U krajnjem očaju, izgubljen i bez nade, odlučio se posjetiti me negdje sredinom 2011. godine. Sa sobom je imao hrpu dokumentacije iz koje je bilo i slijepcu jasno kako je grubo i bezočno prevaren i opljačkan. Zbog teške obiteljske situacije, teške bolesti člana obitelji trebao je brzopotezni kredit kako bi kupio lijekove stoga se obratio jednom od kreditnih ureda. Bolest je brzo napredovala a banke su puno sporije od kreditnih ureda koji su u to vrijeme svoje usluge oglašavali na svakom stupu, svakom uglu, tramvajskoj stanici.
Proteklih godina, uz prešutnu dozvolu vlasti, otvorili su niz ureda u centru grada. Preradovićeva ulica, Bogovićeva, Ilica… pune su bile njihovih ureda u kojima su poslovale tvrtke različitih imena. Svima im je bilo zajedničko da su te tvrtke –tzv. kreditni uredi glumili posrednike koji su posredovali između dužnika i tzv. investitora a u stvari su isplaćivali gotov novac, direktno na ruke dužnika odmah po potpisu ugovora. Nakon odobrenja kredita pojavljivali bi se razni suarezi, perezi, gonzalesi koji su “investirali u nekretnine dužnika…”.
Analizirajući model njihovog djelovanja vidljivo je da su najčešće birali posebno ugroženi sloj populacije…. bolesni, na rubu egzistencije, ljudi u problemima bili su im posebno drag plijen.
Zanimljivo je da su imali odličan izvor informacija. O svojim dužnicima su znali gotovo sve, dovoljno im je bilo da im se samo obrate i daju im osnovne podatke, a već nakon kratkog vremena o toj osobi su znali gotovo sve, složili su cijeli dosije, i poslovni, i financijski, čak i kazneni. Do danas je ostalo nepoznato tko im je izvor u institucijama zahvaljujući kojem su tako odlično i sinhronizirano djelovali diljem Hrvatske i oteli brojne stanove, kuće, ali i pokretnine, ponajviše automobile.
Zaprepaštenost i strah u očima gospodina koji je te davne 2011. godine došao k meni, ukazivala je na svo blato i kal društva u kojem živimo. Tražio je kredit, kratkoročnu pozajmicu a podmetnuli su mu Ugovor o kupoprodaji i za tridesetak tisuća kuna koliko su mu isplatili na ruke upisali se kao vlasnici. Krivotvorili su i priznanice da su u cijelosti isplatili nekretninu….Pred sudom koji se vodio nekoliko godina njihove laži ipak nisu prošle!
Uputila sam ga oštećenika da sve prijavi USKOK-u, Policiji, da uvijek netko bude u njegovom stanu kako ga pljačkaši iz kreditnog ureda ne bi nasilno zauzeli, i da svakako digne tužbu radi ništetnosti ugovora o kreditu i svih akata koji su sastavni dio „poslovne suradnje“ sa kriminalnim kreditnim uredima. Poslušao me je, i svaki korak na koji sam ga uputila odradio je. Napisala sam mu tužbu po kojoj je uslijedio spor koji je trajao 6 godina. PRIMJER TUŽBE
Rezultat, presuda kojom mu se stan vraća u vlasništvo…..Sadržaj presude prvi put objavljujemo u javnosti…..
Posl. br.P- XXX/12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Marijan Muža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja X.Y. iz XXXXXX, XXXXXXX, XXXXXXXXX, zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika OMH RAZVITAK d.o.o., Trumbićeva 6, Zagreb, OIB: 13113990458, (prije adresa Trg Stjepana Radića 6, 49000 Krapina), zastupan po direktoru Omar Ari Montenegro Hernandez, zastupan po punomoćniku Marku Krpan, odvjetniku iz Zagreba, radi poništenja zelenaških ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 09. ožujka 2017. godine, u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, te punomoćnika tuženika, zaključene u smislu odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, dana 24. travnja 2017. godine
p r e s u d i o j e :
- Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji od 20.09.2010. zaključen između tužitelja X.Y, OIB: XXXXXXXXXXX i tuženika OMH RAZVITAK d.o.o., OIB: 13113990458, ovjeren po Javnom bilježniku Ladi Draškić iz Zagreba, poslovni broj OV-9942/10 kojim je tužitelj prodao tuženiku nekretninu upisanu u k.o. XXXXX, zk.č.br. xxxx, z.k.ul. broj xxxxx, poduložak xx, u naravi stambena zgrada, ulica xxxxxx xxxxx y, E-XX, dvosobni stan broj 1. na 1. katu, stubište II, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija površine 46,96 m2.
