Planetarno i povijesno lihvarski ugovori su najmoćnije sredstvo zarobljavanja i izvor sviju zala

„Dabo mihi factum – dabo tibi ius“ (daj mi činjenice – dat ću ti pravo!) – to temeljno načelo rimskoga prava, nije više lako povezati s radom suvremenih pretora. Moć činjenice odstupa pred snagom nekih drugih izvora moći.

– Da ne dođe do dužničkog ropstva, država je dužna srediti svoje gospodarstvo i štititi, a za slučaj potrebe otkupiti, slobodu svojih građana, jednako kao što su građani dužni boriti se i izboriti za slobodu svoje države!”

Bitnu ulogu u lošem hodu po zlom putu i porastu vanjskog zaduženja te u gašenju vlastite proizvodnje imali su lihvarski ugovori i drugi instrumenti tzv. financijskog inženjeringa (kolo u koje su se žrtve na izgled dragovoljno hvatale), kojem je trebala velika praonica, a pretvorba u vrijeme rata je za tu svrhu bila idealno sredstvo.

Tako je stvorena malobrojna ali moćna grupacija koju odlikuje ljudska bezdušnost, socijalna neosjetljivost i nacionalna indiferentnost. Ta grupacija je postala naizgled vrlo moćna na mikro i makro planu (dok suvremena financijska kriza nije pokazala sveopću ranjivost).

Lujo Medvidović

Odlučna je činjenica da je sloboda bitna odlika čovjeka i naroda. Veliki čovjekoljubac Euripid i danas podučava: „Naziv slobodan čovjek najdragocjenija je od svih titula: posjedovati je znači imati mnogo, čak i kada se ima malo!“. Notorna je činjenica da slobodu čovjeku nije oduzeo ni Bog a ni priroda. Nitko ne može sam, svi smo mi potrebni jedan drugome. Drugi čovjek je čovjeku najveća potreba ali, istovremeno, najveća opasnost jer može biti izvor porobljavanja.

Planetarno i povijesno lihvarski ugovori su najmoćnije sredstvo zarobljavanja i izvor sviju zala, budući su povezani s prirodnom osnovicom života, a kroz tu formu zarobljeni prividno pristaje na ropstvo.

Iza toga slijedi snižavanje moralnih i drugih vrijednosti, raslojavanje, sputavanje i instrumentaliziranje ljudi u javnom djelovanju.

Razlike između spomenutih kategorija su na crti Aristotelovog ustava atenskog i Solonova učenja da je demokracija sazdana na tri protege:

– gospodarskoj, zabrani dužničkog ropstva kao zadnjeg međaša slobode;

– moralno-političkoj, obvezi javnog zauzimanja za opće dobro kao odgovornosti prema obznani višega zakona;

– pravnoj, obvezi poštivanja odluke porotnog suda – referenduma na reprezentativnom uzorku, kao dokaza političke korektnosti i lojalnosti prema demokratskom ustroju zemlje.

Po tom učenju koje je postalo opće mjesto ugovora naroda i demokratske države:

– da ne dođe do dužničkog ropstva, država je dužna srediti svoje gospodarstvo i štititi, a za slučaj potrebe otkupiti, slobodu svojih građana, jednako kao što su građani dužni boriti se i izboriti za slobodu svoje države;

– radi moralne čistoće i političke stabilnosti u državi se provodi načelo da onaj tko izbjegava obvezu javnog zauzimanja za opće dobro ne zaslužuje status građanina;

– radi pravne sigurnosti država osigurava da je odluka suda – poglavito referenduma kojeg je podržalo 95% građana, obvezna za sve.

Onaj tko tu odluku ne poštuje, može birati: ili odlazak u drugu državu u kojoj se ta odluka ne primjenjuje, ili prezren živjeti u samoizolaciji i sramoti ili slijediti dramatično poznati Sokratov izbor.

Pojedinci i pojedine društvene grupe stekle su velik novac koji je tražio forme svoje legalizacije.

Legalizacija krivoga hoda po zlome putu službeno je započela izvan Hrvatske, u Beogradu, prije početka Domovinskoga rata, 10. lipnja 1989. godine kad je Savezna skupština (Sl. SFRJ. Br. 57/89.) pod pritiskom liberalizma kao socijal darvinizma, ukinula odredbu članka 401 Zakona o obveznim odnosima koja glasi: „Kamata prestaje teći kad svota dospjelih a neisplaćenih kamata dostigne glavnicu“. Tim činom ukinuta su ograničenja tzv. slobodnog ugovaranja previsoke kamatne stope koja je porasla i za sto puta u odnosu na tzv. normalne kamate, širom su otvorena vrata anatocizmu, tj. obračunu kamata na kamatu, pohlepi, životinjskim porivima i iracionalnom ponašanju, stvorene su pretpostavke za uništenje srednjega socijalnoga sloja, gašenje proizvodnje, za ovu generaciju definitivno napuštanje proizvodne orijentacije i uvođenje trgovačke orijentacije, koja je sve – uključujući pravo na spoznaju činjenica, istinu, pravdu i slobodu – pretvorila u trgovačku robu.

Tim putem stečeni ilegalni kapital se još više povećao. S njegovim rastom rasla je i potreba za njegovom legalizacijom. Za takvu legalizaciju trebao je veliki i jak dimni plašt, gusta maglena zavjesa, u vidu političkih, fiskalnih i zakonodavnih odluka (primjerice: mjere Jogurt revolucije) i drugih postupaka, mjera i bitaka s tim da su nekažnjeno izricane javne prijetnje da „ni oružane bitke nisu isključene“.

Lujo Medvidović (umro 5. siječanj 2013.g.)