Kriminal i korupcija na hrvatskim sudovima su sustavni i odlučuju u čak 71,5% postupaka a Ministarstvo pravosuđa svjesno štiti korupciju i pravosudnu mafiju. 

Prvo do sada provedeno egzaktno istraživanje rješenja i presuda hrvatskih sudova pokazuje da je njih čak 71,5% radikalno, tj. naočigled nezakonito, te se kriminal i korupcija na sudovima u pravilu provode sustavno, uz zaštitu DORH-a. Posljedica su trajni izostanak stranih investicija i nezapamćeni val iseljavanja, te brojni karcinomi i samoubojstva. Situacija koju Đuro Sessa proglašava zadovoljavajućom je zastrašujuća.

Piše: Ante Vranković, žrtva hrvatskoga pravosuđa

Sa sustavnim kriminalom i korupcijom na hrvatskim sudovima prvi puta sam se susreo pred više od deset godina, kada sam od predsjednice suda u Starom Gradu na Hvaru Vesne Kuzmičić Biočić dobio negativno rješenje na izuzeće sutkinje istog suda, Jadranke Jeličić.

Ta stvar sama po sebi i ne bi bila toliko neobična – jer su negativna rješenja na izuzeća sudaca u nas zapravo (opravdano ili ne) vrlo česta – da sam ja izuzeće sutkinje Jeličić bio tražio. Ali nisam. Negativno rješenje na izuzeće sutkinje sam dobio unaprijed, prije nego li sam izuzeće uopće zatražio, pa se na kraju s takvim traženjem sudu nisam nikada niti obratio, jer je prije mog slanja zahtjeva sutkinja Vesna Kuzmičić Biočić unaprijed već izdala negativno rješenje!

O toj sam surovoj demonstraciji pravosudnog zlostavljanja, bezakonja i sile progovorio u „Slobodnoj Dalmaciji“ od 6. 11. 2009., str. 26, i ni sutkinja Kuzmičić Biočić, niti sutkinja Jeličić me za te moje medijske navode o njihovom bezakonju nisu tužile, niti su od „Slobodne Dalmacije“ tražile objavu ispravka, znajući da su moji navodi i točni, i lako dokazivi, čekajući očito radije da se prašina oko njihova protuzakonitog postupanja slegne.

Iz začudne lakoće i hladnokrvnosti kojima je sutkinja Kuzmičić Biočić donijela navedeno negativno rješenje, prije nego li sam ja od nje išta zatražio, ili joj se uopće obratio, shvatio sam da je i njoj, i sutkinji Jeličić – koju je Kuzmičićeva tim svojim nastranim postupanjem drsko, rabijatno štitila – ovakav protuzakonit način rada po svoj prilici nešto uobičajeno, svakodnevno, te da je takva praksa vjerojatno i inače raširena po hrvatskim sudovima. To se kasnije, vidjet ćemo, u mnogo situacija pokazalo točnim. No u onome času konkretnih, egzaktnih podataka o razmjerima te šokantne destrukcije, tj. namjernog sudskog uništavanja građana od strane državnih službenika koje ti isti građani kroz poreze plaćaju, nije bilo.

Prvo egzaktno znanstveno istraživanje sudske korupcije u Hrvatskoj

Naime, istraživanja korupcije u našem pravosuđu sve do sada su se provodila isključivo neegzaktnom metodom ispitivanja javnog mnijenja o tome koliko je korupcija raširena među hrvatskim sucima i tome slično.^[1] Ma kako detaljno i na velikom uzorku bila provedena, sva ta istraživanja imala su jednu ključnu slabost: ljudi iz sudstva su – poput lukavoga muža koji elokventnim opovrgavanjima nastoji razuvjeriti suprugu koja osjeća očitu prevaru – uvijek mogli  kazati, a to su u pravilu i činili, da korupcije među sucima zapravo gotovo i nema, i da je sve to zapravo samo „u glavama“ ljudi, koji, zapravo, ne znaju pravo stanje na terenu – u sudstvu, koje je, po njima, zapravo, vrlo dobro.