- Određuje se brisanje prava vlasništva tuženika OMH RAZVITAK d.o.o., OIB: 13113990458, te istovremeni upis prava vlasništva tužitelja X.Y, OIB: XXXXXXXX, na nekretnini upisanoj u k.o. XXXXXX XXXX, zk.č.br. xxxx, z.k.ul. broj xxxx, poduložak xx, u naravi stambena zgrada, ulica XXXXXX XXXXXX Y, E-XX, dvoosobni stan broj 1. na 1. katu, stubište II, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija površine 46,96 m2.
III. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o najmu 10TI od 20.09.2010. sklopljen između tužitelja X.Y . , OIB: XXXXXXXXXX i tuženika OMH RAZVITAK d.o.o., OIB: 13113990458, za nekretninu upisanu u k.o. XXXXX XXXXX, z.k.č.br. XXXX, z.k.ul.br. XXXX poduložak XX.
- Utvrđuje se ništetnim Ugovor o najmu 1109TIVTLD od 06.07.2011. sklopljen između tužitelja X.Y., OIB: XXXXXXXXX i tuženika OMH RAZVITAK d.o.o., OIB: 13113990458, za nekretninu upisanu u k.o. XXXXXX XXXXX, zk.č.br. XXXX, zk.ul.br. XXXX, poduložak XX.
- Nalaže se tuženiku naknaditi prouzročene parnične troškove tužitelju u iznosu 35.496,50 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 24. travnja 2017. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi navodi da je kao vlasnik i posjednik stana upisanog u z.k.ul. broj xxxx broj poduloška xx, k.o. XXXX XXXX, u naravi stambena zgrada, kućni broj X, u Ulici XXXXX XXXXX, upisana u k.č.br. XXX/XX – XX etaža XXXX/XXXXX– posebni dio, što u naravi predstavlja dvosobni stan broj 1. na 1. katu, stubište II, površine e6,96 m2, zbog vrlo teške materijalne situacije u kojoj se nalazio zbog teške bolesti užeg člana obitelj zatražio putem Oglasa Kreditni ured putem kojeg bi osigurao sredstva nužna za liječenje člana obitelji. Zbog stanja opterećenog teškom dijagnozom koja je dijagnosticirana članu njegove obitelji nije bio svjestan svih okolnosti pod kojima je potpisao Ugovor o kupoprodaji sa OMH RAZVITAK d.o.o., tj. tuženikom u ovom postupku, kao ni činjenice da ustvari nije sklopio Ugovor sa fiducijarnim zalogom kako je to govorio predstavnik u Kreditnom uredu već Ugovor o kupoprodaji. Istog je tužitelj postao svjestan kad je dobio Rješenje o uknjižbi prava vlasništva, ali su ga tada predstavnici iz Kreditnog ureda upozorili da se ne smije žaliti na Rješenje o uknjižbi, jer da je to povreda Ugovora o najmu sa istom tvrtkom sklopljenog istog dana, tj. 20.09.2010., te da će Ugovor o najmu biti raskinut zbog nepoštivanja, a da će on morati iseliti iz svog vlastitog stana za koji je temeljem sklopljenog Ugovora od tuženog dobio novčana sredstva prilikom potpisa u iznosu od 60.000,00 kuna, a ne 150.000,00 kuna, kako je to navedeno u Ugovoru o kupoprodaji.
