Odrastanje

 

Tina je bila,

kao i sve druge djevojčice,

malena beba,

mamina maza,

i njoj je,

baš kao svima,

majčino krilo,

najsigurnija oaza.

 

Korake njene prve,

pratili su i tata i majka,

djed je često za ruku držao,

šetala s njome je baka,

sve dok joj nesigurni korak

nije prerastao

u čvrsti i sigurni dječji trk.

 

Vrijeme kroz vrtić

brzo  je prohujalo

i već je došao trenutak

za upis u školu.

 

Tata je stavio kravatu,

mama se odjenula

po posljednjoj modi,

Tinu su za ruku primili

i zajedno su zakoračili

u školski hodnik.

 

Ta nije mala stvar

u školu krenuti,

to prva je stanica

koju dijete mora svladati.

Mnogo gradiva mora naučiti

kako bi jednog dana,

samostalno i sigurno

u život moglo krenuti.

 

Prošle su godine,

i sve dječje igre

već su davno odigrane,

Tina ih u sjećanju nosi.

 

Postala je učiteljica,

malenoj dječici,

sada  i ona,

svoja znanja prenosi.

 

 Nada Landeka