Obzirom da sam po vokaciji znanstvenik, te da sam za svoj znanstveni rad (kojim sam kao student s 22 godine pobio tezu doktorata svojeg profesora Petra Selema) još 1995. nagrađen Rektorovom nagradom, shvatio sam da je jedini način da se pravosudnom kriminalu pokuša stati na kraj, da se provede transparentno, egzaktno znanstveno istraživanje radnog naslova „Iskustvo prosječnog građanina s korupcijom na hrvatskim sudovima“, u kojem bi svi temeljni podatci, tj. sudska rješenja i presude na kojima je istraživanje provedeno bili objavljeni na Internetu, tako da se svaka zainteresirana osoba sama može uvjeriti u točnost svakog iznesenog podatka i činjenice. To je bio i jest zapravo jedini način da se izjavama o navodno dobrom stanju u hrvatskome sudstvu, i o problematičnim tek „pojedinim sporovima“^[2] – koje su, na opće zgražanje javnosti zadnjih 15 godina dolazile iz usta čelnika Udruge hrvatskih sudaca i sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse – jasnim znanstvenim rezultatima tj. provjerljivim, nepobitnim činjenicama, argumentirano stane na kraj.

Povijesni trenutak za hrvatsko sudstvo:

Đuro Sessa odglumljenim, nepostojećim potpisom „napisanim“ nalivperom koje ne piše (slika desno) preuzima dužnost predsjednika Vrhovnog suda, 20. srpnja 2017.

Znao sam da zbog negativne strukovne solidarnosti, poput one među liječnicima, ili u obiteljima koje prikrivaju kriminalca, nije za očekivati da će to istraživanje, ma koliko ono bilo važno, provesti netko iz redova pravnika, i da ću taj svima odbojan posao – poput Marie Curie koja je na sebi eksperimentirala radioaktivnim zrakama, što ju je na kraju koštalo života – naprosto morati obaviti sam, i to na vlastitoj koži.^[3] To istraživanje, o kojem sam još 2007. izvijestio sutkinju Jeličić^[4], 2010. sam najavio i tadašnjem ministru pravosuđa Ivanu Šimonoviću^[5] nadajući se da će mi Sudbina dati dovoljno velik reprezentativni uzorak, na kojem bi znanstvenom metodologijom bilo moguće doći do relevantnih podataka. Sudbina mi je u tom pogledu s ukupno 14 različitih rješenja i presuda izdanih u zadnjih 10 godina od naših prvostupanjskih i drugostupanjskih građanskih, prekršajnih i kaznenih sudova, te Ustavnoga suda bila naklonjena, te je rezultat provedenog znanstvenog istraživanja ovaj rad.

Starigradska sutkinja Jadranka Jeličić u svojem automobilu na ročište dovozi odvjetnika meni suprotstavljene stranke

Moj prvi susret s korupcijom na jednom hrvatskome sudu, posve neprikrivenom i sirovom, zbio se dana 19. 9. 2006. u 11,30 sati, kada je na ročište u predmetu R1-22/06 koje se upravo imalo održati u mojoj roditeljskoj kući u Ivan Dolcu na Hvaru, sutkinja Općinskog suda u Starom Gradu na Hvaru Jadranka Jeličić, u svojem automobilu kojim je upravljala, na suvozačkom mjestu dovezla odvjetnika, tj. odvjetničkog vježbenika moje protustranke u sporu, Dijane Zoričić, inače također odvjetnice^[6]. Zapanjen takvom sirovom pristranošću sutkinje Jeličić, koju ona od samog početka sudskog postupka nije ni pokušavala prikriti, a sjetivši se one narodne da „pametan piše, a budala pamti“, uzeo sam blok i olovku i počeo bilježiti daljnji tok tog ročišta, sluteći da sutkinja Jeličić mnogo toga – počevši od činjenice da se srozala na razinu šofera odvjetničkog vježbenika protustranke – neće unijeti u zapisnik. To se pokazalo točnim.

Naime, moje detaljno bilježenje sutkinjinih riječi i postupaka, među kojima je bilo i mnogo ismijavanja, prijetnji i uvrjeda, iznenadilo je, zbunilo i iznerviralo sutkinju Jeličić, koja me najprije nervozno stala pitati zašto zapisujem sve što se na ročištu govori i događa, da bi mi ubrzo nakon toga počela prijetiti: da „ako me protustranka tuži za moje navode u podnesku od 22. svibnja 2006.^[7] da će mi onda ona suditi, jer da ona sudi i kazneno“; da „se nje ne tiče što ja pišem“ (što je ponovile više puta) i da „nek` to (što zapisujem) pošaljem Mesiću“, i t. sl.^[8]

Kada sam joj odgovorio da zapisujem tijek ročišta zato da bih se na njezino postupanje mogao pismeno očitovati u spis, rekla mi je, vičući, da ja „mogu poslati pismeno očitovanje, ali da ga ona neće čitati“(!), te „da će me pozvati na sud i da će mi dozvoliti da se očitujem samo usmeno“(!). Kasnije sam doznao da je Jeličićeva tako prijetila i drugim svojim žrtvama. Također je, okrenuvši se prema zapisničarki Milvi Matković i vježbeniku (Jure Džaja) odvjetnika (Zoran Mimica) moje protustranke, dva puta viknula: „Meni stranke ne trebaju u ovom postupku, jel` tako?!“, na što je vježbenik Džaja, na njezino ponovljeno pitanje nešto nejasno promrmljao.

