Slušni aparat koji sam dobio jako je loš i slabo čujem – požalio nam se na kraju
Ivica Konjevod priča o svojem životu u emigraciji
Više od šezdeset godina Ivica Konjevod, današnji stanovnik privatnog staračkog doma u Križevcima, proveo je u emigraciji. Susreli smo se u gradu Svetog Marka, koji je postao njegov novi dom.
O prošlosti taj 94-godišnjak malo govori, tek toliko da je 1945. godine “pobjegao od Manolića i Boljkovca”, da ga ne “zakolju”.
– Živio sam u pet država i govorim pet jezika: engleski, njemački, španjolski, talijanski i francuski. Najdulje sam živio u Kanadi, 57 godina. Vancouver je najljepši grad na svijetu, u njemu se govori 64 jezika – priča nam gospodin Ivica Konjevod.
U Hrvatsku se vratio 2006. godine, k sestri koja je ostala sama. Ponosan je, veli, što je za Domovinskog rata pomogao svojoj zemlji.
– Pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu dao sam 250.000 dolara. Pšenice, riže, lijekova, za hrvatsku vojsku, najbolju vojsku na svijetu, pomagao sam bolesnoj djeci, kupovao proteze… Sve sam to poklonio – reći će Ivica Konjevod.
Godine su pritisnule, pa teško hoda i slabo čuje. Jedino na što se požalio jest razlika u zdravstvenim standardima u Kanadi i Hrvatskoj.
– Slušni aparat koji sam dobio jako je loš i slabo čujem. Naručio sam si novi iz Zagreba. U Kanadi je drukčije, takve stvari dobiješ besplatno – veli vitalni povratnik iz emigracije Ivica Konjevod.
autor: podravski.hr