Ta ideja omogućila je da organizirana grupacija međusobno povezanih pojedinaca, koji imaju svoju strategiju, sredstva i izvršitelje, utječu na političke, financijske i ekonomske događaje u cijeloj našoj zajednici, da praktički odlučuju o svemu.
Rezultat te bolesne ideje je da je došlo do enormne pljačke i bogaćenja tih organiziranih struktura i velike njihove moći, a zemlju dovelo na rub bankrota, ogromnog zaostajanja i siromaštva.
Umjesto obećavane zemlje blagostanja, sreće i dobra za sve ostvareno je društvo nesreće, društvo u kojem caruje očevidno zlo i za tu ideju danas se može ustvrditi kako je to bio i jest “projekt zla.“
U projekt zla registrirani su odabranici. Tvrdi se, u početku u uski krug
1) Iz grupe ratnih profitera i trgovaca oružjem
2) Iz HDZ-a ali i iz redova drugih stranaka
3) Iz bankarskog sektora – to su osobe koje su kreditima pomagale pripadnike stranke na vlasti ili odabrane tajkune
4) Iz gospodarskog sektora
5) Iz sektora tajnih službi
Poslije se dogodila prava ekspanzija ostalih hrvatskih oligarha u osvajanje hrvatskog financijskog i gospodarskog prostora koji su sveukupno gledajući zauzeli ključne pozicije. Naime, dolaskom SDP-a na vlast 2000 godine projekt zla – da zajednica bude postavljena od uske grupe ljudi, koji su uzurpirali smisao zajednice, nije obustavljen.
Koncepcija osvajanja bogatstva i vlasti još više je uzela maha, proširila se i usavršila. Mafijaški klanovi su se razgranali, zlo u Hrvatskoj se umnožilo.
Uloga tajnih službi
U projektu zla osobito je velika uloga tajnih službi iz bivšeg komunističkog sustava. Tvrdi se kako je njihova uloga i u današnjoj politici i društvu velika, odlučujuća.
Pod tajnim službama u prvom redu se govori i misli na pripadnike UDBE i KOS-a koji su infiltrirani u današnju politiku i društvo. ( Slojevitost i obavještajni krugovi kadrova opisani su u prošlom tekstu “Tko vlada Hrvatskom“)
Hrvatske tajne službe u bivšoj državi bile su pod kontrolom njezine središnjice – SDB ( službe državne bezbjednosti, bivše OZNA-e koja je u sastavu imala i vojnu komponentu- KOS ili Kontraobavještajnu službu). One su danas strukture kontrole u našoj zemlji.
Nalaze se u pozadini donošenja svih političkih odluka i to od osamostaljenja države, preko Domovinskog rata pa sve do danas.
Kao i u bivšoj državi oni su i danas gospodari života i smrti svim oponentima i svih političkih protivnika.
Upravljaju financijama naročito u međunarodnim transakcijama koristeći inozemna predstavništva domaćih tvrtki kao svoje ekspoziture.
Akumulirali su ogromni kapital u vrijeme domovinskog rata švercom nafte, oružja i droge i investirali ga u nekretnine i u preuzimanje tvrtki u pretvorbi. Tvrdi se da je velik dio novca završio na tajnim računima u inozemstvu ali i u bankarskom sektoru u Hrvatskoj kako bi se preuzela kontrola nad financijskim institucijama kao snažnim mehanizmom kontrole društva, političarima i vlasti, bez obzira na njezin predznak. Moć tajnih službi ( UDBA-e) danas se nalazi i u jakom marketingu te umreženosti s državnim institucijama. One drmaju i discipliniraju Vladu, Sabor i sve mehanizme vlasti.
Mreža
Danas razdijeljeni u klanove svoje članove ne ostavljaju na cjedilu. Mreža je uvijek sigurna podrška u slučaju potrebe pomoći. Navodi se primjer Ognjena Krajačića.
Ognjen je sin Titove desne ruke i prvog načelnika zloglasne OZNE pokojnog Ivana Steve Krajačića koji je bio i dugogodišnji suradnik sovjetskog NKUD-a. Njegov čovjek je Josip Manolić, spiritus muovens svih tajnih službi u Tuđmanovoj Hrvatskoj.
Ognjen je povezan sa mnogim aferama i kad ostaje bez svojih pozicija u pomoć mu pritječe “mreža.“ Zapošljava ga Ivica Todorić čiji je otac Ante Todorić radio za Ivana Stevu Krajačića dok je ovaj bio šef OZNA-e.
Očevi i sinovi
Ključni čovjek iz OZNA-e bio je njezin zapovjednik Stjepan Mikša, dok je zapovjednik KNOJ-a, službe pod kontrolom KOS-a, bio Irinej Luković. Tih ljudi danas nema u politici niti ih je bilo u hrvatskom tranzicijskom razdoblju, ali su zato bili aktivni njihovi sinovi: Branko Mikša i Franjo Luković, danas obojica pripadnici klana Franje Gregurića.
Osobito je Franjo Luković vrstan kriminalac. Tvrdi se da je hrvatsku državu sustavno pljačkao preko Zagrebačke banke.