Kada sam na kraju ročišta krenuo čitati zapisnik, zapisničarka Matković se počela podrugljivo smijati, kazavši: „Čita…“, a osim zapisničarke, više puta tijekom ročišta su mi se, rugajući se, smijali i vježbenik Džaja i sutkinja Jeličić, kako je to, kao i cijeli tijek ročišta, detaljno opisano u podnesku lako dostupnom cijeloj hrvatskoj javnosti na linku ovdje u bilješci 8. Obzirom da sam razmišljao da li da se potpišem na zapisnik ili ne — jer je bilo očito da u njemu uopće nije navedeno da je sutkinja Jeličić izravno na ročište u svojem automobilu na suvozačkom sjedalu dovezla vježbenika odvjetnika meni suprotstavljene strane u postupku, kao i da me vrijeđala, rugala mi se i prijetila mi, a koje prijetnje je kasnije i ostvarila – sutkinja Jeličić je kazala da neka se potpišem na zapisnik, koji će biti pretipkan, te mi tada biti poslan da se na njega očitujem.

Sutkinja Jadranka Jeličić krivotvori službenu ispravu

Međutim to je bila laž, i ja na moje detaljno Očitovanje na zapisnik (vidjeti bilj. 8) od sutkinje Jeličić nisam dobio odgovor, te nijedan moj prigovor, a bilo ih je mnogo, nije unesen u zapisnik, u koji je sutkinja naknadno samo unijela njezin vlastiti „prigovor“ da će ona provjeriti gdje ja prijavljujem goste^[9], što, međutim, nikada nije učinila.

Takvo postupanje sutkinje Jeličić predstavlja kazneno djelo krivotvorenja službene isprave tj. kriminal, jer po zakonu „Stranke imaju pravo … staviti svoje prigovore na sadržaj zapisnika. Ispravci ili dodaci … unijet će se na kraju zapisnika. Na zahtjev … unijet će se i prigovori koji nisu prihvaćeni“ (Zakon o parničnom postupku, čl. 126). Sutkinja Jeličić je u zapisnik odbila unijeti sve moje prigovore, iako je to po zakonu, vidimo, bila dužna, a po Kaznenom zakonu „Službena osoba koja u službenu ispravu ne unese kakav važan podatak kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina“ (Kazneni zakon, čl. 312).

Kako je bilo očito da se sutkinja Jeličić, da bi prikrila svoju neprikrivenu pristranost, odlučila poslužiti kriminalom – krivotvorenjem službene isprave, odlučio sam je svojim podnesku od 24. 11. 2007. i izrijekom javno upozoriti da u skladu sa zakonom upotpuni zapisnik, ali se ona i na to moje upozorenje oglušila.^[10]

Predsjednica suda Vesna Kuzmičić Biočić brani kriminal Jeličićeve: unaprijed mi daje negativno rješenje na izuzeće sutkinje Jeličić, prije nego što sam joj se uopće obratio!

Obzirom da mi je na ročištu 19. 9. 2006. sutkinja Jeličić kazala „pošaljite to Mesiću“, a još i više stoga jer sam slutio da se Jeličićeva ne bi mogla tako drsko, pristrano ponašati da nije imala podršku predsjednice svojega suda, podnesak od 24. 11. 2007. sam osim sutkinji Jeličić, poslao i Uredu predsjednik RH, Stjepana Mesića^[11]. Od sutkinje odgovor nisam dobio, a iz Mesićeva ureda, moj su dopis, u kojem sam tražio da Jeličićeva upotpuni zapisnik kako bih potom mogao tražiti njezino izuzeće, proslijedili predsjednici starigradskog suda Vesni Kuzmičić Biočić.