Tužitelj je isplaćivao ugovoreni iznos najma svakog 20.-tog u mjesecu, i to mjesečni iznos od 2.168,00 kuna misleći da time otplaćuje kredit koji je zatražio, a po saznanju da su se najmodavci upisali kao vlasnici na predmetnu nekretninu shvatio je da ne otplaćuje ratu kredita već najamninu kojim je stekao status najmoprimca, pa je sklapanjem Ugovora o najmu postao najmoprimac vlastitog stana.
Nadalje, ističe da je navedeni Ugovor sklopljen u zabludi i zbog vrlo teške situacije u kojoj se tužitelj nalazio na temelju prikrivenih radnji i namjera tuženika koji nije točno nedvosmisleno i precizno objasnio tužitelju prilikom sklapanja Ugovora koje su pravne posljedice potpisivanja istih.
Na temelju posudbe navedenog iznosa što je tužitelj smatrao da potpisuje, jer su mu tako usmeno rekli, a ne Ugovora o kupoprodaji, koji je tužitelj potpisao u zabludi i zbog prikrivenih kaznenih namjera koje nisu bile očite prilikom potpisa i zbog privremeno vrlo teške situacije u kojoj se tužitelj kao vlasnik nekretnine nalazio prilikom potpisa navedenih Ugovora nije bio svjestan činjenice da potpisuje zelenaške ugovore sa lihvarskom ratom i kamatom.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava navode iz tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da je netočna tvrdnja tužitelja da isti nije shvatio značenje Ugovora o kupoprodaji, te da je isti bio u zabludi, jer da je tužitelj potpisao cijeli niz dokumenata vezanih uz spornu kupoprodaju, i to u različitim vremenskim razdobljima, te da se ne može smatrati da je isti bio u zabludi. Nadalje, navodi da je tužitelj potpisao Zapisnik o vrijednosti nekretnine, te da ostaje nejasno zašto tužitelj smatra da je navedeni Zapisnik ništetan, dodajući da je tužitelj potpisao isplatnicu iz koje je razvidno kako je isti zaprimio iznos kupoprodajne cijene u cijelosti.
Tuženik ističe da je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora o najmu, a koji je sklopljen istog dana kao i Ugovor o kupoprodaji potpisao Izjavu kojom potvrđuje kako nije u nuždi, teškoj materijalnoj situaciji, te da nema smanjenu sposobnost rasuđivanja. Sukladno navedenom ukoliko bi sud okolnosti pod kojima je tužitelj navodno sklopio sporne Ugovore cijenio točnim tada je očito da je tužitelj doveo u zabludu tuženika, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja, te se isto ne može cijeniti in favorem tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev za naknadu troškova u cijelosti uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove ovog postupka.
Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cijeli predmet, u Ugovor o kupoprodaji (list 7-10 spisa), Ugovor o najmu (list 11-16 spisa), Zapisnik o vrijednosti nekretnine (list 17-22 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 23 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime X.Y. (list 24-25 spisa), Izvansudsku nagodbu (list 26-27 spisa), Izjavu primatelja najma (list 57 spisa), Isplatnicu (list 48 spisa), saslušan je tužitelj X.Y. kao stranka u postupku, u svojstvu svjedoka Igor Matušić, Ivana Pluščec, Tatjana Vrdoljak i Y.Y..
Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.
Uvidom u Ugovor o kupoprodaji, iz istog proizlazi da je isti sklopljen 20. rujna 2010. godine između X.Y. kao prodavatelja i OMH RAZVITAK d.o.o. kao kupca nekretnine u cijelosti suvlasnički dio k.č.br. xxxx/10 k.o. Velika Gorica, u naravi stambena zgrada kućni broj X, u Ulici XXXX XXXXX, upisan u z.k.ul. broj XXXX poduložak broj XX, u naravi predstavlja dvoosobni stan broj 1. na 1. katu, površine 46,96 m2, xx etaža: xxxx/xxxxx.
Uvidom u Ugovor o najmu 10TI, iz istog proizlazi da je isti sklopljen 20. rujna 2010. godine između OMH RAZVITAK d.o.o. kao najmodavac i X.Y., X.X. i Y.Y., kao najmoprimci.
