Ako krenemo od općeg ka pojedinačnom, spomenut ćemo a) komunističke zločine u svijetu, b) komunističke zločine u Europi i one s kojima su direktno ideološki i na druge načine povezani c) partizanske i komunističke zločine u Jugoslaviji, prvenstveno u Hrvatskoj.
A) KOMUNISTIČKI ZLOČINI U SVIJETU
Za komunističke zločine (ubijanja, represiju, reduciranje ljudskih prava, zatvaranje…) može se konstatirati da su postojali tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata, ali je gotovo za ne povjerovati da se događaju i danas. Primjeri su Sjeverna Koreja, Kina, Venecuela, Kuba…
Danas su to države s najnižom razinom ljudskih prava i sloboda, najnižim gospodarskim razvojem, militaristička, apsolutistička i ideologizirana društva – gdje vjerojatno nitko normalan ne bi poželio živjeti.
Nedavno je objavljen podatak kako se i sada u Sjevernoj Koreji nalazi oko 200 000 ljudi u različitim logorima, uglavnom radnim. Gdje god su na vlast došli komunisti, donijeli su teror, neslobode, nasilje, glad, nazadovanje.
I danas zemlje s komunističkom vlasti spadaju u najnerazvijenije po većini kriterija. Procjene su da je od komunističke represije do danas ubijeno preko 100 milijuna ljudi (od toga 40 do 66 milijuna u samom SSSR-u; procjene variraju prema različitim izvorima). Ova činjenica nedvojbeno određuje komunizam kao najveći zločinački sustav u pisanoj povijesti i kao najsavršeniji stroj za ubijanje. Diktatori Bez obzira kako sebe nazivali (predsjednik predsjedništva, predsjednik i sl.) i titulirali, na čelu komunističkih država bili su isključivo diktatori.
U svim komunističkim zemljama vladao je autokratski, totalitarni režim, koji je na čelu imao vođu – diktatora, s gotovo neograničenim ovlastima. Slijedi popis samo najpoznatijih:
Kod većine diktatora uočljivo je poklapanje završetka vladvine s godinom smrti/smaknuća, nakon višedesetljetne vladavine, što znači da uglavnom vladaju do svoje smrti.
U tablici 2. je popis devet diktatora iz različitih ideologija, iza kojih je, prema određenim procjenama, ostao najveći broj žrtava njihove vladavine, a u tablici 3. su prikazani samo komunistički diktatori.
1997.) je razvidno kako u 20. stoljeću od devet diktatora s najvećim brojem ubijenih ljudi (uzeti su oni s više od 1 milijun ubijenih tijekom vladavine) njih pet pripada komunističkoj ideologiji; odgovorni su za smrt 88,02 milijuna ljudi, dok na diktatore iz ostalih ideologija otpada 36,65 milijuna žrtava (ukupno su odgovorni za smrt 124,67 milijuna ljudi). Za naš kontekst priče zanimljivo je kako se u obje tablice pojavljuje Josip Broz Tito.
Kult ličnosti karakterističan je za većinu diktatora, a sastoji se najčešće u atribuiranju nepostojećih osobina ili natprirodnih sposobnosti. Veličaju se i citiraju njihove izjave i misli, a dogmatski im se pripisuje nepogrešivost.
U pojedinim državama gradovi još za njihova života dobivaju imena po njima (Titograd, Titov Veles, Titovo Užice, Titova Korenica, Lenjingrad, Staljingrad…)*, nose im se štafete za rođendan ili se organiziraju spektakularne proslave i sletovi, a nerijetko je datum njihovog rođenja nacionalni praznik.
Ponekad mitologizacija ide čak do toga da se ne može s potpunom sigurnošću znati točan datum rođenja «vođe» (kao na primjer u slučaju Josipa Broza Tita; njegov rođendan je slavljen 25.05. kao «Dan mladosti», iako nije rođen toga dana).