Iako sam tim podneskom od 24. 11. 2007. tražio isključivo dopunu zapisnika, i to od sutkinje Jeličić, i iako se predsjednici starigradskog suda Vesni Kuzmičić Biočić ja nikada nisam niti izravno, niti preko punomoćnika obratio (sluteći iz bahatog postupanja Jeličićeve da joj Kuzmičićeva u tome drži stranu, jer je samo tako toliko sirov bahatluk bio moguć) – a što sve svatko lako može provjeriti temeljem dokumentacije dostupne na Internetu, navedene u bilješkama ispod ovog teksta – dana 14. prosinca 2007. Kuzmičiževa je izdala „Rješenje“ kojim se odbija fiktivni zahtjev za izuzećem Jadranke Jeličić, koji je Kuzmičićeva sama ad hoc izmislila, jer ja to izuzeće nisam nikada tražio, niti sam se Kuzmičićevoj ikada uopće obratio. Tim „Rješenjem“, koje je zapravo također svjesna krivotvorina službene isprave, tj. kazneno djelo, a koje je suprotno i Zakonu o parničnom postupku, čl. 71, Kuzmičićeva ne samo da se upustila u kriminal da bi zaštitila kolegicu Jeličić, nego se ogriješila i o temeljno načelo sudskog postupka još od Rimljana, a to je pravo na obrazloženu sudsku odluku.^[12]

Kuzmičićeva se naime oglušila i ignorirala sve moje navode, pa i onaj o Jeličićkinom dovoženju odvjetnika tj. odvjetničkog vježbenika moje protustranke u njezinom autu na ročište, ustvrdivši cinično da ja “Ne navodi(m) nikakvog konkretnog razloga koji bi izazivao sumnju u nepristranost suca“, iako sam ih uz činjenicu zajedničkog dolaska na ročište sutkinje i punomoćnika moje protustranke, u podnescima naveo još najmanje 20, u što se svatko lako može uvjeriti, ako pročita izvorne dokumente dostupne na linkovima ovdje u bilješkama 8 i 9.

Oglušivši se na sve moje navode, kao da ih uopće nisam niti napisao, Kuzmičićeva si je „uštedila“ potrebu objašnjavanja, pokazavši zastrašujuću lakoću u gaženju ljudskih prava, te gaženju samih temelja prava i zakona, pretvorivši „svoj“ Općinski sud u gladijatorsku arenu u kojoj ona ad hoc diktira pravila, tako da stranci u postupku koja joj padne šaka, i koju je odlučila nekažnjeno uništiti (znajući da će ju Državno odvjetništvo, kako ćemo to uskoro vidjeti, u takvome postupanju štititi) pravna načela, zakoni i činjenice u praksi ne znače ništa.

Štoviše, sutkinja Kuzmičić nije odoljela da me „uzgred“ i okleveće (njezino drugo kazneno djelo u istom kratkom „Rješenju“!), navevši da sam ja „blatio ugled i čast suca“, iako je to laž, ponajprije stoga što sam u svojim podnescima naveo isključivo činjenice, iste one koje sam javno naveo i u „Slobodnoj Dalmaciji“ od 6. 11. 2009., te koje i ovdje navodim, a koje uostalom ni Jeličićeva, ni Kuzmičićeva nikada nisu ni sporile, ali i stoga što hrvatski suci, općenito govoreći, ni nemaju nikakva ugleda (pa je zato nemoguće blatiti ga), na što je nedavno javno upozorio predsjednik Općinskog suda u Zadru Željko Rogić.^[13]

Iz svega ovog je postalo jasno da je moja slutnja iz rujna 2006. da je u konkretnome slučaju korupcija na starigradskom sudu sustavna, bila točna. Moja kasnija iskustva s našim sudovima pokazala su, kako to nepobitno proizlazi iz brojnih objavljenih dokumenata dostupnih u bilješkama ispod ovoga teksta, činjenicu da je sustavna sudska korupcija na hrvatskim sudovima pravilo, a ne iznimka, što uostalom već preko 20 godina tvrde i dužnosnici EU, i sami hrvatski građani.

Sutkinja Jadranka Jeličić mi u ime Republike Hrvatske osporava pravo na život

Obzirom da se rješenjem sutkinje Kuzmičić o nečem što ja od suda uopće nisam tražio pokazalo da je na starigradskom sudu riječ o sustavnoj korupciji, tj. o kriminalu kojim predsjednica suda svojom krivotvorinom „pokriva“ ne samo krivotvoreni zapisnik, nego i pravosudno huliganstvo sutkinje Jeličić, u daljnjem tijeku navedenog postupka nisam kanio sudjelovati, jer bih time davao legitimitet Jeličićkinim i Kuzmičićkinim kaznenim djelima na svoju štetu, što bi bilo glupo.

