Autor: Nada Landeka
Snom medvjeđeg zimskog sna spavale se hrvatske pravosudne institucije: USKOK, DORH, ODO-i, MUP, pa i Vlada RH, slijepi i gluhi na dugogodišnje izvlačenje novca iz Republike Hrvatske. U čudu su se našli nakon što su na međunarodnom nivou objavljeni podaci u aferi “Panama Papers” u kojoj su se na popisu našlo i nekoliko hrvatskih poduzeća. Javnost još uvijek nije saznala koja su to poduzeća, iako smo obaviješteni da je Vlada već blokirala 200 milijuna kuna.
Iz Ured za sprječavanje pravnja novca pristiglo je i priopćenje: „Radimo na slučaju “Panama Papers” i već smo blokirali 200 milijuna kuna sumnjivih transakcija.“
Podsjetimo, u najvećem curenju tajnih podataka u povijesti više od 140 političara iz preko 50 zemalja svijeta, raskrinkano je kao osobe povezane s operacijom zamračivanja novca u poreznim oazama i skrivanjem tragova kroz odvjetničku kuću u Panami. Hrvatska je u ovoj aferi zapravo ostala sporedna zemlja jer se u aferi spominju samo tri poduzetnika, i niti jedan političar. Jesu li naši političari i tajkuni čisti, ili je samo stjecaj okolnosti da u odvjetničkom uredu Mossack Fonseca nije bilo podataka nego samo za tri hrvatska poduzetnika?
Kako se zapravo prelijeva hrvatski novac iz jezera u jezero?
Pretvorbom društvenog vlasništva u privatno, društvena poduzeća postala su vlasnici vrijednih nekretnina i tvornica. Privatiziranjem društvenih poduzeća – podjelom jeftinih dionica, na način da su iste prodavali radnicima, otvorilo je mogućnost malverzacija. Rukovodioci su svi mahom pokupovali dionice od radnika, i prikupili učas 51% potrebne dioničke većine za male novce. Poslije je išlo lako. Većinskim paketom dionica postali su i većinski vlasnici nekretnina, i zamah je tu. Kuponskom privatizacijom učinjen je slijedeći korak. U periodu od 1992 – 1999 godine mahom se privatiziralo i uzimalo od države. Kako je tko mogao, i kako je tko stigao. Sve su to činili pomoću brojnih Fondova za koje se i danas ne zna kakvu su imali točno svrhu, dok je trag koji su ostavili iza sebe veći od brazde svemirskog broda koji bi pao s neba i duboko zaorao. Nositelji većinskog paketa dionica otvarali su tvrtke kćerke koje su se potom zaduživale kod Fondova i HBOR-a, natjecale se za bespovratna sredstva, poticaje, beneficije. I to sve po nekoliko puta, zatvaranjem jednih i otvaranjem drugih poduzeća. Običnom puku nedostižan san.
Pažljivim proučavanjem svih 460 revizija objavljenih na stranicama Ureda za državnu reviziju vidljivo je da gotovo nitko od tih novopečenih bogataša i privrednika nije plaćao doprinose, poreze, vraćao kredite. Revizorica Šima Krasić je otišla ali je i novac otišao. Odmaglio!
Da bi tajkunčići lakše sanirali svoje neplaćene obveze, 1998 godine proveden je oprost dugova prema Ministarstvu financija, provedena su brisanja poduzeća, likvidacije, osnovane nove, i krug se mogao nastaviti.
Milijarde i milijarde novca prelijevane su iz jednog jezera u drugo. Još se prelijevaju.
Nakon propasti Fondova, likvidacija poduzeća, propasti i nakon toga navodnih sanacija banaka – što je sve išlo na teret hrvatskih građana i malih poduzetnika, omogućeno je osnivanje Off Shore companija pomoću kojih se novac opet vraćao u Hrvatsku. Kao investicije naravno. U tu svrhu osnovani su i novi Investicijski fondovi. Kupovale su se i kupuju nekretnine oduzete onim malim privrednicima, anonimnim građanima, svima koji se nisu snašli dok se dijelilo iz pune zdjele.
Kako je Hrvatska dobila 200 bogatih tajkuna i više od 2.000.000 ogoljele sirotinje?
Hrvatskim institucijama nije potrebna afera “Panama Papers” da bi vratila hrvatski novac u državni proračun!
Prema dostupnim informacijama 11,5 milijuna dokumenata sadrži najnovija afera „Panama Papers“ na kojoj je radila globalna mreža istraživačkih novinara nakon što je do njemačkog dnevnog lista Suddeutsche Zeitung procurila dokumentacija iz odvjetničke kuće Mossack Fonseca, specijalizirane za pružanje pravnih usluga ljudima koji osnivaju tvrtke u poreznim oazama kako bi sakrili svoja bogatstva od poreznika, javnosti ili nekog trećeg.