Navodi se jedan primjer: Prema informacijama iz Zagrebačke banke Luković je 1994 godine dogovorio naplatu potraživanja banke u iznosu od 226 MILIJARDI HRD-a s bratom Slobodana Miloševića- Berislavom Miloševićem. Naplata je dogovorena uz uvjet plaćanja provizije Miloševićevima, a isplata je realizirana preko BANQUE FRANCO YUGODLAVE, čiji je osnivač bila upravo Zagrebačka banka i srpski partneri. Ta sredstva nisu nigdje proknjižena u banci, a navodi se kako je kompletan iznos završio na Lukovićevom računu u Parizu.
Pisma o Vođi
Povodom posljednjih natpisa, a vezano upravo uz pljačku i organizirani kriminal aktera projekta zla, zaprimio sam mnogo pisama i komentara sličnog sadržaja. Dužan sam prenijeti ta razmišljanja.
Evo jednog komentara u kojem je srž i svih ostalih: “Sav lopovluk koji je počinjen u Hrvatskoj nije mogao ići bez znanja pokojnog predsjednika Tuđmana. Morao je znati i njegova odgovornost je velika. On je bio prvi čovjek u državi gdje je Predsjednik države vedrio i oblačio. Njega se sve pitalo. Lopovluka je bilo i poslije njegove smrti, ali to ga ne amnestira od njegovih grijeha. Odgovoran je za zlo koje danas vlada u RH jer to je njegovo naslijeđe.“
Unesrećeni zlom
Hrvatska nacija i hrvatsko društvo su unesrećeni. Unesrećilo ih je zlo koje je po sebi uvijek protivno dobru i sreći.
Zlo svoj naum unesrećivanja ostvaruje kroz one koji pristaju uz njega. Ali, ni oni nisu izuzeti od unesrećivanja, jer i njih unesrećuje zlo koje se nastanilo u njima. Učinilo ih je zarobljenicima, jer izbor između dobra i zla nije drugo do li napredovanje u slobodi i savršenosti, ako se odlučimo za dobro, odnosno malodušje i griješenje, jedna opća zarobljenost ako se odlučimo na zlo.
Borbom i istinom do slobode
Zlo u Hrvatskoj je očevidno i stoga ne treba maštati i stvarati predodžbu o dobru, nego se boriti da bi se tog zla oslobodili i tako ostvarili dobro i sreću. Potrebna je hrabra i odlučna borba. Prije svega potrebna je odluka za činiti dobro i za služenje dobru i pravednosti, jer upravo u tome se očituje sloboda. Što čovjek više to čini to je slobodniji. Opredijeljenost za zlo izbor je neposlušnosti. To je zlouporaba slobode, koja vodi u ropstvo grijeha.
Istina također oslobađa. Stoga širi, govori i piši istinu i ne boj se( Psalam 118,6).
Šutnja znači i strah, time i neprekidnu stalnu i uvijek ponavljanu muku. U toj muci žive svi oni koji ne poznaju Boga i ne priznaju Isusa kao svog Spasitelja. Tko se prepusti strahu taj nema vlasti nad sobom, nema samokontrole, jer su njegove reakcije pod kontrolom zla-neprijatelja, koji nas strahom zarobljava, veže i postaje naš Bog (gospodar). ( Više o tome u tekstu: Muka na desnici).
Korijeni zla
Rado Pejić korijene zla vidi i u činjenici da se uspostavom hrvatske države tranzicija nije dogodila. Da time nikada nije bilo stvarne demokracije i višestranačja.
Vidi se dalje u činjenici da komunistička nomenklatura, koja je prije stvaranja države, bila na vlasti, nikada nije pretrpjela stvarni politički poraz, već da i dalje vladaju u reformiranom obliku. On za današnju vlast (HDZSDP) tvrdi da nije rezultat slobodnih i demokratskih izbora nego proizvod manipulacija koji je postignut novcima pokradenim na početku tranzicije 90-tih godina. Po njemu, ali i po drugima, stoga je nužno očišćenje hrvatskog društva od zla i zločinaca. Nužno je donijeti i provesti lustracijski zakon kojim bi se eliminirao utjecaj iz tajnih službi u institucijama vlasti RH, a koje su inkubator korupcije i organiziranog kriminala i sveg zla u našoj zemlji.
Te strukture danas su izvan i iznad svih zakona i svega života naše zajednice. Ne polažu račune nikome osim svojim članovima. Sve institucije države u službi su tih struktura zla i pomoću njih te strukture provode svoju politiku u vlastitu korist. Državu su razorili, a daljnji cilj im je razoriti sve vrijednosti, osobiti kršćanske. Te sile zla uperene su protiv običnog čovjeka. Treba im se oduprijeti zajedničkim snagama.
Nova snaga-projekt zla
Zbog čega u RH do danas nije donesen i proveden lustracijski zakon i kako prijeko potrebnu lustraciju provesti u Hrvatskoj opisano je podrobno u tekstu: Iluzorna priča.
Jasno je da sadašnja vlast neće pokrenuti takvu inicijativu, jer da je imala namjeru već bi je i pokrenula.
No jasno je da to neće učiniti niti nova snaga Tomica Karamarko i njegov HDZ, jer niti on nije pokrenuo niti jednu jedinu inicijativu za možebitnim donošenjem i provođenjem lustracijskog zakona kojim bi se eliminirao utjecaj zla.
To govori samo jedno, a to je da ako netko, tko je u politici aktivan već desetke godina, a niti jednom ne pokrene inicijativu za očišćenje društva od zločinaca i zla, onda je i sam projekt zla, jer ga time štiti.
Autor; Mirko Omrčen