Narcisoidno navevši da sam se „bavio isključivo raspravnim sucem, a ne svojom nekretninom“, iako sam se ja zapravo bavio njezinim kriminalom, sutkinja Jeličić je 28. rujna 2009. izdala Rješenje o podjeli roditeljske tj. očeve vikendice u Ivan Dolcu po pola, na način da je svojoj kolegici odvjetnici Dijani Zoričić – koja po Zakonu o nasljeđivanju, čl. 125 i 126 iza oca nije trebala naslijediti ništa jer ostavitelju, ocu Dinku nije pružila nužnu pomoć – dodijelila „polovicu“ sa 6 kreveta, a meni „polovicu“ s 3 kreveta.^[14] To se od sutkinje-šoferke odvjetničkog pripravnika moje protustranke u sporu, zapravo jedino moglo i očekivati.

Time mi je sutkinja Jadranka Jeličić u ime Republike Hrvatske osporila pravo na život, što je u „Slobodnoj Dalmaciji“ službeno potvrdio i HHO. Ona me naime onemogućila da iznajmljivanjem 2 apartmana s ukupno 9 kreveta svojim radom skrbim za život. Jeličićkina presuda predstavlja dakle izravno kršenje temeljnog ljudskog prava na život, što ni odvjetnica Zoričić, ni sutkinja Jeličić nikada nisu ni sporile, očito smatrajući kako one imaju pravo da mi ospore pravo na život. No, po Ustavu RH, čl. 21, i po zdravom razumu, tome naprosto nije tako.

Slobodna Dalmacija, 31. 3. 2012., str. 6

Sutkinja Jeličić je ovim protuzakonitim rješenjem naštetila i Hrvatskoj za koju de iure  radi, jer sam ja za iznajmljivanje navedena 2 apartmana plaćao poreze i davanja, a to je Jeličićkinom presudom prestalo, jer je roditeljska vikendica od onda prazna i zapuštena, stoga što je jedini cilj traženja podjele te vikendice od strane odvjetnice Zoričić bio taj da me na taj način uništi, onemogućivši mi da živim od njezina iznajmljivanja tijekom ljeta, što mi je, prijeteći mi se istodobno smrću pred svjedocima koji su to potvrdili i na sudu, rekla još 1996. i 2002. godine. Tako Zoričićeva od 2009. u toj vikendici nije proboravila niti jedan jedini dan, jer to nije bio ni smisao njenog postupanja, već moje uništenje u kojem joj je sutkinja Jeličić hladnokrvno, svjesno pomogla, te ga je na kraju, u ime Republike Hrvatske i potpisala.

„Slobodna Dalmacija“: sutkinja Jadranka Jeličić se i inače bavila kriminalom

Na Jeličićkono Rješenje se nisam žalio stoga što je malo prije toga, u lipnju 2009. predsjednica suda u Starom Gradu  Vesna Kuzmičić prešla upravo na Županijski sud u Splitu kojem je trebao uputiti žalbu. Žaliti se dakle nije imalo smisla, jer bi tamo Kuzmičićeva svojim formalnim ili neformalnim utjecajem i dalje štitila Jeličićevu i njezin kriminal, kao što je činila i na Hvaru.

Da je tome tako, pokazuje i primjer Marije Tudor iz Hvara o kojem je opširno pisala „Slobodna Dalmacija“ od 18. 12. 2016.^[15]

Sud u Solinu nije prihvatio iskaze sutkinje Jadranke Jeličić i njezine zapisničarke Milve Matković (one koja mi se skupa s istom sutkinjom na ročištu 19. 9. 2006. u lice smijala) na štetu Marije Tudor, iz čega proizlazi da su i sutkinja i zapisničarka počinile krivokletstvo. No,  Županijski sud u Splitu na kojem od 2009. radi Jeličićkina ortakinja i zaštitnica Vesna Kuzmičić je – pogađate – ukinuo tu presudu i vratio ju na ponovno suđenje.

Svega 4 dana nakon izlaska teksta u „Slobodnoj Dalmaciji“, 22. prosinca 2016. promovirana je knjiga „Pravosudna i policijska mafija“ u kojoj su se uz moj, još čak 2, tj. ukupno 3 od oko 25 članaka odnosili na nezakonit rad sutkinje Jeličić, što daje naslutiti da je riječ o najkorumpiranijoj sutkinji u Hrvatskoj, a ako preko Googlea potražite podatke o njezinoj šefici, sutkinji Vesni Kuzmičić koja je Jeličićevu u kriminalu štitila, na samom vrhu rezultata naći ćete članak „Na Hvaru preko suda otimaju zemlju“.^[16] Protuzakonito postupanje ovih dviju sutkinja u mom predmetu dakle nije bilo nikakva iznimka u njihovu radu, a o tome svjedoče i drugi drastični primjeri njihova timskog bezakonja koji nisu dospjeli u medije, kao oni J. B.,  M. I. i dr.

