Obraćanje oštećenika austrijskih štednokreditnih zadruga Veleposlanstvu Republike Austrije u Zagrebu

Organizatori prosvjeda koji je održan 08. studenog 2016. godine pred Veleposlanstvom Republike Austrije u Zagrebu  na kojem se okupio iznimno velik broj ovršenika obratili su se pismom i veleposlaniku Republike Austrije u kojem objašnjavaju razloge svoje prosjeda ispred njihovih prostorija.  Pismo prenosimo u cijelosti.

 

VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE AUSTRIJE

U HRVATSKOJ

Radnička cesta 80, ZagrebTower kat 9

n.r. osobno veleposlanika

 

PREDMET: NELEGALNI OVRŠNI POSTUPCI I PRODAJA NEKRETNINA

                    GRAĐANA REPUBLIKE HRVATSKE  NA PODRUČJU RH – OD

                    STRANE AUSTRIJSKIH RAIFFAISEN ZADRUGA I KREDITNIH

                    UREDA

Poštovani,

oštećenici Raiffaisen austrijskih zadruga, i drugih austrijskih zadruga, njih ukupno 43,  koje su na području Republike Hrvatske izvan zakonskog okvira plasirale financijska sredstva osobno i putem posrednika, danas u 10:00 sati održavaju prosvjed ispred prostorija Austrijskog Veleposlanstva.

Prosvjed nije usmjeren niti protiv vašeg Veleposlanstva, niti protiv Republike Austrije, dapače oštećenici/svi mahom ovršenici kojima prijeti deložacija i iseljenje iz jedinog doma  došli su pred vaša vrata po zaštitu.

Naime, upravo austrijski državljani na području Republike Hrvatske plasirali su visoke iznose novca nepoznatog porijekla – preko 300.000.000,00 eur-a o čemu su istraživali ne samo hrvatski novinari, već i austrijski, ali isto tako i austrijska FMA i austrijsko tužiteljstvo. O tome posjedujemo dokumentaciju.

Činjenica je da se u Hrvatskoj koriste marketinške metode za zataškavanje nezakonitog poslovanja i za što bržu i efikasniju prodaju nekretnina hrvatskih građana – i to temeljem ugovora o kreditima koji su Zakonom utvrđeni ništetnima. Ništetno prema Ustavu RH ne proizvodi pravne učinke, a ipak, Raiffaisenbank Grupacija Štajerska u čije krilo su se sada smjestile austrijske zadruge, putem PR agencija peglaju ugled na području Hrvatske i pokušavaju uvjeriti svopću hrvatsku javnost u zakonitost njihovog poslavanja proteklih 15 godina na području Republike Hrvatske.

Mi vas ne tražimo da donosite svoj sud o zakonitosti ili nezakonitosti njihovog postupanja, već smo vas došli zamoliti da svojim statusom i ugledom, kao i ulogom koju imate u Republici Hrvatskoj ali i u Republici Austriji potaknete tijela zadužena za istragu da istraže porijeklo novca, poslovanje zadruga u Austriji ali i u Republici Hrvatskoj, te da potaknete nadležne insitucije  svojim stavom – da se u Hrvatskoj mora poštovati zakon i Ustav, a ne mišljenje PR agencija i osobna mišljenja.

Vjerujemo da ste već upoznati sa većim dijelom problema oko RBA austrijskih zadruga koje su godinama nelegalno isplaćivale kredite  u RH, dok posljednjih godina aktivno ovršuju i plijene domove naših građana.  Oštećenici RBA zadruga žrtve su sustava i svoje naivnosti. Vjerujući u legalitet, u poslovni i moralni odnos, u pravnu državu, mnogi su sklopili ugovore sa tzv. investitorima i  austrijskim zadrugama na području Republike Hrvatske, posredstvom opunomoćenika tzv. posrednicima  između austrijskih RBA zadruga koji su (većinom odvjetnici) i koji su ugovorali i odobravali kredite  na području RH, samostalno sklapali ugovore, pa čak i isplaćivali sredstva sa svojih privatnih računa u ime austrijskih zadruga o čemu postoji niz materijalnih dokaza.