Uvidom u Zapisnik o vrijednosti nekretnine vidljivo je da je isti sklopljen 20.09.2010. godine između OMH RAZVITAK d.o.o. i X.Y..
Uvidom u Ugovor o najmu 1109TIVTLD vidljivo je da je isti sklopljen 06. srpnja 2011. godine između OMH RAZVITAK d.o.o. kao najmodavca i X.Y., X.X. i Y.Y. kao najmoprimaca.
Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je na čestici k.č.br. xxxx/xx, stambena zgrada, kućni broj X, u Ulici XXXX XXXXX, xx etaža: xxxx/xxxxx, posebni dio – što u naravi predstavlja dvosobni stan broj 1. na 1. katu, stubište II, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija, površine 46,96 m2, uknjižen kao vlasnik OMH RAZVITAK d.o.o., Krapina, Trg Stjepana Radića 6, OIB: 13113990458 – u 1/1 dijela.
Tužitelj X.Y. dajući svoj iskaz je iskazao da je i ranije kod tuženika podigao kredit koji je u cijelosti otplatio, tako da je i u ovom konkretnom slučaju bio kod tuženika s namjerom da podigne kredit u iznosu od 60.000,00 kuna. Nadalje, je iskazao da kada je potpisivao Ugovor kod javnog bilježnika da nije niti znao što potpisuje budući da su ga djelatnici tuženika žurili, da što prije potpiše, te da mu je rečeno da mu je sve jasno i da zna što potpisuje. Kada je došao kući i pročitao predmetni Ugovor, tada je uočio da je u Ugovoru navedeno sasvim drugačije nego što mu je bilo rečeno, tj. u Ugovoru je bio naznačen iznos od 150.000,00 kuna, a tužitelj je podigao i preuzeo iznos od 60.000,00 kuna, time da je iz tog iznosa odmah podmirio dug koji je imao na ime otplate ranijeg kredita u iznosu od 18.000,00 kuna. Također otplatio je negdje oko 33.000,00 kuna od ukupnog iznosa koji je preuzeo. Tuženik se upisao kao vlasnik stana tužitelja nakon 2 do 3 dana. Tužitelj je iskazao da ne bi nikako pristao na to da se na predmetni stan uknjiži tuženik kao vlasnik, a budući da je stan bio naveden kao hipoteka prilikom otplate kredita. Ističe da nije imao namjeru prodati nekretninu, te da stoga nije niti plaćao nikakvu proviziju radi prodaje nekretnine, a da preslik računa izdan od strane Perfomanca d.o.o., Ilica 71, Zagreb, nije vidio dok mu nije predočen na sudu. Od tuženika nije dobio nikada nikakvu isplatnicu, te ju stoga nije niti potpisao, niti je dobio listu otplate. Istaknuo je da se u vezi sklapanja predmetnog Ugovora obratio Kreditnom uredu koji je radio za OMH RAZVITAK d.o.o. u Preradovićevoj 2.
Svjedok Igor Matušić je iskazao da nije bio djelatnik OMH RAZVITAK d.o.o., te da nema neposrednih saznanja o sklapanju Ugovor sa X.Y. i OMH RAZVITAK d.o.o.. Navodi da ima privatnu tvrtku koja se bavi preporučenom dostavom poslovno pravne dokumentacije, te da ga je gospodin Vander Aleksander Reyes zamolio da izvrši procjenu nekretnine, tj. kuće u mjestu XXXX uz rijeku Mrežnicu, koja je bila u vlasništvu X.X., člana obitelji tužitelja. Procjenu je izvršio zajedno sa gospodinom X.Y. koji je bio prisutan prilikom procjene nekretnine.
