ZARASLO ZEMLJIŠTE od 80.000 m2 u na periferiji Zagreba  u središtu je  Bandićeve afere. Izgradnja dviju prometnica vrijednih 16 milijuna kuna u zagrebačkom naselju Resnik jedan je od  poteza Milana Bandića kojim je povećao  vrijednost parcele što je nekoć bila oranica, ali je nizom odluka gradskog poglavarstva  omogućena zarada prijateljima gradonačelnika Bandića i Slobodana Ljubičića, nekadašnjeg direktora Zagrebačkog holdinga i nekadašnjeg člana poglavarstva zaduženog za imovinu. Vlasnik parcele od 80.000 m2 je tvrtka Varius nekretnine, čiji je direktor i osnivač Branislav Pejović, prokurist tvrtke Cinos iz Beograda. Ta je pak tvrtka u vlasništvu je zagrebačke tvrtke Cios, kojoj je vlasnik Petar Pripuz. No Branislav Pejović bio je direktor i u drugim Pripuzovim tvrtkama, poput Pižole ili Leone Ulaganja.

Petar Pripuz je brat Zorana Pripuza – optuženog i oslobođenog u procesu tzv. zločinačkoj organizaciji – a vlasnik je niza tvrtki u Hrvatskoj koje se bave reciklažom, uglavnom metala, te su u posljednjih godina  imale prihode od 544 milijuna eura. Petar Pripuz negira da ulaže u nekretnine, ali ima razgranatu mrežu tvrtki povezanih baš s nekretninama, a vode ih ljudi koji obnašaju neku funkciju u Ciosu, pa je Petar Pripuz rijetko izložen javnosti. Gradska uprava Milana Bandića već je izlazila ususret tvrtkama povezanim s Petrom Pripuzom: osigurano mu je zamjensko zemljište na Jankomiru kada se selio iz Podsuseda.

Iako je Cios svoje pogone izgradio bez dozvola u bivšoj tvornici cementa u Podsusedu, plaćeno mu je 55,5 milijuna kuna za zemljište, izgradnju nove transformatorske stanice, trošak preseljenja i zastoj u radu zbog preseljenja.

Zamjenama zemljišta osigurana je i gradnja stanova u Lastovskoj ulici: u toj je transakciji tvrtka Studio X dala zemljište u Sesvetskom Kraljevcu na krajnjem istoku grada, iza Sesveta, procijenjeno na 270 eura za m2, dok je zemljište u Lastovskoj, pet minuta od Autobusnog kolodvora, procjenjeno na 310 eura po m2. Pravni sljednik tvrtke Studio X je Urba Jug koju je vodio Ante Barada, također direktor tvrtke Lastovska projekt. Ante Barada bio je i direktor Kupire Blaža Petrovića, kojem se sudilo u istom procesu sa Zoranom Pripuzom. Od 2008. Petar Pripuz je direktor Lastovska projekta.

Na Müllerovu bregu uprava Milana Bandića prenamijenila je zemljište od 280.000 m2 iz zelene i rekreacijske namjene u stambenu i poslovnu, što je omogućilo izgradnju 1300 stanova. Iako su u Nadzornom odboru tvrtke Miller centar, koja ima pola zemljišta, bila čak tri direktora povezana s Pripuzovim tvrtkama, on je rekao da nije investitor. Bandić se do prenamjene 2006. i dok zemljište nije dobilo nove vlasnike žestoko protivio prenamjeni i zbog toga se skukobio sa svojim bivšim koalicijskim partnerom HNS-om. Tvrtka Varius nekretnine ima temeljni kapital od 20 tisuća kuna – to znači da u temeljni kapital nije uneseno zemljište, što se obično učini kad se misli graditi, a sve kako bi zemljište služilo kao zalog ako tvrtka nema drugih nekretnina, a tvrtka nema ni zaposlenih osim direktora. Međutim, zemljište u Resniku, kojega su sada vlasnik Varius nekretnine i za koje Bandić ulaže 16 milijuna gradskih kuna u ceste, poznato je po ranijim aferama. Među suvlasnicima resničkog zemljišta su   bile tvrtke Drenovina, Kumulus, Kaktus i Imela projekt koje su vodili Darko Turopoljac, Nino Đondić i Josip Šarko. Turopoljac je kao Bandićev prijatelj postao široj javnosti poznat kad su se kladili na nogometnu utakmicu za 20 tisuća eura, pa se postavilo pitanje otkud gradonačelniku tolika gotovina neprijavljena u imovinskoj kartici. Turopoljac je vlasnik i tvrtke Dija Građenje koja je izravnom pogodobom dobila više od 4 milijuna kuna vrijedan posao obnove 300 metara tramvajske pruge na Trgu bana Jelačića. Nino Đondić je prijatelj Slobodana Ljubičića, koji to prijateljstvo nikada nije zanijekao. Josip Šarko je partner prve dvojice, najmanje poznat javnosti.