Oštećenici, od kojih su mnogi ovršenici,  u periodu od 2005.  do danas su u vjerovničko-dužničkom odnosu sa RBA austrijskim zadrugama. Bolje reći u robovlasničkom odnosu.

Krediti u Hrvatskoj nuđeni su putem posrednika, dijelom odvjetnika i odvjetničkih ureda u Hrvatskoj, a dijelom drugih građana, ekonomista, i sličnih djelatnosti a koji su imali također registrirane urede u Hrvatskoj za brojne poslovne djelatnosti. U takvim uredima izrađivali su se i poslovni planovi i elaborati kojima se potkrjepljivao kreditni zahtjev kod austrijskih zadruga. Procjena imovine vršila se odokativnom metodom, na način da je nakon prvog kontakta putem posrednika, u Hrvatsku došao predstavnik zadruge, fotografirao nekretninu, te ukoliko je ista odgovarala cjenovno, atrakcijom i izgledom njihovoj percepciji „dobrog i isplativog ulaganja“ – kredit se odobravao bez obzira na bonitet dužnika. Dakle, već u startu su prekršena osnovna pravila bankarskog poslovanja i obveznog odnosa, koji obvezuje da se dužnik ne smije uvaljivati u dužnički odnos ukoliko nije sposoban dug vratiti.

Po „odobrenju kredita“ nakon „procjene“ nekretnine, klijenti su pozvani u odvjetničke ili posredničke urede, gdje im je predočen ugovor na hrvatskom jeziku. U ugovorima je uglavnom, kao mjesto njihova zaključenja naznačena lokacija u Austriji, iako većina dužnika RBA zadruga nikada nije prešla granicu, niti su ikada stupili nogom u bilo koju poslovnicu RBA zadruga u Austriji. Mnogi od potpisnika ugovora nisu niti imali valjane dokumente za prijelaz granice, pa je lako dokazivo i nesporno, da su većina ugovora sastavljeni i sklopljeni po posrednicima, a ne po ovlaštenim osobama, i to upravo u Hrvatskoj, što je također protivno Zakonu.  Isto se vrlo lako dade potvrditi i uvidom u Knjigu potpisa kod Javnih bilježnika, s obzirom da ovlaštena osoba zadruge ili banke nije bila prisutna ovjeri potpisa. Prema Zakonu o obveznim odnosima ugovor o kreditu može se sklapati samo sa bankom kao davateljem kredita, i to sa bankom koja posluje u Republici Hrvatskoj, a ne i stranom bankom.

Nadalje, ugovor sklopljen sa stranom osobom mora imati Apostille, tj. nadovjeru, kojom se legalizira ugovor sa predstavnikom druge države. Isto je propisano Haškom konvencijom od 05.10.1961. godine koju konvenciju je potpisala i Republika Hrvatska.  Isti se legaliziraju pred sudovima, ili u hrvatskom diplomatskom predstavništvu iz zemlje u kojoj je njihovo sjedište. Legalizacija, tj. nadovjera Ugovora propisana je i Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu. Niti jedan od ugovora sklopljenih između hrvatskih građana i austrijskih štedionica nema potrebnu nadovjeru, tj. nije „legaliziran“ u skladu sa zakonom RH i sa Haškom konvencijom. Ukoliko su ti Ugovori, prema tvrdnji ovlaštenih osoba RBA zadruga sklopljeni u Austriji, tada je člankom 3. ovog Zakona propisano da Javne isprave izdane u inozemstvu mogu se upotrijebiti u Hrvtskoj samo ako ih ovjerovi diplomatsko ili konzularno predstavništvo Hrvatske u inozemstvu.  Europska konvencija o ljudskim pravima, kojih je i RH potpisnica i koja je iznad Ustava RH propisuje: „Ugovor je ništavan ako nema pravni temelj u domaćem pravu..“