Nejasno je zašto se hrvatske institucije čude, u Hrvatskoj afere izbijaju svakodnevno. Novinari pišu, objavljuju podatke, imena, javno dostupne činjenice, ali institucije od drveta ne vide šumu. Tu i tamo uhvate nekog sitnog poreznog dužnika, kazne ga drastično za sitan dug, i ispune statistiku riješenih slučajeva. Bogati tajkuni ostaju nedostižni i nesankcionirani. I to je razumljivo, jer Država ima značajan udio u njihovom poslovanju, davanjem jamstava na svjetskom tržištu novca, propašću i razotkrivanjem tih trulih pretvorbeno-privatizacijskih bogataša i sama država bi se našla u teškoj situaciji. Ako može biti u težoj situaciaji nego li što je sada.
Odmah po izbijanju afere porezne vlasti nekoliko zemalja, od Australije do Austrije pokrenule su služene istrage.
A zašto se hrvatske institucije aferi čude? Već sam pisala o kolanju novca u periodu od pretvorbe i privatizacije pa do prošlogodišnjeg vala predstečajnih nagodbi. Hrvatski političari i bivši političari, „propali“ poduzetnici i tajkuni osnovali su niz offshore kompanija u poreznim oazama.
Ako potražite informacije o tim kompanijama, pronaći ćete samo broj telefona koji je lociran u nekom od odvjetničkih ureda, a tvrtke nemaju zaposlenih. Točno se zna koje su to tvrtke, tko ih je osnovao, kao i činjenica da nemaju zaposlenih.
UDBA stoji iza sustavne pljačke Hrvatske i hrvatskih građana
Offshore kompanije koje na svojim računima imaju gomilu novca izvučenog iz Hrvatske stekle su ga na način da su hrvatski tajkuni doslovno bez novca pokupovali dionice hrvatskih tvrtki koje su preoblikovane iz društvenih poduzeća u privatna (privatizirana), a potom su iste te tvrtke i dionice zaduživali u milijunskim iznosima, najprije maraka, potom eura. Tajkune su godinama financirali sada ugasli Fond za razvoj, Fond za razvoj i privatizaciju, HBOR, HAMAG ali i sama Država.
EKSKLUZIVNO: Vladimir Trušćek – Kralj predstečajnih nagodbi sam je sebi oprostio milijune duga
Bogatstvo Vladimira Trušćeka spašavaju offshore kompanija Jenings Trade Corp LTD i Woodco Soc Coop
“Jamstvo nam daje offshore company Jenings Trade Corp LTD, sa sjedištem na adresi Highway Of Enthusiasts, 31a-25, Moscow, Russia” – naveo je Trušćek u Prijedlogu za predstačajnu nagodbu.
Vladimiru Trušćeku osnivaču, vlasniku i direktoru nekoliko “propalih” tvrtki čiju imovinu je čudom zadržao i ponovno stekao (Tvornica za izradu parketa Arena, Križevci, Monolit d.o.o., Monolitinvest d.o.o., Monolitinvest Samobor d.o.o., Mopar d.o.o.) kreditima Fonda za razvoj i HBOR-a (novcem državnih obveznika) prošle godine je odobrena predstečajna nagodba u tvrtkama koje su blokirane milijunskim dugovima, dok dvije od četiri tvrtke uopće nisu imale zaposlenih. Zanimljivo je da je predstečajna nagodba u prvom pokušaju bila odbijena, a u ponovljenom postupku se pojavio i vjerovnik J.u.A. Frischeis d.o.o. (direktor Daniel Sim), tvrtka iz Velike Gorice sa cijelih 4.435.154,00 kn glavnice koju su navodno potraživali. U ovom slučaju glas J.u.A. Frischeisa prevagnuo je u broju pozitivnih glasova tj. glasova ZA, kojim je omogućeno odobrenje predstečajne nagodbe, dok je J.u.A. Frischeis d.o.o. pristalo namiriti svoju tražbinu iz nekretnine opterećene založnim pravima u iznosu od dvadesetak i više miliona kn!!!!???
Predstečajne nagodbe njegovih poduzeća u kojim nagodbama je kao predstavnik tvrtki sam sebi oprostio višemilijunske dugove potkrijepljuje izjava samog Vladimira Trušćeka koji je najavio ulaganje slijedeće offshore companije Woodco Soc Coop u iznosu od 1.500.000 eur, i to već tijekom 2014 godine u slučaju da im otpišu dugove – naravno.
I dok su u petak i subotu u velikoj aferi djelatnici MUP-a i USKOK-a uhićivali direktore tvrtki koji su izdavali fiktivne račune za kupnju i prodaju zlata pomoću kojih su, kako se navodi oprali milijune kuna, hrvatske tajkune nitko ne uhićuje iako su u provedenim predstečajnim nagodbama prikazane fiktivne tražbine u kojima su sami sebi oprostili milijune kuna. Kaznena prijava za prijevaru, zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju, fiktivno prikazanih dugova i krivotvorenje tražbina – stoji negdje duboko zatrpana u ladici ODO-a Sesvete i Križevci.
