
U studenom 2016. godine umrla je najstarija partizanka, imala je 101 godinu.
U srpnju 2016. godine napunila je stotinu i jednu godinu. Bila je najstarija partizanka, nositeljica partizanske spomenice iz 1941., nekadašnja članica Predsjedništva SFR Jugoslavije i zastupnica u Skupštini Srbije, jedna od samo devet žena u to doba.
Ida Sabo puno puta se selila, zbog ratova i političkih dogovora često je mijenjala dokumente, živjela je u puno istih, a različitih zemalja. Rođena je u austrougarskom, Pečuhu 1915., veći dio života provela u Novom Sadu, tamo živi i danas.
“Ovih mojih dosadašnjih stotinu i jedna nevjerojatno su brzo prošle”, kaže zamišljeno, kao da je to i samu čudi. “Bio je to, nemam tu što dvojiti, lijep i bogat život, ne materijalno bogat, ali to mi nikad nije ni bilo bitno. Važno je da sam se osjećala ispunjeno i da sam znala zašto živim. Da sam samo malo mlađa i zdravija, i danas bih se borila, pogledajte u što se to pretvaraju Europa i svijet oko nas.”
Nema jedinstva
Za Viktora Orbána rekla je da je zvijer. “Samo se životinja tako može ponašati prema ljudima kako se on ponaša prema izbjeglicama.”
U njeno se vrijeme, rekla je, išlo i u španjolski građanski rat, boriti se protiv fašizma, iz Srbije su odlazili članovi radničkog pokreta, neki od vodećih revolucionara, članova najužeg vodstva KP. Osjećali su je to zajednička borba.
Kao trinaestogodišnjakinja zbog neimaštine je napustila nižu gimnaziju i zaposlila se u tvornici tekstila. Nije prošlo dugo, priključila se radničkom pokretu, a 1934. je primljena u SKOJ. Prelazi raditi u subotičku tiskaru, a pet godina kasnije bježi u Ljubljanu – nakon što su Mađari dobili podatke s imenima pripadnika sjevernobačkog radničkog pokreta, morala je napustiti Suboticu ne bi li izbjegla uhićenje. U Ljubljani je bila sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a, 1941. bila je u grupi komunista koji su u Sloveniji pokrenuli ustanak.
Nekad je ona ispisivala “antifašističke” parole po zidovima, dostavljala poruke među komunistima, dijelila letke……. 1942. je uhićena i zatvorena. Nakon što su je talijanski fašisti pustili iz zatvora pridružila se partizanima, kraj rata dočekala je u Glavnom štabu partizanskih odreda Slovenije.
“Prije dvije godine zvali su je iz Slovenije da dođe na proslavu Dana pobjede, fizički je tad bila puno jača i možda bi i mogla otići, no kad je čula da je jedina još živa partizanka, odustala sam. To je račun koji čovjek plaća s ovako dubokom starošću, da gdje god ode, čuje da je ‘jedini preostao,zadnji preživjeli’.”” – govorila je Sabo. Ubrzo zatim, i ona je preminula.
Ida Sabo, koja je u srpnju 2016. godine napunila stotinu, preminula je u studenom 2016. u Novom Sadu.
HAZUD.HR/Urednik