Iako zagovornici carstva kažu da je donijelo ekonomski razvoj u dijelovima svijeta koje je kontroliralo, kritičari ukazuju na masakre, glad i korištenje koncentracijskih logora od strane Britanskog carstva – Ankete su pokazale da 43 posto Britanaca smatra da je Britansko carstvo bila dobra stvar, a 44 posto ih je ponosno na kolonijalnu prošlost. No, dio te prošlosti su i ne tako lijepe stvari. Britanci pate od ”povijesne amnezije” nad zločinima koje je počinilo njihovo bivše carstvo, tvrdi indijski zastupnik. Bivši UN-ov podtajnik Shashi Tharoor kaže da britanski obrazovni sustav ne priča pravu istinu o carstvu, prenosi Dnevnik.hr.

”Nema stvarne svijesti o zločinima, o činjenici da je Britanija svoju industrijsku revoluciju i prosperitet financirala pljačkama niti o tome da je došla u jednu od najbogatijih zemalja svijeta u 18. stoljeću, a onda je nakon dva stoljeća pljačkanja dovela do statusa jedne od najsiromašnijih zemalja”, rekao je. Ranije ankete pokazale su da su Britanci ponosni na carstvo i kolonijalnu prošlost. Točnije 44 posto ispitanih reklo je da je ponosno, dok je žaljenje izrazilo njih 21 posto. Ista anketa pokazala je i da 43 posto Britanaca vjeruje da je carstvo bilo dobra stvar, 19 posto loša, a 25 posto ni dobra ni loša.

Za vrijeme vrhunca 1922. godine Britansko carstvo upravljalo je petinom svjetske populacije i četvrtinom ukupne svjetke površine, piše Independent. Iako zagovornici carstva kažu da je donijelo ekonomski razvoj u dijelovima svijeta koje je kontroliralo, kritičari ukazuju na masakre, glad i korištenje koncentracijskih logora od strane Britanskog carstva. Independent je zato izdvojio pet najtežih zločina izvršenih od strane Carstva:

Tijekom Drugog burskog rata (1899. do 1902.) Britanci su okružili oko šestinu tamošnjeg stanovništa, uglavnom žene i djecu, i zatočili ih u logore koji su bili pretrpani i skloni izbijanju bolesti. Od 107 tisuća ljudi u logorima, 27.927 Bura je umrlo.

Kada su se mirni prosvjednici suprotstavili vladinom nalogu i počeli prosvjedovati protiv britanske kolonijalne vladavine u indijskom Amritsaru 13. travnja 1919. godine, blokirani su unutar ograđenih vrtova Jallianwala, nakon čega su na njih zapucali vojnici pod zapovjedništvom brigadira Reginalda Dyera. Pucali su dok nisu ostali bez streljiva pri čemu je poginulo između 379 i 1000 prosvjednika, a još 1100 ih je ozlijeđeno i to u samo 10 minuta. Britanska javnost Dyera je slavila kao heroja za kojeg su u znak zahvalnosti prikupili 26 tisuća funti.

Cyril Radcliffe je 1947. godine dobio zadatak da nacrta granicu između Indije i novonastale države Pakistan. Nakon njegove podjele potkontinenta, eskaliralo je nasilje zbog kojeg su hindusi u Pakistanu i muslimani u Indiji bili prisiljeni bježati iz svojih domova. Neke procjene govore da je u sekstaškim ubojstvima život izgubilo i do milijun ljudi.

Tisuće starijih Kenijaca koji su tvrdili da su od strane britanske kolonijalne vlasti maltretirani, silovani i mučeni za vrijeme Mau-Mau ustanka (1951. do 1960.) pokrenuli su zahtjev za odštetom od 200 milijuna funti protiv britanske vlade. Članovi plemena Kikuyu bili su zatočeni u logorima u kojima su, tvrde, sustavno mučeni i seksualno napadani. Procjene o broju mrtvih variraju: povjesničar David Anderson procjenjuje da se radi o 20.000 mrtvih, a Caroline Elkins vjeruje da je brojka puno veća i da je umrlo do sto tisuća ljudi.

Između 12 i 29 milijuna Indijaca umrlo je od gladi dok su bili pod kontrolom Britanskog carstva, a dok je Indijom bjesnila glad milijuni tona pšenice izvezeni su u Britaniju. Do 4 milijuna ljudi izgladnjelo je do smrti 1943. godine u Bengalu, dok je Winston Churchill preusmjeravao hranu britanskim vojnicima i zemljama poput Grčke. Govoreći o gladi u Bengalu Churchill je rekao: ”Mrzim Indijce. Oni su životinjski ljudi sa životinjskom religijom. Glad je njihova vlastita krivica jer se množe kao zečevi”. Autor: mpd/h