optužuju i osuđuju i minimum hrvatskog rodoljublja i domoljublja; podižu spomenike partizanskim i četničkim zločincima, kao da je Hrvatska još u savezu komunističke i velikosrpske Jugoslavije. Evo, ni nakon dvadeset godina od kako je Republika Hrvatska proglasila svoju nezavisnost (8. 10. 1991.) i ratom – u Bljesku i Oluji uspostavila državnu samostalnost – još se nije oslobodila jugoslavenstva, komunizma i velikosrpstva! Uz trunčicu sarkazma rekli bismo: sve je isto kao i prije, samo tu i tamo hrvatski se barjak vije!
Počelo je s Tuđmanom
U samom početku Europska je zajednica izvršila nasilje na predsjednika dr. Franju Tuđmana, da odgodi s Odlukom provedbe raskida sa SFRJ za tri mjeseca kako bi se ”jugoslavenska kriza pokušala riješiti na miran način”. Samo što je isteklo vrijeme za odgađanja odluke (tromjesečni moratorij), istog časa je JNA bombardirala Banske dvore u Zagrebu i s tim činom agresije poslala jasnu poruku hrvatskom narodu, o srpskoj ”dobrosusjedskoj miroljubivosti”, očitovana je također i anglosaksonska hipokrizija.
Predsjednik je Tuđman zadržao uza sebe ljude koji su bili na vlasti u jugoslavenskom-komunističkom režimu, vjerojatno nije imao dovoljno povjerenja u sebe i u snagu ljudi koji su hrlili sa svih strana. Nije nikakva tajna, da je Tuđman bio za kompromis umjesto konfrontacije. Naime, nudio je ”Kninskim” Srbima autonomiju; vodio je tajne i javne pregovore s Miloševićem i slao je brojne delegacije u Beograd, kako bi se mirnim putem postigao sporazum. Tuđman je bio naivan političar (pregovarao je tijekom primirja, kojeg bi četnici koristili za utvrđenje i pojačanje s ljudstvom i oružjem), pa je čak otišao na sastanak sa zločincem Slobodanom Miloševićem u – Karađorđevo, što je bilo sramotno za predsjednika Tuđmana i kompromitirajuće za RH, jer pojam ”Karađorđevo” je simbol četništva i sinonim zločina.
Srbija se još i danas sprda s umiljatim predsjednikom RH, predsjednicom Vlade, ”neovisnošću i samostalnošću” Republike Hrvatske, kojoj nameće teme i ucjene za ”dobre odnose u regiji”! Tadićevo je mišljenje o susjedima isto kao i Miloševićevo, samo s razlikom da će Tadićeva Srbija dobiti u miru, što je Milošević pokušao osvojiti u ratu. Evo, kako Tadić gleda na samostalnost svojih susjeda: ”Samostalnost Hrvatske je privremeno rješenje; samostalnost Bosne i Hercegovine je privremeni Daytonski kompromis, a samostalnost Kosova je privremeno pod upravom UN.” (Slobodna Bosna)
Vanjski neprijateljski čimbenici, domaći četnici i srbijanska jugo-armija vidjeli su u Tuđmanu mirotvorca, koji je bio spreman na usuglašavanje , još k tome – imali su njegove najbliže suradnike za svoje saveznike, koji su učvršćivanjem ”hrvatskog antifašizama” u temeljene Ustava Republike Hrvatske, odstranili eventualnu suradnju Tuđmana i Vlade s ”ustaškom emigracijom”. Stoga je bilo očevidno da je najdržavotvorniji dio hrvatskog naroda – hrvatska dijaspora bila zanemarena, jer nije nijedan značajniji političar iz emigracije bio pozvan za osmišljavanje Ustava i formiranje Vlade!
”Norvalska Hrvatska”
U prvom valu dolaska ljudi iz hrvatske emigracije bili su pojedinci iz kulturnih društava, odnosno politički minimalisti, koji nisu smetali onima oko Predsjednika Tuđmana. Ipak, da kod naroda ne bi izgledalo sumnjivo, organizirano je došla skupina ljudi iz poznatog ”ustaškog” Centra u Norvalu (gradiću kraj Toronta), koji su bili predvođeni malim (niskog stasa) fratrom. Da se ne zaboravi, u Norvalu je bio ugošćen dr Franju Tuđman i drugi gosti iz Hrvatske, gdje su ”stvoreni temelji” Republike Hrvatske. I nakon 20 godina opstojnosti Republike Hrvatske, još se taj mit o Norvalu pojavljuje u vizijama maloumnih jugo-nostalgičara.