Mandina Hančević (ODO Split): Gospodine Vrankoviću, činjenično je doista točno da vi niste tražili izuzeće sutkinje Jeličić, ali ja smatram da jeste, i zato odbacujem vašu prijavu!

Obzirom da je sutkinja Jadranka Jeličić svojim neunošenjem niza činjenica u zapisnik prekršila članak 126 Zakona o parničnom postupku, te da je sutkinja Vesna Kuzmičić izdala negativno rješenje za nešto povodom čega joj se nisam ni obratio, a kamoli to od nje tražio, time su obje počinile kazneno djelo krivotvorenja službene isprave, te sam početkom 2010. ta njihova kaznena djela, uz prateću detaljnu dokaznu dokumentaciju, prijavio DORH-u.

Zamjenica općinskog državnog odvjetnika Mandina Hančević, inače isto sa Hvara kao i obje prijavljene sutkinje, jednim je rješenjem odbacila obje moje prijave.^[17]

Prijavu Jeličićkine  krivotvorine je odbacila navevši da ona „smatra“ da podaci koje sam ja tražio da se unesu u zapisnik nisu bitni (ne objasnivši kako može biti nebitno da je sutkinja u svom autu na ročište dovezla odvjetničkog vježbenika moje protivnice u sporu), a da takvi moraju biti da bi ušli u zapisnik. To je naravno svjesna laž, izmišljotina Mandine Hančević, jer u Zakonu o parničnom postupku, čl. 126, ništa takvoga ne stoji! Štoviše, na tom mjestu u zakonu stoji da u zapisnik moraju unijeti i svi prigovori koji nisu prihvaćeni, dakle, bili oni bitni ili ne! Da je Hančevićeva o toj stvari svjesno lagala, očito je i iz toga što je sutkinja Jeličić, kako smo vidjeli, dodala u zapisnik svoj navod da će provjeriti gdje ja prijavljujem goste, što svakako nije bilo bitno za podjelu vikendice. Hančevićeva je sve to znala, pa je jasno da je svjesno lagala.

Obrazloženje odbacivanja moje prijave krivotvorine Vesne Kuzmičić bilo je još nakaradnije: „Smatram da iako u Vašem “Očitovanju i izjavi u spis R1-22/06“ izrijekom niste tražili izuzeće uredujuće sutkinje Jadranke Jeličić, iz sadržaja samog podneska to proizlazi.“ Hančevićeva nije u prilog tog svojeg „smatranja“ naravno navela niti jedan dokaz, tj. moju rečenicu iz koje ono što ona „smatra“ proizlazi, jer takve rečenice naprosto nije bilo, pa je zato Hančevićeva i tu u korist kolegica sutkinja svjesno lagala.

U to se svatko sam vrlo lako može uvjeriti ako pročita navedeno “Očitovanje i izjavu u spis“ (dostupno na linku ovdje u bilješci 17, Prilog 14), u kojem se ja obraćam sutkinji Jeličić, a ne sutkinji Kuzmičić, obavještavajući je da nemam namjeru pristupiti na sud, sve dok ona ne upotpuni zapisnik s ročišta od 19. 9. 2006. činjenicama koje sam taksativno nabrojao pod brojevima 1-6, te koje čine najveći dio sadržaja tog podneska i jedino su moje traženje u njemu.

To da zamjenica Hančević svoje „smatranje“ utemeljeno ni na čemu (jer za svoje smatranje ne navodi nikakav zakonski temelj, niti konkretan dokaz, pokazujući tako da je svjesna da ni jednog ni drugog nema) smatra jačim od nepobitnog materijalnog dokaza, zapravo predstavlja poruku: Gospodine Vrankoviću, ja sam vlast i dok se mene pita, zakon i dokazi protiv mojih kolegica koje ste prijavili, premda su nepobitni, ne znače Vam ništa!

Na kraju mi je Hančevićeva cinično poručila kako ja sutkinje mogu tužiti sam, znajući da to ne mogu učiniti, jer su mi nezakonito oduzele sredstva za život, pa nemam od čega ni živjeti, a kamoli plaćati odvjetnika.