Trojac je potpisivao predugovore za kupnju zemljišta s lokalnim stanovništvom dok je ono bilo poljoprivredno. Zatim su podnijeli zahtjev za prenamjenu zamljišta iz poljoprivrednoga u građevinsko, što im je Bandićeva gradska uprava odobrila 2006. izmjenama Generalnog urbanističkog plana. U javnoj raspravi o GUP-u Josip Šarko podnio je primjedbu da zemljište treba prenamjeniti, a gradski je Zavod za prostorno uređenje, na čelu s Ivicom Fanjekom kojega je postavio Bandić, prihvatio mogućnost izmjene. Sve je to usvojilo Poglavarstvo i verificirala Skupština glasovima većine zastupnika dok je Bandić još bio u SDP-u, pa se ovakve stvari nisu detaljno provjeravale kao što se provjeravaju danas. Prema ugovorima o kupnji koje su Turopoljac, Šarko i Đondić sklapali s vlasnicima poljoprivrednog zemljišta, te prema službenoj procjeni vrijednosti zemljišta nakon prenamjene koju je svojedobno objavio Jutarnji list, zarada na razlici u cijeni iznosila je 16 milijuna eura. No ni to nije sve: 2008. za tu je parcelu Bandić predložio donošenje detaljnog urbanističkog plana kojim se omogućava izgradnja trgovačkog centra visokog do pet katova, dodatno joj povećavajući vrijednost. Isto zemljište poznato je i iz afere Krašograd koja je buknula prije nego što je prenamjenom omogućena izgradnja trgovačkog centra. U toj aferi Bandić je mjenjao zemljište uz Maksimirsku cestu po procijenjenoj vrijednosti od 321 eura za m2 za zemljište u Sesvetskom Kraljevcu, koje je procjenjeno na 185 eura za m2. Ta je afera buknula jer je zamjena zasmetala Krašu i Nadanu Vidoševiću. Na zemljištu uz Maksimirsku, koje je Bandić dao tek osnovanim tvrtkama Karantena i Mala ulaganja, Kraš je htio napraviti svoj zabavni park – Krašograd.

Naknadno je Marica Vidaković, prokuristica Kraša, medijima otkrila da joj je Slobodan Ljubičić, tadašnji šef Zagrebačkog holdinga, nudio kao svojevrsnu kompenzaciju kupnju spornog zemljišta u Resniku u vlasništvu Turopoljca, Šarka i Đondića. Kraš je tada tražio zemlju za preseljenje tvornice, a kako je Vidaković smatrala da joj šef Holdinga i član Poglavarstva ne može nuditi privatnu zemlju, prijavila je Ljubičića. Ljubičić je uzvratio tužbom za klevetu protiv Marice Vidaković. No Turopoljac, Šarko i Đondić ipak nisu ostali kratkih rukava.

Kad nije prošla prodaja Krašu, Grad Zagreb na čelu s Bandićem urbanizirao im je zemljište s namjenom za trgovački centar. Samo nekoliko mjeseci nakon usvajanja plana Varius nekretnine postaju vlasnici zemljišta pripajanjem Turopoljčevih, Đondićevih i Šarkovih tvrtki. Kupovina je očito financirana gotovinom jer na zemljištu nema nikakvih hipoteka.