I bogatstvo odbjeglog tajkuna Jozu Ćurkovića spašava offshore kompanija Robson Holdings Aps, Danska, Kopenhagen
Vlasnik većine tvrtki koje je osnovao odbjegli tajkun Jozo Ćurković je tvrtka Robson Holdings d.o.o., Zagreb Radnička cesta 27, čiji je osnivač offshore kompanija Robson Holdings Aps, Danska, Kopenhagen.
Ćurković je osumnjičen za gospodarski kriminal težak više od sto pedeset milijuna kuna zbog malverzacija u Salonitu, Katranu i nekoliko drugih tvrtki.
Ivić Pašalić svoje bogatstvo može zahvaliti ulaganju Kutline offshore kompanije Well Handels zatim tvrtki Croscan Handels Anstalt Lichtenstein i Südost-Holz-Beiteiligungs GmbH Austrija,
U naponu Ivićeve moći 1993. Trgovačko društvo Zagrebdrvo kojem je tada na čelu brat mu Zdravko, dobiva novi kredit od PBZ-a u iznosu od 7,2 milijuna DM, a godinu dana kasnije još jedan od 5,35 milijuna DM. Kako Zdravko Pašalić ne uspijeva zatvoriti kredite u dogovorenom roku, zamjenjuje ih novim dugoročnim kreditom od 16 milijuna DM. Znakovito je da PBZ nije upisala hipoteku na veliku i vrlo modernu tvornicu. Potom dug, u pola cijene, od PBZ-a otkupljuje Kutlina tvrtka Well Handels, a druga polovica se – otpisuje. Kutlina tvrtka postaje novi vjerovnik Zagrebdrva. Da bi isplatio dug, Kutle je preko svoje tvrtke Dastra, podigao kredit u Dubrovačkoj banci od 8,7 milijuna maraka na rok od mjesec dana za kupnju soje. Taj novac potom je prebačen na račun Well Handelsa kako bi njime bio otkupljen dug Pašalićeve obitelji. Za povrat Dastrina dugovanja Dubrovačkoj banci, Kutle se zadužio u Bayerische Vereinsbank, a jamstvo izdaje Hrvatska poštanska banka, na čijem je čelu tada bila Ljerka Ercegović. Kako Kutle nije vratio dug, aktivirano je jamstvo HPB-a, a nenaplaćeni rizični plasmani u cijelosti su prenešeni na Fond za privatizaciju.
ZOV UNOSNOG POLITIČKOG ŽIVOTA; Povratak Ivića Pašalića, jednog od najbogatijih političkih moćnika?!
Podaci o tijeku novca, osnivanju offshore kompanija i povratku istih kao investitora u Hrvatskoj evidentne su kroz obvezne revizije dioničkih društava, proučavanjem javno objavljenih knjigovodstvenih podataka – godišnjih bilanci i računa dobiti i gubitka te popratnih izvješća, a vrlo lako se mogu utvrditi poreznim nadzorom, nadzorom Ureda za sprječavanje novca, analitikom podataka pri trgovačkim sudovima. Sve je dostupno, za one koji vide, za one koji ne žele vidjeti, nije potrebna ni afera “Panama Papers” koja je odjeknula u svijetu. U Hrvatskoj afere odjekuju svakodnevno, hrvatski novinari aktivno izvještavaju o pljačkama svih vrsta, no uzalud, institucije očigledno još spavaju.
Hrvatska očigledno nema dovoljno stručan Ured za sprječavanje pranja novca, Ministarstvo financija, Carinu niti HNB, jer kad bi oni bili dovoljno stručni i aktivni na sprječavanju pranja novca ikakve međunarodne afere ne bi bile potrebne da blokiraju milijune koji odlaze iz Hrvatske. To zato, jer su osnovane offshore kompanije vratile se u Hrvatsku kao investitori, i opljačkanim novcem financiraju ponovno „propale“ poduzetnike. Nastupaju kao investitori i novcem hrvatskih građana financiraju ponovno poduzetnike koji su prethodno završili u stečaju, ili u predstečajnim nagodbama. Osobno sam pisala o najmanje tri takva poduzeća, a ima ih na stotine.
Dovoljno je istražiti sudski registar trgovačkih sudova u Hrvatskoj i provjeriti tko su osnivači, suvlasnici, članovi trgovačkih društava koja su registrirana na trgovačkim sudovima u Hrvatskoj, te pratiti trag novca. Sve informacije su dostupne pa iz tih javno dostupnih podataka čak i laik može utvrditi trag novca.