Svjedokinja Ivana Pluščec je iskazala da nije nikada radila u OMH RAZVITAK d.o.o., već je radila za Kreditni ured koji se najprije zvao UTB d.o.o., a zatim PULENAT d.o.o., Preradovićeva 2, Zagreb, i to u razdoblju od 2010. godine pa do 4. ili 5. mjeseca 2012. godine. Sjeća se X.Y. kao stranke, te zna da je on dolazio više puta u Kreditni ured radi pozajmice i zajma, kao i člana njegove obitelji, dodajući da su oni kao Kreditni ured pronalazili zajmodavce. Nije joj poznato da li su sklapani ugovori između Kreditnog ureda i ponuđača, budući da je ona radila kao administrator (primala zahtjeve i preuzimala dobivene ponude za zajmove). Poznato joj je da je X.Y. tražio veći kredit, te je ona njegovu ponudu prenijela investitoru, a investitor javio se i OMH RAZVITAK d.o.o., budući je sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine.
Svjedokinja X.X. je iskazala da je bila prisutna sa ocem, ovdje tužiteljem, kada je on išao radi realizacije kredita u “CBA” na Cvjetnom trgu u Zagrebu, gdje ih je primila zaposlenica pod imenom Ivana, a kasnije su razgovarali s gospodinom Mariom, ali mu ne zna prezime, kao niti Ivani, te su s Mariom otišli kod javnog bilježnika radi ovjere Ugovora. Ističe da je smatrala da idu na ovjeru Ugovora o kredita, a ne Ugovora o kupoprodaji, te ih je gospodin Mario požurivao da idu odmah na ovjeru Ugovora, a isti Ugovor nije pročitan njenom ocu (tužitelju), a niti njoj kao jamcu. Otac joj je čitao Ugovor o kreditu gdje je bio naveden iznos od 150.000,00 kuna, ali ne zna na što se odnosio taj iznos, te zna da je otac s tim novcem podmirio raniji kredit od 60.000,00 kuna, te na ruke dobio nešto više od 30.000,00 kuna. Ona kao niti njen otac nisu znali da će se oni (tuženik) na osnovu tog Ugovora uknjižiti na nekretnini, odnosno na stanu.
Svjedokinja Y.Y. (izvanbračna supruga tužitelja) je iskazala da je bila prisutna kada je tužitelj X.Y. išao kod OMH RAZVITAK d.o.o. sklopiti Ugovor s namjerom da dobije kredit. Poznato joj je da je X.Y. dobio na ruke nešto više od 30.000,00 kuna, te da je zatvorio prijašnje dugovanje, a u Ugovoru je bio naveden iznos kredita od 148.900,00 kuna. Također je bila prisutna kod javnog bilježnika prilikom ovjere Ugovora, te je isti potpisala kao sudužnik. Kod javnog bilježnika se sve to brzo rješavalo i nije bilo vremena da se Ugovor pročita, tako da nije bila upoznata sa sadržajem Ugovora. Kasnije su kod kuće pročitali Ugovor, ali im nije bilo ništa jasno iz Ugovora.
Sud iskaz tužitelja X.Y. , kao i saslušanih svjedoka u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite, osim dio iskaza saslušane svjedokinje Ivane Pluščec gdje ista iskazuje da je tužitelju prilikom potpisivanja predmetnih Ugovora bilo sve objašnjeno i sve poznato, dok iz iskaza tužitelja, kao i saslušanih svjedoka X.X. i Y.Y. proizlazi da tužitelju, kao niti navedenim svjedokinjama prije nego što su se potpisivali na predmetne Ugovore nije omogućeno da se upoznaju sa sadržajem istog, budući da im isti nije pročitan, već su isti u žurbi potpisali, a da niti ne znaju kakav Ugovor i što su potpisali.
Iskaze tužitelja X.Y. , kao i saslušanih svjedoka X.X. i Y.Y. koje imaju neposrednih saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku, a budući da su iste bile neposredni očevici, tj. prisutne kod javnog bilježnika prilikom potpisivanja predmetnih Ugovora, sud u cijelosti ocjenjuje kao uvjerljive, vjerodostojne i istinite.
