Datum objave: 16. prosinca 2015./Piše: Nada Landeka
Velik broj ljudi je svakodnevno u nedoumici, kome mogu postaviti pitanja koja ih muče u svezi pojedinih odvjetnika i njihovog odnosa prema klijentima. Naime, u obraćanju Disciplinskom tužiteljstvu Hrvatske odvjetničke komore najčešće umjesto odgovora koji bi imao okosnicu u zakonu, dobijemo „košaricu“. Tako je Disciplinsko tužiteljstvo HOK-a nedavno odbacilo prijavu podnešenu protiv odvjetnika koji je dokumentacijom koju je zaprimio od stranke, zlorabio i iskoristio za tužbu protiv iste te stranke a za drugog klijenta, i k tome, je to za HOK i za odvjetnika sasvim normalno. Dakle, prema tumačenju Disciplinskog tužiteljstva HOK-a odvjetnici nisu dužni poštovati Zakon o odvjetništvu, iako je zlouporaba položaja odvjetnika opisana ne samo u Zakonu o odvjetništvu već i kao kazneno djelo i kršenje etike.
http://www.hazud.hr/neeticnost-odvjetnika-i-ravnodusnost-odvjetnicke-komor/
U svojem očitovanju, tijelo HOKa zaduženo za nadzor zakonitog postupanja odvjetnika pri pružanju pravne zaštite građanima RH otišlo je tako daleko da je na svoj način protumačilo i zakonske odredbe, pa tako, ono što je Zakonom kažnjivo to je za njih sasvim u redu, kao da građani ne znaju čitati što piše u zakonu.
No, na stranu moralnost tih odvjetnika R.K. i M.K. koji su iskoristili dokumentaciju iz povjerenog im spisa za uspjeh u drugoj parnici, i to upravo protiv stranke od koje su dokumente preuzeli, već pogledajmo i brojne druge slučajeve. Možda HOK nije upoznat s činjenicom koliki broj odvjetnika otkaže punomoć svojim strankama i to svega koji dan ili koji sat prije rasprave, nakon što shvate da im je parnica krenula krivim smjerom pa radije „daju petama vjetra“.
Previsoke odvjetničke tarife
O odvjetničkim tarifama da i ne govorimo. Malo koji građanin, osim tajkuna i velikih poduzetnika, može podmiriti visoke odvjetničke tarife i plaćati svaku radnju odvjetniku. Naročito kad se uzme u obzir da se tarifa određuje prema vrijednosti parnice, a da stranka u trenutku kad joj zatreba odvjetnik, već se nalazi u prilično nezavisnoj i financijski vrlo teškoj situaciji. Često se u javnosti tražilo od Ministarstva pravosuđa i HOK-a da prilagode sudske pristojbe i odvjetničke tarife prema platežnoj mogućnosti građana. Da se tako i učinilo ne bi predsjednik HOK-a morao sada žaliti se kako je u HOK učlanjeno 4600 odvjetnika, od toga njih 2300 u Zagrebu, a od tih 2300 u Zagrebu njih 800 ima blokiran račun. Da su odvjetničke tarife prilagođene financijskim mogućnostima građana, odvjetnici bi realno zarađivali, ali bi i lakše i urednije naplaćivali svoje usluge. Nerealno skupe usluge moguće je u konačnici samo naplatiti ovrhom na imovini i to radi sudskih i odvjetničkih troškova što stvara začarani krug sudstva, odvjetništva i žrtve, u kojem krugu je onaj koji najviše strada uvijek klijent. Sve ide preko njegovih leđa, a isplata plaća nema, ovrhe su osiromašile velik broj građana, blokirani su im računi, novca jednostavno nema i odvjetnici se i nemaju čime plaćati, sve i kad bi tarife bile prizemljene, a kamo li kad su enormno visoke.
Odvjetnička društva i odvjetnici nisu gospodarstvenici, ističe Travaš
Robert Travaš oštro je prije nekoliko dana progovorio i o odnosu koji ima EU prema hrvatskim odvjetnicima tvrdeći da su u neravnopravnom položaju u odnosu na kolege u starim članicama EU, te da im se neka rješenja pokušavaju nametnuti zaobilaženjem Ministarstva pravosuđa, preko Ministarstva gospodarstva. Travaš ističe kako odvjetnici nisu gospodarstvenici već „jedni od zaštitnika i čuvara građanskih sloboda, i zaštitari ljudskih i ustavnih prava“, međutim, ako je suditi po brojnim odvjetnicima koji su svoje poslovanje preorijentirali u tvrtke za naplatu potraživanja, agencije za nekretnine, factoringe i dr. očigledno je da su odvjetnici puno bliži gospodarskom dijelu nego li onom pravno/humanitarnom kako bi to Travaš želio da se u javnosti gleda.
„Guraju nas u klasično gospodarstvo koje mi nismo“ – kaže predsjednik HOK-a.
Predsjednik HOK-a ne raspolaže točnim podacima o poslovanju i financijama
Hrvatska odvjetnička komora financira se sama, tako tvrdi Travaš. Svoju ulogu izvršavaju zahvaljujući članarinama koje uplaćuju njihovi članovi odvjetnici. Međutim, Ministarstvo financija tvrdi da im je prošle godine isplatilo 77.368,08 kn pa očigledno i sam predsjednik HOK-a, osim što ne može utjecati na disciplinske tužitelje, ne zna niti točno stanje blagajne HOK-a jer ne zna da je Ministarstvo financija financiralo HOK.