Diktator je uvijek vođa s apsolutnim autoritetom i arbitar je svih važnih stvari u državi, a ako postoji bilo kakav oblik (tro)diobe vlasti, on je samo prividan i simboličan. Često postoji i nasljeđivanje vladarske pozicije, kao u dinastiji (Sjeverna Koreja: Kim Il-sung → Kim Jong-il → Kim Jong-un).
*Onomastika komunističkih naziva gradova u bivšoj Jugoslaviji imala je (osim gradova koji su u svom nazivu sadržavali Titovo ime – a takav grad je morala imati svaka republika) ekstenziju i na najbliže Titove suradnike: Kardeljevo, Kidričevo, Pucarevo i sl.
Crna knjiga komunizma i crveni holokaust
«Crna knjiga komunizma – Zločini, teror, represija» je knjiga koja opisuje povijest represije, teror i masovne zločine u komunističkim državama. Izvorno je objavljena 1997. godine u Francuskoj pod naslovom: «Le Livre noir du communisme: Crimes, terreur, repression».
«Crna knjiga komunizma» je u različitim zemljama izazvala rasprave o revalorizaciji socijalizma i pojavu pojma crveni holokaust; taj pojam je učvrstio procjenu socijalizma kao totalitarnog sustava koji ga ravna s nacionalsocijalizmom. «Crna knjiga komunizma» navodi sljedeće procjene o broju ubijenih ljudi od strane vladajućih komunističkih sustava u pojedinim zemljama:
Tablica 4: Procjene broja ubijenih ljudi od strane vladajućih komunističkih sustava u pojedinim zemljama (prema «Crnoj knjizi komunizma»)
Već u uvodu Stephane Curtois skreće pozornost da je u komunističkim genocidima ubijeno četiri puta više ljudi nego što je ubijeno od strane fašističko-nacionalsocijalističke osovine i skreće pozornost na sličnost tih dvaju ideologija. Smatra da je to nužno, jer komunistička ideologija i dalje ima mnogo sljedbenika.
B) KOMUNISTIČKI ZLOČINI U EUROPI SSSR
Europa se smatra kolijevkom civilizacije, ali nažalost i socijalizma i njegove maligne alteracije komunizma, koji su negacija civilizacije, pod kojima su napravljeni najveći zločini ne samo u 20. stoljeću, nego i u povijesti čovječanstva. Najviše žrtava komunističkih zločina kumulativno se dogodilo upravo tamo odakle je komunizam krenuo na svoj smrtonosni pohod po svijetu, u SSSR-u. Različiti autori daju procjene o ukupnom broju žrtava komunističkog terora u SSSR-u (od 1917. do 1987.)
Holodomor Holodomor, poznat i kao gladomor, je umjetno stvorena glad koja je obuhvatila stanovništvo sovjetske Ukrajine, sjevernog Kavkaza te područje oko donjeg toka rijeke Volge od travnja 1932. do studenog 1933. godine.
Upravo je kroz tih 17 mjeseci, približno oko 500 dana, u Ukrajini umrl0 svakog sata, a gotovo 25 tisuća svakog dana na milijune ljudi. Vrhunac Holodomora je bio u proljeće 1933. U Ukrajini je tada od gladi umiralo 17-ero ljudi svake minute,
Područja pogođena glađu bila su u većini naseljena ukrajinskim seljaštvom koje je pružalo otpor novoj Staljinovoj sovjetskoj ekonomskoj politici odnosno nesrazmjernom kolektivnom oduzimanju privatno stečenih dobara, zbog čega je Holodomor 2003. po prvi puta javno u Ukrajini proglašen genocidom sovjetsko-komunističke vlasti protiv ukrajinske nacije.
Prema određenim istraživanjima i dostupnim dokazima, samo na prostoru Ukrajine umrlo je između 3 i 7 milijuna ljudi. Neki stručnjaci navode da je ukupno ubijeno i do 10 milijuna ljudi što Holodomor svrstava u jedan od najvećih zločina 20. stoljeća.