Imajući u vidu provedeni postupak, te izvedene dokaze tijekom istog iz istog proizlazi da tuženik u svojoj djelatnosti nije imao upisanu djelatnost potrošačko kreditiranje, jer nikada za takvu djelatnost nije imao odobrenje od nadležnih institucija. Također proizlazi da je tužitelj potpisao Ugovor o kupoprodaji nekretnine, budući je bio uvjeren prilikom potpisivanja istog da sklapa Ugovor o zajmu koji Ugovor je bio prikriveni Ugovor o zajmu. Također iz provedenog postupka proizlazi da tužitelj nije imao namjeru sklopiti i potpisati predmetne Ugovore s tuženikom, već je išao isključivo s namjerom radi odobravanja i realizacije kredita, kako je to i ranije realizirao, budući je i ranije od tuženika podigao kredit kojeg je u cijelosti otplatio. Također iz priležeće medicinske dokumentacije kćerke tužitelja X.X. vidljivo je da ista imala teže zdravstvene probleme, te je bila podvrgnuta i intenzivnom bolničkom liječenju, zbog čega su tužitelju u kraćem roku bila potrebna novčana sredstva, te je tužitelj i zbog tih činjenica i okolnosti tražio realizaciju kredita kod tuženika, kao je to tužitelj istaknuo i tijekom postupka.
Sve gore navedene činjenice i okolnosti dovode do zaključka da je tužitelj prilikom sklapanja i potpisivanja Ugovora, te ovjere predmetnih Ugovora kod javnog bilježnika iste sklopio u zabludi i zbog vrlo teške situacije u kojoj se tužitelj tada nalazio, a na temelju prikrivenih radnji i namjera tuženika koji nije točno nedvosmisleno i precizno objasnio tužitelju prilikom sklapanja Ugovora koje su pravne posljedice potpisivanja istih, tj. tužitelj je bio u stanju zavisnosti, lakomislenosti i nužde, te nije bio niti svjestan što i koju vrstu Ugovora potpisuje, te stoga sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o tzv. “zelenaškim ugovorima”, u smislu odredbe čl. 329. Zakona o obveznim odnosima, kao i da se u konkretnom slučaju može primijeniti odredba čl. 285. (prividan ugovor) Zakona o obveznim odnosima. U skladu s navedenim sud smatra da su predmetni Ugovori ništetni, te kao takvi nisu pravno valjani, slijedom čega sud smatra da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a, te u skladu sa Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Tužitelju su priznati slijedeći troškovi postupka: pristup na ročište.
25.04.2014. u iznosu od 2.500,00 kuna, dana 03.06.2014. u iznosu d 2.500,00 kuna, dana 21.11.2014. u iznosu od 2.500,00 kuna, dana 04.02.2015. u iznosu od 2.500,00 kuna, dana 10.09.2015. u iznosu od 2.500,00 kuna, dana 14.10.2015. u iznosu od 1.250,00 kuna, sastav podneska od 16.11.2015. u iznosu od 2.500,00 kuna, pristup na ročište dana 17.03.2016. u iznosu od 2.500,00 kuna, dana 13.07.2016. u iznosu od 2.500,00 kuna, sastav podneska od 02.02.2017. u iznosu od 2.500,00 kuna, pristup na ročište dana 09.03.2017. u iznosu od 2.500,00 kuna, što ukupno iznosi 26.250,00 kuna + PDV 25 % odnosno 6.526,50 kuna, što ukupno iznosi 32.776,50 kuna, pristojba na tužbu 1.360,00 kuna, pristojba na presudu 1.360,00 kuna, tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 35.496,50 kuna.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Velikoj Gorici, dana 24. travnja 2017. godine
S u d a c :
Marijan Muža, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave ove presude.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Davorka Fučkala
DNA:
- tužitelja
- tuženika
Podsjećamo, pred Županijskim sudom u Zagrebu donešeno je nekoliko pravomoćnih presuda protiv članova kriminalne organizacije – kreditnih ureda. Oštećenici kreditnih ureda moraju podići tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i drugih akata koje su potpisali kako bi vratili svoju nekretninu u vlasništvo.
Autor: Nada Landeka
PRIMJER TUŽBE ZA UTVRĐENJE NIŠTETNOSTI UGOVORA O KREDITU SA NELEGALNIM ZADRUGAMA
http://sam-svoj-odvjetnik.blogspot.hr/2016/03/tuzba-radi-nistetnosti-ugovora-o.html