Ustavni sud Republike Hrvatske je 26.06.2019. g. ukinuo presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2860/2016 od 04. siječnja 2017.g. i presudu Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-117/15 od 14. listopada 2016. godine u kojem postupku je tužiteljica sutkinja Općinskog suda u Zadru Ivana Klišmanić a tuženi RTD d.o.o. iz Zadra, nakladnik dnevnog lista „Zadarski list“. Odlukom Ustavnog suda predmet u kojem sutkinja Ivana Klišmanić traži naknadu štete zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva, nastale uslijed objave članka u „Zadarskom listu“ i to u iznosu od 50.000,00 kn zajedno sa pripadajućim kamatama, vraća se na ponovno odlučivanje pred prvostupanjskim sudom u Šibeniku.
Ovo je već druga značajna sudska odluka kojom se razlučuje pravo na slobodu govora i izražavanja od klevete i povrede časti i ugleda. Podsjećamo da je dana 8. studenog 2018. g. Europski sud za ljudska prava u predmetu Narodni list d.d. protiv Hrvatske presudio da je Republika Hrvatska povrijedila pravo podnositelja, izdavača tjednika, Narodni list d.d. iz Zadra, na slobodu izražavanja zajamčenu člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Naime, Narodni list je u listopadu 2008. objavio članak pod naslovom „Suca B. treba prikovati na stup sramote“ u kojem je kritizirao suca Županijskog suda u Zadru. Nakon toga, imenovani sudac tražio je list da objavi ispriku, što je tjednik odbio. Sudac je stoga protiv Narodnog lista d.d. pokrenuo parnični postupak radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti. Narodni list je u tom postupku, u biti, tvrdio da sloboda izražavanja dopušta i grublje izražavanje. Općinski sud u Benkovcu i Županijski sud u Splitu pravomoćno su sucu dosudili naknadu štete od 50.000,00 kuna, kao i troškove postupka, nakon čega je Narodni list podnio i izvanredne pravne lijekove sve do tužbe Europskom sudu za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava odlučujući o tužbi Narodnog lista protiv Republike Hrvatske utvrdio je da se predmetni članak odnosio na pitanja od javnog interesa, te iako je sadržavao ozbiljne kritike, pretjerivanja i oštre metafore, Sud nije smatrao da je članak bio uvredljiv. Napomenuo je da sarkastični navodi načelno nisu nespojivi sa slobodom izražavanja. Uzimajući sve navedeno u obzir, Sud je smatrao da je dosuđena naknada štete bila nerazmjerna težini povrede ugleda suca. Stoga je presudio da je država povrijedila pravo Narodnog lista.
http://www.narodni-list.hr/posts/414675005
Ustavni sud RH usvojio tužbu nakladnika tjednika “Zadarski list” protiv sutkinje Ivane Klišmanić
Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III/964/2017 od 26.06.2019. godine obrazložio je svoje stajalište: „S obzirom na činjenicu da tužiteljica obnaša dužnost sutkinje, moglo bi se tvrditi da je u pitanju bio znatan javni interes i da je objavljivanje informacije o tom događaju bilo sastavni dio zadaće medija u demokratskom društvu. „
Sutkinja Ivana Klišmanić osim „Zadarskog lista“ tuži i suca Željka Rogića, a objedinjeno u jednoj tužbi tužiteljice protiv Rogića su i sutkinje Danijela Zupčić Poljak i sutkinja Iva Lovrin. Tuži ga i otac sutkinje Klišmanić, sudac u mirovini Anton Klišmanić jer je u svojim javnim istupima kritički govorio o nekim svojim kolegama, prozvao ih za nepotizam, te ih javno upitao o podrijetlu njihove imovine.
Kako je zapravo sudac Željko Rogić od revnog i iznadprosječno marljivog predsjednika Općinskog suda u Zadru postao tuženik u nekoliko sudskih postupaka u kojima navedeni suci traže naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede, ugleda, časti i dostojanstva tužitelja?
Iz upućenih pravosudnih izvora doznajemo da je sudac Željko Rogić imenovan jednoglasnom odlukom DSV-a na funkciju predsjednika Općinskog suda u Zadru s očekivanjima da prvenstveno pokuša popraviti katastrofalno stanje u zadarskom općinskom sudu na kojem je u trenutku imenovanja Rogića na mjesto predsjednika suda bilo 23 tisuće neriješenih predmeta. Sudac Rogić odmah je na početku svog mandata smijenio sve dotadašnje šefove unutarnjih odjela i na ta mjesta postavio nove ljude. Zahtijevao je da se predmeti počnu brže rješavati, međutim, tom odlukom je na sebe navukao nezadovoljstvo sudačkih kolega kojima se nije svidjelo da moraju raditi brže i učinkovitije te da moraju ostvariti punu kvalitetniju interakciju sa strankama, osobito u situacijama kada su se stranke interesirale zašto se sa nekim predmetima godinama odugovlači u rješavanju.
Željko Rogić je kao predsjednik suda primio velik broj stranaka i ažurno odgovarao na njihove upite. Uveo je praksu da neposredno pred strankama kontaktira suce zadužene za njihov predmet. Bez ikakve zadrške odmah bi suca tražio izvješće zašto se godinama ili mjesecima ne zakazuju ročišta u pojedinim slučajevima. Sudac Željko Rogić poznat je medijima i po tome što je novinarima dozvolio i ulaz u Gruntovnicu Općinskog suda u Zadru gdje su neposredno mogli načiniti uvid i snimiti sve zemljišne knjige za koje je postojala sumnja da se radi o krivotvorini ili malverzacijama, a poznato je i da je prosvjednike pred zadarskim sudom, odmah znao primiti u svojem uredu i istraživao razloge njihovog prosvjedovanja ne bi li se problem kvalitetno riješio.