Obzirom da je DORH godinama svjesno, sustavno štitio od izručenja i glasovitog osuđenog ubojicu Josipa Perkovića, ovakvo će Hančevićkino štićenje njezinih kolegica pravnica – sutkinja koje su mi osporile pravo na život, pa su stoga „samo“ ubojice perom, trebalo je i očekivati: naime, javnosti je već dugo poznato da DORH i inače u pravilu štiti kriminal, a sprega Jeličić-Kuzmičić-Hančević samo dokazuje da je to i ovdje bio slučaj.

Ministarstvo pravosuđa „zaboravilo“ u kovertu umetnuti Očitovanje prijavljenih sutkinja

Nezakonit rad sutkinje Vesne Kuzmičić Biočić prijavio sam i Ministarstvu pravosuđa, iz kojeg mi je v. d. ravnateljice Diana Kovačević Rončević 6. lipnja 2010. poslala dopis, uz koji je navodno bilo priloženo očitovanje sutkinja Jadranke Jeličić (koju ja uopće nisam prijavio Ministarstvu) i sutkinje Vesne Kuzmičić. No u prilogu dopisa iz Ministarstva nikakvoga očitovanja nije bilo. Stoga sam 17. lipnja 2010. na to upozorio Ministarstvo, i zamolio da mi se navedena očitovanja, koja nisu bila priložena dopisu od 6. lipnja 2010. pošalju.

Vjerojatno već pogađate, niti odgovor, niti očitovanja sve do danas, punih 7 godina kasnije nisam dobio. Time je postalo jasno da i u ovom slučaju, kao uglavnom i inače „Ministarstvo pravosuđa svjesno štiti korupciju i pravosudnu mafiju“.^[18]

Radikalno nezakonite odluke, rješenja i presude su pravilo, a ne iznimka u radu hrvatskih sudova

U zastrašujuću činjenicu da su naočigled nezakonite, pravno nakaradne presude – poput one kojom mi je sutkinja Jadranka Jeličić osporila pravo na život – pravilo, a ne iznimka u radu naših sudova, svatko se može uvjeriti iz niza konkretnih primjera, koje ću ovdje zbog ograničenog prostora navesti tek u glavnim crtama, temeljem šokantne izvorne dokumentacije dostupne na linkovima u bilješkama, gdje je moguće detaljnije se informirati o svakom pojedinom slučaju očite pravosudne korupcije.

[1] O tome: Josip Kregar: Korupcija u pravosuđu, 2001., dostupno na: http://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/korupcijasudstvo.cg%5B1%5D.doc; Tomislav Krasnec: Hrvatsko pravosuđe i dalje pri dnu EU, 12. 4. 2016., dostupno na: https://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatsko-pravosude-i-dalje-pri-dnu-eu-a-imamo-dvostruko-vise-sudaca-od-austrije-1075505

[2] Sessina izjava u Večernjem listu, 16. 8. 2014., str. 27

[3] Bio sam posve svjestan da će iznošenje rezultata takvog istraživanja biti parezija – vrsta govora koja se još od grčkih vremena koristi kada čovjek svojoj okolini i/ili moćnicima istinu govori u lice, svjestan da izgovaranje te istine po njega može imati izrazito teške posljedice.

[4] Vidjeti podnesak poslan sutkinji Jadranki Jeličić 24. 11. 2007., dostupan na: https://www.scribd.com/document/353215039/Ogledni-primjer-radikalne-korumpiranosti-DORH-a-ODO-Split-Mandina-Han%C4%8Devi%C4%87-30-4-2010 (Prilog 14, ad: 3)

[5] Vidjeti: https://www.scribd.com/document/353468214/Ministarstvo-pravosu%C4%91a-RH-svjesno-%C5%A1titi-korumpirane-suce, str. 2 i 44.

[6] Predmet sudskog postupka je bila dioba očeve vikendice u kojoj se nalaze dva apartmana s ukupno 9 kreveta, od iznajmljivanja kojih sam spletom izrazito teških životnih okolnosti bio skromno živio, a u čemu me odvjetnica Dijana Zoričić (prije: Diana Vranković Zoričić, inače moja biološka sestra koja je oba naša roditelja poslala u smrt – majku je navela na samoubojstvo, što je dokazano i na sudu, a ocu nije pružila nužnu pomoć) odlučila uništiti, što mi je sama kazala, i što ona, premda sam to često na sudovima i drugdje isticao, baš nikad nije poricala, kao što nije poricala ni to da mi je pred svjedocima prijetila smrću. Detaljnije o tome u: Darko Petričić (ur.): Pravosudna i policijska mafija, Zagreb, 2016., str. 63-64 i 73, bilj. 15.