Istini za volju, nekolicina folklor-otporaša iz Norvala, došli su na Prvi Sabor HDZ-a u Zagreb i ostali su s predsjednikom Tuđmanom. Neki su dobili položaje u ministarstvima, u ustanovama za komunikacije i gospodarstvo. Prisjetimo se: tko su ti ljudi (nabrojio sam ih u nekoliko navrata), što su imali u Kanadi, što su sa sobom donijeli, te kako su osobno bili uspješni za vrijeme rata i – s čime raspolažu danas. Na osnovu ovih činjenica možemo ustvrditi, da je mala skupina iz Norvala ostavila loš ugled na hrvatsku političku emigraciju, koja je bila predvodnica u borbi protiv komunizma i jugoslavenstva; ostavila je također crnu mrlju na Hrvate iz Hercegovine, jer su podrijetlom – Hercegovci, a nanijela je trajne posljedice za domovinsku Hrvatsku, koju su opljačkali putem privatizacije.
Među dobrovoljcima iz hrvatske emigracije bilo je mnogo dobrih i sposobnih rodoljuba koji su se hrabro borili diljem Hrvatske, a veliki broj njih je i poginuo u Domovinskom osloboditeljskom ratu. Među najistaknutijim bio je ”Norvalac” – Gojko Šušak, koji se odazvao pozivu predsjednika Tuđmana.
Dakle, treba iz norvalske skupine, odnosno ”legendarne četvorke” izdvojiti Gojka Šušaka, osobu najvećeg povjerenja predsjednika Tuđmana; koji je obnašao važne dužnosti, dok konačno nije bio imenovan za ministara obrane Hrvatskih oružanih snaga. Ministar Šušak bio je s bojovnicima na svim bojišnicama; bio je s generalom Antom Gotovinom predvodnik u Bljesku i Oluji. Poslije slavne pobjede Hrvatske vojske, njezin ratni ministar i vojskovođa Gojko Šušak, nakon teške bolesti umro je 3. svibnja 1998. godine u Zagrebu.
Hrvatski Norval ima i povijesni značaj ne samo za Hrvate u Južnom Ontariju, nego za hrvatski narod općenito. ”Naime, 22. rujna 1990. oduševljeno je dočekalo prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana oko 22.000 tisuće Hrvata. S njim su bili predsjednik Vlade Vlatko Pavletić, predsjednik Sabora Žarko Domijan i cijelo hrvatsko vrhovništvo koje je bilo tom prigodom nazočno na Hrvatskom centru. Mogli bismo reći: prva hrvatska vlada sastala je se i na hrvatskom centru u Norvalu.”
(Rudi Tomić: Glas koji treba čuti, Hrvatska knjižnica, Ljubuški 2003. str. 118, 119)
Na livadi, gdje je Tuđman održao predavanje, sada je sagrađena najveća i najljepša, vjerojatno i najskuplja hrvatska katolička crkva u svijetu. Sa dva zvonika visoka 60 metara, plus križ od tri metra, ponosno strči u nebeske visine. Bez sumnje, nema nigdje u svijetu marljivije i darežljivije hrvatske zajednice kao što je Hrvatski centar u Norvalu. Dakle, ne možemo dozvoliti da ratni profiteri iz norvalske skupine bace crni veo na rasadnik hrvatstva i kršćanstva, na Hrvatsku zajednicu u Norvalu.
Povijest ne možemo izbrisati
Uz osjećaj visokog poštivanja naspram prvom predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu, za sve zasluge i zalaganja da Hrvatsku učini najboljom i najslobodnijom državom u svijetu, ostavio je u ”amanet” raskoljen HDZ. Nakon njegove smrti Ivo Sanader je devastirao političku stranku (HDZ) u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini; rasprodao je državne tvrtke i opljačkao imovinu hrvatskog naroda. Sanader je u zatvoru i čeka presudu zbog pljačke – lopovluka, ali neće mu se suditi što je osnažio Srbe u Vladi i u Hrvatskoj; ustoličio Stjepana Mesića za predsjednika RH. Sanader je ustoličio i Josipovića na Pantovčaku. Koliko zla može učiniti jedan ljudska sotona!