Osim navedenog,  ugovori o zajmu i ugovori o kreditu, nisu sklopljeni u skladu sa Zakonom o javnom bilježništvu koji nedvosmisleno i precizno opisuje način, postupanje, i oblik isprave koja se ovjerava-solemnizira u javnobilježničkom uredu. Ukoliko u javnobilježničkom uredu u trenutku ovjere ugovora nisu prisutna oba potpisnika tj. vjerovnik i dužnik, tada bi na ugovorima moralo biti naznačeno da su isti sklopljeni po punomoćniku, što opet, ne stoji niti u jednom ugovoru, iako predstavnici zadruga nisu osobno nazočili ovjeri potpisa u javnobilježničkim uredima, a što već tim činom čini takve javnobilježničke akte nevaljalim i nezakonitim. Ugovori moraju biti prevedeni sa njemačkog na hrvatski jezik, uz ovjeru ovlaštenog sudskog tumača, a u trenutku ovjere-solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika ukoliko je jedna od stranaka stranac, ovjeri mora biti prisutan i tumač, koji će stranci koja ne razumije jezik, na hrvatskom jeziku objasniti posljedicu potpisivanja takvog akta. I ovaj čin, naravno nije nikada poduziman, već su na prijevode ugovora stranke/tužitelje pozivali sudovi u postupcima pokrenutim radi ništetnosti ugovora o kreditu/zajmu. Ugovore koji su prevedeni na hrvatski jezik ovlaštene osobe RBA zadruge nisu potpisali.

Punomoćnici u postupku, opunomoćeni od strane austrijskih RBA zadruga, kao i drugih stranih kreditnih institucija prema Zakonu RH moraju imati međunarodnu punomoć za zastupanje pred tijelima Republike Hrvatske. Niti jedan od odvjetnika koji ih zastupa nikada nije predočio međunarodnu punomoć niti jednom tijelu u Republici Hrvatskoj, pa iz svega proizlazi da uopće nemaju valjano ovlaštenje za zastupanje na području RH u skladu sa Zakonom. Da bi parafi bili pravno valjani trebalo je u glavni ugovor navesti podatke o punomoćniku direktora i uz ugovore priložiti međunarodnu punomoć.  Čak i nakon donošenja zakona o ništetnosti tih ugovora, računi građana blokiraju se i nadalje, upravo po nalogu austrijskih državljana, a novac se isplaćuje na račune u Republiku Austriju.

LEGALITET POSLOVANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Tijekom svih „istražnih postupaka“ oštećenici su aktivno sudjelovali u istrazi sa Tužiteljstvom Republike Austrije, ali i sa domaćim tijelima,  USKOK, DORH, ODO, MUP, međutim, beskorisno, jer da bi se problem RBA riješio svi moraju surađivati, dok i danas neke institucije zapravo prikrivaju rezultate istrage ili istu usporavaju.

Stoga svakako treba uvažiti činjenicu da RBA austrijske zadruge, Posojilnica i ZVEZA bank, i mnoge druge, iako su bile legalno registrirane na području Republike Austrije, u Hrvatskoj, prema Zakonu o kreditnim institucijama, Zakonu o trgovačkim društvima, Zakonu o potrošačkom kreditiranju – nisu imali potrebna ovlaštenja poslovati na području RH, niti isplaćivati kredite. Od strane HNB –RBA zadruge i drugi strani kreditni uredi NISU IMALI POTREBNE DOZVOLE ZA RAD.  Isti nisu prijavili svoj rad niti Ministarstvu financija, niti su imali registrirane podružnice na području Republike Hrvatske a što bi im dalo legalitet.  

Nesporno je da je većini oštećenih kredit isplaćen upravo na području RH, a da zajmodavci i kreditori nisu bili registrirani u Hrvatskoj za kreditno poslovanje.

Na taj način prelijevali su se milijuni i milijuni eura između banaka, zadruga, kreditnih ureda  i oštećenika, a koji milijuni su, kroz nekretnine, koje su oduzimane u ovršnim postupcima, „pranjem novca“ legalizirani.

Republika Hrvatska na takav način direktno sudjeluje u poticanju kriminala i bezakonja, a na štetu svojih građana. Osim nelegalne isplate kredita i zajmova, upitna je i obveza ovrhovoditelja za namirenje poreznih obveza temeljem stjecanja nekretnina na području RH, a od čega su mahom oslobođeni, dok ovršenike terete svi mogući troškovi, uz oduzimanje nekretnine i jedinog doma, što se protivi ne samo domaćim zakonima, već i Europskoj konvenciji za ljudska prava jer je takav odnos u startu neravnopravan i nejednak.