[7] Podnesak je dostupan na: https://www.scribd.com/doc/99170666/O%C4%8Ditovanje-sud-Stari-Grad-22-svibnja-2006 Protustranka me za moje navode kasnije doista tužila, prekršajno, o čemu će u ovom članku još biti riječi.

[8] Moj zapis cijelog tijeka navedenog ročišta održanog 19. 9. 2006. nalazi se u podnesku poslanom 2. 10. 2006., dostupnom na: https://www.scribd.com/doc/86424117/Izjava-u-Spis-R1-22-06-Op%C4%87inski-sud-Stari-Grad-sutkinja-Jadranka-Jeli%C4%8Di%C4%87

[9]  Dopuna zapisnika od 5. 2. 2007. je dostupna na: https://www.scribd.com/document/353215039/Ogledni-primjer-radikalne-korumpiranosti-DORH-a-ODO-Split-Mandina-Han%C4%8Devi%C4%87-30-4-2010 (Prilog 26/a).

[10] Podnesak je dostupan na: https://www.scribd.com/document/353215039/Ogledni-primjer-radikalne-korumpiranosti-DORH-a-ODO-Split-Mandina-Han%C4%8Devi%C4%87-30-4-2010, Prilog 14. Vidjeti na istom linku i Prilog 26-27. O tome i Mirko Crnčević: Štrajk glađu, Slobodna Dalmacija, 6. 11. 2009., str. 26

[11] Podnesak i dopis su dostupni na: https://www.scribd.com/document/353468214/Ministarstvo-pravosu%C4%91a-RH-svjesno-%C5%A1titi-korumpirane-suce, Prilog 19-21.

[12] Rješenje je dostupno na: https://www.scribd.com/document/353468214/Ministarstvo-pravosu%C4%91a-RH-svjesno-%C5%A1titi-korumpirane-suce (Prilog 23-24); Vidjeti također: Tadija Bubalović: Pravo optuženika na obrazloženu sudsku odluku, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, sv. 64, br. 5-6, Zagreb, 2014., str. 989-1011, osobito str. 1010, dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/195795

[13] Darko Pajić: Apsurdistan, 18. 10. 2014., Rogićevu konststaciju potvrđuju sva relevantra istraživanja. Vidjeti o tome ovdje bilješke 37 i 49. dostupno na:http://novilist.hr/novilist_public/layout/set/print/Komentari/Blogovi/Eto-ti-bloga-Darka-Pajica/Apsurdistan Rogićevu konstataciju potvrđuju sva relevantna istraživanja. Vidjeti o tome npr. ovdje bilješke 37 i 49.

[14] Rješenje je dostupno na:  https://www.scribd.com/document/356541636/Rje%C5%A1enje-kojim-mi-je-sutkinja-Jadranka-Jeli%C4%8Di%C4%87-osporila-pravo-na-%C5%BEivot-28-9-2009

[15] Vladimir Urukalo: Marija Tudor: Krivotvorenim potpisom oteto mi je nasljedstvo, 18. 12. 2016., dostupno na: http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/458891/marija-tudor-vec-16-godina-ceka-pravdu-krivotvorenim-potpisom-oteto-mi-je-nasljedstvo; Na istu temu i: Ivica Grčar: Neubrojive stranke ili suci, 7. 2. 2017., dostupno na: http://www.autograf.hr/sudske-trakavice-neubrojive-stranke-ili-suci/

[16]    Darko Petričić (ur.): Pravosudna i policijska mafija, Zagreb, 2016., str. 60-64, 99-103; Darko Petričić: Na Hvaru preko suda otimaju zemlju, 5. 4. 2012., dostupno na: http://www.tjedno.hr/na-hvaru-preko-suda-otimaju-zemlju/

[17] Cjelokupna dokumentacija je dostupna na: https://www.scribd.com/document/353215039/Ogledni-primjer-radikalne-korumpiranosti-DORH-a-ODO-Split-Mandina-Han%C4%8Devi%C4%87-30-4-2010

[18] Vidjeti moj članak istog naslova u knjizi Darka Petričića (ur.): Pravosudna i policijska mafija, Zagreb, 2016., str. 60-86. Moja komunikacija s Ministarstvom pravosuđa 2010. dostupna je na: https://www.scribd.com/document/353468214/Ministarstvo-pravosu%C4%91a-RH-svjesno-%C5%A1titi-korumpirane-suce

Dijelovi knjige Ante Vrankovića “Radikalna korupcija u pravosuđu”