Ante Vranković jedan je od osoba koja najbolje poznaje djelovanje i rad HOK-a. S njima već godinama vodi svoju vlastitu bitku pokušavajući se izboriti podnescima, molbama, zahtjevima i tužbama, da HOK odradi svoju zakonsku dužnost – poštivanje Zakona o odvjetništvu i Kodeksa odvjetničke etike. Kako je naprijed već istaknuto, HOK se prema svojim članovima ponaša kao majka prema djeci, pokušava ih maksimalno zaštititi od napada iz puka, pri tom zanemarujući obvezu primjene i poštivanja zakona. Ante Vranković ustrajat će u svojoj borbi do kraja, kaže, a i mnogi njegovi istomišljenici spremni su se do kraja boriti za pravdu. Ovog trenutka ta se pravda, čak niti uz HOK, odvjetnike i zakonom propisanu besplatnu pravnu pomoć – ne nazire.
Suprotno tome što tvrdi Travaš, koji kaže da su odvjetnici zaštitnici građana, većina klijenata na kraju sudskih parnica završe s blokiranim računima i ovršenom imovinom na kojima im se ovrhama naplaćuju odvjetnički i sudski troškovi, i to najčešće i jedne i druge strane u postupku, sve zbog izgubljenih sporova. Klijenti nemaju nikakvu garanciju za uspjeh u sudskom postupku, dok odvjetnici nemaju nikakvu odgovornost i stegu, te postoje čak i situacije u kojima su klijenti „prodani“ jer je došlo do dogovora sa sucem ili sa drugom stranom. Sve te situacije ulijevaju nepovjerenje građana prema odvjetnicima. Radi se o prikrivenoj korupciji o kojoj se šuti, ali to ne znači da ona ne postoji.
Istovremeno, sudovi forsiraju da stranke u postupku zastupaju odvjetnici. Doslovno im nameću obvezu da angažiraju odvjetnika iako je zakonom moguće da se parnično sposobna stranka zastupa i sama. No sud to njeno pravo baš i ne uvažava, pa najčešće omalovažavaju stranku koja nema odvjetnika, ili takvu stranku uopće “ne doživljavaju”.
Za besplatnu pravnu pomoć koja je predviđena zakonom, isto je potrebno pribaviti određenu dokumentaciju, to su potvrde o stanju prihoda i imovine a na temelju kojih se izdaje Rješenje o oslobađanju od sudskih i odvjetničkih troškova, ukoliko su ispunjeni zakonski uvjeti. No često se događa da odvjetnici iako su na platnoj listi Ministarstva pravosuđa svoju uslugu naplate u manjem iznosu i od klijenata. Na sve to HOK šuti.
Posljednje izvješće Disciplinskog tužiteljstva broj Pr-268/2015 od 17. rujna 2015. godine ukazuje na činjenicu koliko svjesno aljkavo odlučuju o disciplinskoj odgovornosti odvjetnika te pri odlučivanju o disciplinskoj prijavi uopće ne proučavaju srž prijave i njenu opravdanost, niti pozivaju stranku-prijavitelja da obrazloži i dokaže svoje tvrdnje. Na odluku Disciplinskog tužiteljstva nema ni prava žalbe, ni prigovora, pa sam HOK krši osnovna ustavna prava građana – pravo na pravni lijek ukoliko su nezadovoljni donešenom odlukom.
Nezadovoljan neistinama koje predsjednik HOK-a iznosi u svojem intervjuju objavljenom u medijima dana 13. prosinca 2015. godine, Ante Vranković osobno se obratio HOK-u i medijima. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
„Poštovani,
Javljam Vam se povodom intervjua predsjednika Hrvatske odvjetničke komore Roberta Travaša u Jutarnjem listu od 13. prosinca 2015. u kojem se nalazi čitav niz dezinformacija.
Primjerice, gospodin Travaš tvrdi da smatra da postupanje nekih odvjetnika nije u skladu s Kodeksom odvjetničke etike, ali da on kao predsjednik nemože utjecati na rad disciplinskih tijela Komore . Iz toga bi se moglo zaključiti da Travaš nema nikakvih ovlasti u Komori, a on je još od 2012. njezin predsjednik! Ako je vidio da disciplinska tijela ne rade u skladu sa Kodeksom, kao najodgovornija osoba Komore bio je dužan sazvati izvanrednu Skupštinu, raspraviti na njoj problem i smijeniti one u disciplinskim tijelima koji ne rade po zakonu i internim propisima, a on to nije učinio, te je stoga tim svojim propuštanjem odgovoran za sve posljedice.
Travaš također tvrdi da „Komoru isključivo financiraju odvjetnici plaćanjem članarine. Komora niti jedne lipe od države niti od bilo koje druge hrvatske ili inozemne vladine ili nevladine organizacije.“
No kako pokazuju podaci ministarstva financija od pred 40 dana (vidjeti dolje odgovor iz Ministarstva od 16. 10. 2015.), to je čista izmišljotina!
Komora je prošle godine primila 72.368,08 kn od Ministarstva financija i 200 kn od Hrvatskoga sabora.
Travaš dakle ili nezna što i kako radi Komora kojoj je već tri i pol godine predsjednik, ili se pravi da ne zna.
Ante Vranković“
Njegovo pismo u kojem je doslovno „sve rečeno“ samo možemo nadopuniti. Ako HOK nije u stanju disciplinirati odvjetnike da u obavljanju svojih dužnosti poštuju Zakon o odvjetništvu, Kazneni zakon i Kodeks odvjetničke etike, koji bi za svakog odvjetnika morali biti zapovijed, kako se onda uopće može očekivati da primjenjuju i druge propise i zakone i da budu korektni prema klijentima, te da im svojim ponašanjem ulijevaju povjerenje bez kojeg se ne može niti očekivati uspjeh u parnicama.