Sve ovo gore navedeno su povijesne činjenice, manje-više zasluge HDZ-a, koje ne možemo izbrisati. Vodstvo HDZ-a nije uspjelo u ovih dvadeset godina, skoro bez prekida upravljanjem državom, ispraviti propuste i poboljšati uvjete naroda u državi i ugleda države u svijetu!? Možda bi bilo uputno pokupiti političare iz HDZ-a Restarta, medijske analitičare, samozvane povjesničare i sudske stručnjake te ih strpati na brod i uputiti – Naviget Anticyram – neka plove u Antikiru. (Antikira je bila grad u grčkoj pokrajini Fokidi. Po proplancima je obilno rastao kukurijek, koji su stari upotrebljavali kao lijek protiv ludila. Dakle: kod njega (…) u glavi nije sve u redu, neka plove u Antikiru po kukurijek!)
Možda su ovo posljednji izbori za mnoge od nas koji smo u odmaklim godinama života, ili smo krhkog zdravlja, pa nam je stalo do toga da kažemo što nam je na srcu – neka bude i na jeziku! Moramo se dopunjavati i uvjeravati jedni druge: što bismo trebali činiti da se poboljša životni standard, da hrvatska mladež stvara obitelji i kući se u svojoj domovini, jer gorak je život u tuđini…, pa makar živjeli u Europskoj zajednici.
Političke stranke u RH objavile su svoje izborne programe i imena potencijalnih saborskih zastupnika i ministara u Vladi, koji bi upravljali državom u naredne četiri godine. Što bi, recimo, mogli učiniti zastupnici HDZ-a, koji su već na vlasti od samog početka, a nisu mogli obaviti do sada? Ništa. Ako nisu bili sposobni učiniti ono što sada smatraju potrebnim za vrijeme dosadašnjih mandata, onda se od njih može očekivati još manje od ništa, jer su istrošeni mozgovi maturi šeks-mageia.
Što hrvatskom narodu nudi oporba – Restart koalicija koja je također bila na vlasti, a niz godina u oporbi? Račanovi pioniri nisu učinili nešto značajno što bi moglo ponukati hrvatski narod da im povjeri vlast u RH. Dapače, bili su protiv i onog pozitivnog minimuma što je Vlada nudila; sustavno su provocirali desničarske udruge i kao lešinari čekaju političku smrt HDZ-a. U među vremenu, dok čekaju na preuzimanje vlasti, okupljaju se na obnovljenim spomenicima partizanskim i srpskim zločincima i uzveličavaju proslave ”antifašističkih” obljetnica. Dakle, sve im je to preče nego briga o hrvatskom gospodarstvu, o zaštiti nacionalnih interesa hrvatskog naroda i države. Ovdje zapinje i voda!
Ima nas još stanovit broj koji smo bili izgnani iz svoje domovine i živimo u dijaspori, gdje su neki stekli visoka zvanja i velika imanja, ali naš duh je ostao na majčinim ognjištima, stoga se osjećamo uvrijeđenima kad nas se naziva – iseljenicima!
Jugoslavija je utemeljila Maticu iseljenika, jer im je takva institucija odgovaralo za uvid u djelatnost hrvatskih zajednica u ”iseljeništvu”. Dolaskom HDZ-a na vlast dobili smo Hrvatsku maticu iseljenika u Zagrebu, kojom su upravljali došljaci iz Norvala. Bilo je uspostavljeno i ministarstvo za iseljeništvo, kojim su upravljali došljaci iz Norvala (neki traže ponovnu uspostavu takvog ministarstva!). Imali smo i ministarstvo za privatizaciju na čelu s došljakom iz Norvala. Ratno ministarstvo pomorstva i komunikacija vodio je također povratnik iz Norvala.
Republika Hrvatska ima svoja veleposlanstva i konzulate u svim državama, kojima je primarna dužnost voditi brigu o svojim sunarodnjacima u dijaspori. U svim većim hrvatskim zajednicama u dijaspori imamo i Hrvatske katoličke župa. Dakle: ne trebaju nam još druge ”iseljeničke” udruge samo zbog toga da vladajuća stranka ima svoje političke ispostave.
Netko je za ova zločinačka stramputarenja odgovoran! Mi Hrvati ne valjamo. Potreban je hitan nacionalni remont ili otpad!
Najteže je nam, koji nosimo Hrvatsku u srcu, u razumu i u rukama! Ali mi moramo izdržati ne klonuti. Ima među Hrvaticama i Hrvatima zdravog roda i poroda. Ostaje nam rad, upornost, zdravo usmjeravanje i nada!” Vero verius ! (istinitije od istine!)
Rudi Tomić, Toronto