NIŠTETNOST UGOVORA I OVRŠNI POSTUPCI

Mnogi građani su zbog toga ostali bez svojih domova iako je zakon na njihovoj strani. RBA zadruge dobile su od Ministarstva financija privremene OIB-e kako bi, iako nelegalno, i bez  registrirane djelatnosti na području Hrvatske, ipak mogli sudjelovati u ovršnom postupku i stjecati nekretnine na svoje ime. Ovršni postupci koji se temelje na nezakonitim aktima i postupanju bez primjene zakona koji je na snazi u RH,  koji su provedeni, u tijeku, ili dovršeni – nisu legalni i predstavljaju apsolutnu povredu svih prava, ljudskih i ustavnih prava građana Republike Hrvatske. Rješenjem o dosudi nekretnina pripada kupcu, pa ako ovršenik i uspije u odvojenom postupku radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ugovora o zajmu, ili pak u  reviziji ili ustavnoj tužbi, on više ne može nikako povratiti svoju nekretninu, svoj dom, iz razloga jer naknadno dokazivanje ovršenikovih prava ne utječe na prava kupca nekretnine koja je stekao temeljem Rješenja o dosudi, s obzirom da su u ovršnim postupcima pred hrvatskim sudovima nezakoniti javnobilježnički akti priznavani kao valjane i zakonite ovršne isprave.

Temeljem nezakonitih, ništetnih i nepostojećih akata ugovora o zajmu sa zadrugama i kreditnim uredima, koje su nelegalno i neustavno poslovale na području RH došlo je do direktne povrede ljudskih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava.

Došlo je i do direktne povrede prava zajamčenih Ustavom RH kojim je propisano: „Dom je nepovrediv, samo sud može nalogom utemeljenim na zakonu narediti….“

„Pojedinačni akti državne uprave i tijela koji imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.“

Zakonom o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti od 27. svibnja 2011 godine zabranjen je rad nelegalnim i neregistriranim društvima i organizacijama na području Republike Hrvatske. Nekoliko godina prekasno. Otimanje domova hrvatskih građana u punom je zamahu temeljem pravomoćnih rješenja o ovrsi donešenih prije donošenja novih zakona.  Donošenjem zakona kojim su građani djelomice zaštićeni nije riješen problem onih postupaka koji su dovršeni ili su bili u tijeku prije donošenja tih zakona.

Na stečenu dobit na području Republike Hrvatske, nelegalne štedionice i kreditni uredi NISU plaćali porez na području Republike Hrvatske, pa im je Hrvatska postala „zlatna oaza“ za uzgoj kriminalnih djelatnosti na štetu građana Republike Hrvatske. Oko 20.000 oštećenika je RBA austrijskih zadruga, oko 40.000,00 oštećenika je kreditnih ureda koje su na području Hrvatske registrirali „investitori“. Računi ovih oštećenika i danas su blokirani, a nelegalnim postupanjima ugrožena je egzistencija minimalno  60.000,00 obitelji i preko 250.000 ljudi.

Pri pokušajima dogovora oko rješavanja statusa nekretnine  vjerovnici iz Austrije nedohvatljivi su, gotovo nemoguće je ostvariti sa njima kontakt, ishoditi izlistanje stanja duga, brisovno očitovanje i sl. Građani nemaju zakonsku zaštitu, nezaštićeni su, bespomoćni, opljačkani..

Molimo da se vi svojim visokim utjecajem založite da se ova situacija što prije, pravedno i zakonito počne rješavati i u konačnici i da se riješi, da obavijestite austrijska tijela i Europsku komisiju o svim događajima o kojima vam ovdje pišemo, te vas molimo da stanete u zaštitu zakona i pravde, ta da svojim utjecajem omogućite da hrvatski građani prestanu biti predmet linča od strane austrijskih državljana.

Zahvaljujemo vam se,

U Zagrebu, 08. studeni 2016.

OŠTEĆENICI RBA ZADRUGA

HAZUD

UDRUGA VERONIKA VERE