Osim navedenog, kako piše Nacional, Rogić je 2012. godine izradio plakat kojim je htio pokrenuti akciju rješavanja 100 najstarijih ostavina na sudu te je taj plakat izvjesio na oglasnim pločama na sudu čime je htio motivirati suce da se sami, samoinicijativno jave da svatko od njih preuzme 4-5 starih predmeta kako bi se ti zaostaci počeli rješavati.
Nezadovoljstvo njegovih kolega je stoga bujalo pa je u redakciju „Zadarski list“ pristiglo i anonimno pismo u kojem Željka Rogića nazivaju Goebbelsom. Obzirom da je izjavom o nepotizmu na Općinskom sudu u Zadru sudac Željko Rogić na konferenciji za medije u ulozi predsjednika toga suda dotaknuo ponajviše sutkinju Ivanu Klišmanić: „Ona prvostupanjski sudac, njezin otac drugostupanjski sudac, suprug odvjetnik, brat sudski vještak, a bratova supruga sudska zapisničarka Nedopustivo je da se sudovi privatiziraju!“ govorio je tada sudac Željko Rogić, i zahvaljujući tim izjavama „zaradio“ gomilu tužbi zbog k.d. klevete, ali i građanskih tužbi radi naknade štete nanošenjem duševnih boli imenovanim sutkinjama i sucima.
No tu nije bio kraj, protiv suca Rogića pisane su brojne pritužbe i peticije: sudačkom vijeću zadarskog županijskog suda, Udruzi hrvatskih sudaca. U tužbi protiv Rogića navodi se da je takvim svojim ponašanjem praktički uvrijedio druge kolege suce, jer je insinuirao da oni nisu dovoljno savjesni.
2004.godine sudac Boris Babić i sutkinja Ivana Klišmanić sazvali su sjednicu vijeća i donijeli odluku da je sudac Željko Rogić prekršio kodeks sudačke etike. Odluka je donesena većinom glasova.
Na konferenciji za medije koju je potom sazvao sudac Željko Rogić još uvijek u ulozi predsjednika Općinskog suda u Zadru izjavio je da ne traži nagradu za dotadašnji rad ali da nije zaslužio niti toliko prozivanje i osude kolega. A na nagradu za učinkovitost bi zacijelo imao i pravo jer se za vrijeme njegova mandata broj neriješenih predmeta smanjio za 12 tisuća te su bili rješavani i predmeti iz redovnog priljeva, s tim da se tijekom njegovog mandata u nadležnost zadarskog općinskog suda ušli još i sudovi u Benkovcu, Obrovcu i Pagu koji su imali 5,5 tisuća neriješenih predmeta a taj broj se isto u kratkom roku od samo nekoliko mjeseci smanjio za nekoliko tisuća.
Razgovarali smo i sa predstavnicima Udruge Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa koji od prvog dana pružaju podršku sucu Rogiću i sudjelovali su na svim ročištima. Potporu sucu Rogiću pružila je i Inicijativa građana Sudstvom ogorčeni građani, ali i mnoge druge inicijative iz cijele Hrvatske. Na nedavno održanom ročištu u Šibeniku dana 04 . srpnja 2019. godine sutkinja Ivana Klišmanić čak ih je grubo oklevetela izjavivši da je „u strahu za svoju sigurnost uz pratnju pravosudnih policajaca morala iz suda izaći na sporedna vrata u sudu“?? iako joj, a to mogu potvrditi brojni svjedoci nikada sigurnost nije bila ugrožena ni na koji način, međutim, sutkinja Klišmanić uporno i očigledno sebi nameće ulogu žrtve.
Kakav mobing proživljava obavljajući svoju dužnost suca, to Željko Rogić članovima Udruge nije želio reći, samo je rekao da neka sve sami zaključe iz samog sudskog postupka, međutim, nije mu jasno, da su od njega najprije tražili da napravi reda na Općinskom sudu u Zadru, a nakon što je poduzeo sve u zakonskim okvirima da se stanje na tom sudu doista i dovede u red, tada ga nemilice proganjaju uz punu podršku DSV-a koji mu je skinuo imunitet i Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je potvrdio odluku o kršenju Etičkog kodeksa sudaca.
Željku Rogiću ni danas nije jasno radi čega se uopće nalazi u ulozi tuženika i okrivljenika pred Općinskim sudom u Šibeniku, a sve radi tvrdnje o nepotizmu koji vlada na Općinskom sudu u Zadru, kad je za provjeru istinitosti te tvrdnje dovoljan samo rodni ili vjenčani list i podatak sa imenima zaposlenika Općinskog suda u Zadru, koji je javan.
Pravosudni sustav očigledno ne voli prozivke, niti bilo kakve izmjene u postojećem sustavu. Stoga su pravosudnom sustavu najveći neprijatelji upravo svi oni koji se protiv njega bore, a naročito pošteni suci.
No Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-964/2017 od 26.06.2019. godine takvo javno mnijenje je promijenio i donio presedansku odluku.
Može li se onda u budućnosti očekivati da sudac Željko Rogić, koji se o svoju sudačku dužnost ogriješio samo u dijelu iznošenja istine u javnost, i to u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti i u interesu javnosti, iz crnog labuda postane ono što doista i zaslužuje – bijeli labud, a ne kako sada stvari stoje, izopćen iz kruga svojih sudačkih kolega i mobingiran brojnim tužbama.
Nada Landeka, HAZUD.HR