Skoro tri godine zemljište je bilo izvan žarišta zanimanja javnosti, sve dok  Grad Zagreb nije odlučio uložiti 16 milijuna u pristupne prometnice. Samo u prvoj fazi tih 16 milijuna kuna Grad Zagreb  ulaže u veliko proširenje cesta Mije Haleuša i Resnik I kojima se osigurava bolji pristup na parcelu. Od uskih cesta napravit će se prvo moderne četverotračne ceste s rasvjetom i pješačkim stazama, rotor ključan za promet i autobusno stajalište. Sve će se to urediti, iako ni s jedne strane ni jedna od dviju spomenutih ulica nema ni jednu kuću, nego su tu livade i šuma.

Navodno je razlog za pomak to što su Varius nekretnine našle Konzum kao kupca za zemljište. Izgradnjom ceste koju financira Grad Zagreb parcela u njihovu vlasništvu, koja je sada samo šikara, dobit će širok prilaz sa Slavonske avenije kroz Ulicu Mije Haleuša, a asfalt u ulici Resnik I položit će se samo uz njihovu parcelu. Nova ulica Resnik I gradi se samo u dužini od 250 metara, skoro u metar točno do granice gdje završava nekretnina Varius nekretnina. Na mjestu gdje počinju kuće izgradnja ceste će se zaustaviti. Za razliku od drugih investitora od kojih Grad traži da participiraju u izgradnji cesta koje su im potrebne, sve će financirati Grad iz proračuna. U sljedećim fazama, koje su ostavljene za sljedeće godine, predviđena je i daljnja izgradnja Ulice Mije Haleuša prema jugu duž parcele Varius nekretnina. Sadašnja pak prva faza omogućuje kvalitetan prilaz parceli, što je dovoljno da se skuplje proda.

Neovisni vještak za procjenu vrijednosti nekretnina kaže da ceste i kvalitetni, široki prilazi puno više utječu na vrijednost građevinskog zemljišta za trgovačku nego, primjerice, za stambenu namjenu. Objašnjava i da se svakako uvelike povećava vrijednost zemljišta, ali da je teško reći za koliko točno. “Bez kvalitetnog prilaza prometni stručnjaci uopće neće dati suglasnost za trgovački centar, pa s te strane cijeli projekt može biti blokiran.

Kad bi investitor sam htio graditi ceste, to bi mu bio dodatni trošak koji u ovom slučaju pokriva Grad.

Prometnice su ključne za svaki trgovački centar, jer ako je prilaz automobilima loš, centar će slabo poslovati i najvjerojatnije propasti“, objašnjava vještak. On ističe da su upravo zato primjerice City Centar One ili Arena Centar u Zagrebu te mnogi drugi trgovački centri u Hrvatskoj pristali sufinancirati izgradnju. U službenom obrazloženju investicije koja je usvojena uz proračun Gradski ured za izgradnju trgovački centar spominje tek usput.

Kažu da se pojavila potreba za novim cestama jer je pojačan promet nakon izgradnje novog raskrižja na Slavonskoj aveniji te s „obzirom na postojeće trgovačke centre i one koji se planiraju graditi“. U vrijeme kad smo bili na lokaciji cestama je prošlo tek nekoliko automobila.

Koliko su Bandiću važne baš navedene prometnice, oko kojih nema ništa osim spornog zemljišta, svjedoči i omjer ulaganja u njih naspram cijelog programa gradnje cesta u Zagrebu. Prva sljedeće investicija je teška tek 7 milijuna kuna i za taj će se novac na sjevernom dijelu zakrčene Slavonske avenije izgraditi dodatni trak dug kilometar i pol, od Ulice Hrvatske bratske zajednice do Savske ceste – iako gradska uprava već godinama ima gotove planove za proširenje cijele Slavonske te za izgradnju novih podvožnjaka i nadvožnjaka na cijeloj njenoj dužini, Bandić je odlučio graditi u Resniku. Iz vidljivih razloga.

nacional/hazud.hr