Macelj je najveće skupno stratište svećenstva u Republici Hrvatskoj
Partizanski poslijeratni zločini u Maceljskoj šumi označavaju niz pokolja kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u šumama na području Maceljske šume kod Krapine, u logorima u Mirkovcu, pokraj Sv. Križa Začretje i Oroslavju. Bez suđenja, komunisti su pobili brojne hrvatske vojnike i civile. Procjenjuje se da je ubijeno više od 12.000 hrvatskih zarobljenika.
Do sada je iz 23 masovne grobnice ekshumirano 1.163 žrtve pokolja (drži se da ima još 130 grobnica) čija su tijela bila u vrećama dugih 12 godina uskladištena na tavu i u podrumu. Tijelsa su svečano pokopana 2005. godine.
Ubojice su bili uglavnom domaći ljudi iz okolice Krapine. U Maceljskoj šumi ubijen je 21 svećenik. Ubijani su svirepo, zvjerski, bez imalo milosti, pucnjem u potiljak, otkrila je obdukcija.
Nakon predaje hrvatske vojske 15. svibnja 1945. kod Bleiburga počinje izručenje hrvatskih zarobljenih vojnika i civila Titovim partizanima, uz svesrdnu pomoć britanske vojske koja je Hrvate izručila Titu, protivno Ženevskoj konvenciji.
Pokolj su počeli Titovi partizani 17. svibnja, a likvidacije su nastavljene narednih nekoliko mjeseci. Ostatak zarobljene hrvatske vojske i civila ubijen je na marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima tijekom sljedećih mjeseci.
Likvidacije Hrvata koje su počinili Titovi partizani vješto su skrivane cijelo vrijeme Jugoslavije te se o njima nije smjelo govoriti. Tako se na sam spomen Bleiburga ili Macelja moglo završiti na robiji ili čak izgubiti život.
Žrtve koje su izbjegle likvidacije kroz Sloveniju (Kočevski rog, Huda Jama, Tezno), prisilno su nastavile pješačiti do stratišta u Macelju. Macelj je najveće stratište u Republici Hrvatskoj jer su do sada ekshumirane točno tek 1163 žrtve „Križnog puta“.
Prema izjavama svjedoka, pripadnika OZNA-e Mladena Šafranka i zapisima preživjelog sudionika „Križnog puta“ Frana Živičnjaka, u maceljskoj šumi stradalo je oko 13.000 žrtava, više od 130 jama još uvijek nije istraženo.
Zločin traje i danas, rečeno je uvodno, prošlost se mora istražiti i objelodaniti kako bi se mogla živjeti budućnost. Dok god tijela mrtvih ne nađu mir i spokoj, dok se u školskim udžbenicima ne bude našla istina, i dok se ne počne otvoreno i javno govoriti i izvještavati o svim počinjenima zločinima, a ubijenih je bilo više stotina tisuća, do tada se u Hrvatskoj ne može živjeti budućnost.
Film će danas biti prikazan u Krapini, a u ponedjeljak u Varaždinu.
KRAPINA petak 2. lipnja 2015. u 20,00 Dvorana pučkog otvorenog učilišta Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 13
VARAŽDIN ponedjeljak 5. lipnja 2015. u 20,00 Dvorana Varaždinske biskupije, Zagrebačka 3
Ulaz slobodan.
HAZUD/Nada Landeka