Obraćanje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Dijaspore – Basel,  Vladi  RH

Republika  Hrvatska mora razlikovati strance od nacionalnih manjina i stavljati na razboritu razinu sva prava nacionalnih manjina u usporedbi s pravima matičnog naroda Hrvata jer su ovi najodgovorniji za sve u Hrvatskoj i konačno Hrvatska je iskonska domovina i država Hrvata, a svi drugi, bili oni nacionalne manjine ili stranci su pridošli na ovaj ili onaj način u već postojeću državu Hrvatskog naroda.

Prijedlog: REPUBLIKA TREBA STVORITI ZAKON, PREMA KOJEMU SE STRANCI, KOJU DOĐU U HRVATSKU MORAJU, AKO TO ŽELE INTEGRIRATI I ASIMILIRATI U HRVATSKI DRŽAVNI MATIČNI KORPUS, A NE U KORPUSE NACIONALNIH MANJINA SVOGA IMENA.

U Austriji i u Italiji (uzimamo radi pojednostavljenja samo ove dvije države kao primjere) žive hrvatske nacionalne manjine s određenim stupnjem prava i sloboda: Gradišćanski Hrvati (A) i Moluški Hrvati (I). Poznato nam je da u Austriju i u Italiju dolaze vrlo brojni Hrvati na rad, napose u Austriju. Računa se, da u Austriji ima oko 100.000 Austrijanaca nastalih integracijom i asimilacijom Hrvata iz najnovijeg doba useljavanja. Ovakvi Hrvati i svi drugi useljenici se tretiraju STRANCIMA u Austriji i u Italiji i isto u drugim državama. Kad se integriraju i asimiliraju takvi HRVATI – STRANCI, slijedom određenih propisa i plaćanjem određenih pristojba postaju državno nacionalni Austrijanci i Talijani, a NE pripadnici korpusa  nacionalnih manjina: Gradišćanskih Hrvata i Moluških Hrvata. Tako je isto s integracijom i asimilacijom stranaca u drugim državama. Kako rekoh na početku, uzeo sam za primjer samo ove dvije države radi pojednostavljenja u prikazu važnih značajka, iz kojih Hrvatska mora učiti i sprovoditi naučeno u život, da bi poboljšala demografiju vlastitog matičnnog naroda, a ne demografije svojih nacionalnih manjina.

Dodajem, da u suvremenim trendovima dolaska velikog broja stranaca u neke države, TI STRANCI NE MOGU FORMIRATI SVOJU NACIONALNU MANJINU, odnosno NIKAKVU NACIONALNU MANJINU, NITI SE PRIDRUŽITI K EVENTUALNO POSTOJEĆOJ NACIONALNOJ MANJINI SVOGA IMENA U NJENI KORPUS I STATUS, NEGO KUPUJU DRŽAVLJANSTVO I POSTAJU DIO KORPUSA MATIČNOG NARODA. Oni se mogu udruživati (u našem slučaju): Hrvati postali Austrijancima ili Talijanima s nacionalnim manjinama Gradiščanskim odnosno Moluškim Hrvatima, ali oni nisu službeni sastavni dio hrvatskih nacionalnih manjina, nego su AUSTRIJANCI, odnosno TALIJANI.

U Hrvatskoj to nije bilo tako za vrijeme bivše Jugoslavije, a nije ni sada. Tako na primjer dođu u Hrvatsku SADA (navodim po abecedi) kao STRANCI: Albanci, Bošnjaci, Česi, Mađari, Makedonci, Nijemci, Romi, Slovenci, Srbi, Talijani, Ukrajinci…i  NE INEGRIRAJU SE u KORPUS DRŽAVNO-MATIČNOG HRVATSKOG NARODA, nego u korpuse nacionalnih manjina svoga imena. Mislim da sam dovoljno jasan pa ću tek formalno još malo pojasniti. Naime imali smo još od zadarskog biskupa Vicka Zmajevića neznatni broj pripadnika Albanske nacionalne manjine, možda stotinjak ljudi, a sadašnja Albanska nacionalna manjina u Hrvatskoj broji 15.082 pripadnika (2001). Porast Albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj imamo jer se STRANCI-ALBANCI ne integriraju-asimiliraju u korpus Matičnog Hrvatskog naroda, nego u korpus nacionalne manjine. Uzet ću za primjer Rome, koje sam već navodio u pismu broj 37/03-24-01/DH  jer nam prijete tužbom radi „segregacije“. Ako u Hrvatskoj postoji segregacija prema Romima, kako su se mogli toliko namnožiti od 1257 (1971) na 9463 (2001). To matemetičkim jezikom ukazuje na povećanje broja Roma u Hrvatskoj više od 7,5 puta. Takav demografski porast nema nijedna nacija u svijetu niti Romi u bilo kojoj državi u svijetu.

            Zašto Republika Hrvatska ne vraća ilegalni priliv Roma u državu njihovog iskona, kako to postupaju sve države u Europi ili zašto ROME-STRANCE ne integrira i asimilira u korpus matičnog naroda Hrvata?! Tako je prema Romima postupila Švicarska (asimilacija).

Uzmimo slučaj i „nedodirljive“ Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Ona se brojčano povećava kroz useljavanje SRBA-STRANACA u Hrvatsku, napose od potojanja Jugoslavije naovamo. Umjesto da useljenike SRBE-STRANCE Republika Hrvatska integrira i asimilira u svoj MATIČNI KORPUS, kao što to čine s useljenicima SRBIMA-STRANCIMA sve europske države, srbski useljenici u Hrvatsku, odnosno SRBI-STRANCI se asimiliraju u korpus Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.  Ne samo to, nego Srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj PO NAČELU SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE posrbljuje sve miješane brakove, koji se vjenčaju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i u pravilu njihovo potomstvo. To znači da Srpska nacionalna manjina vjerskim načinom integrira i asimilira Hrvate i Hrvatice iz miješanih brakova u Srpsku nacionalnu manjinu. Iz povijesti nam je poznato da je Srpska nacionalna manjina integrirala i asimilirala (isto kroz pravoslavlje) skoro čitavu Vlašku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, za što bi država Hrvatska trebala čak snositi međunarodnu odgovornost jer ju nije zaštitila od denacionalizacije. Da bi se taj proces denacionalizacije zaustavio i bar dio bivših Vlasa (Vlaha) vratio u svoj korpus Vlaške nacionalne manjine Republika Hrvatska bi trebala posebnim mjerama zaštititi Vlašku manjinu i stimulirati je u svima načinima, uključujući i novčana sredstva.

Dodajem još i to, da je Srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj integrirala i asimilirala u svoj korpus sve ili skoro sve USELJENIKE-STRANCE pravoslavne vjere, uključujući čak i Ruse.

To znači da nisu Hrvati u Hrvatskoj u ulozi brižnika za pridošle strance i ne integriraju-asimiliraju ih u svoj DRŽAVNO-MATIČNI HRVATSKI KORPUS, nego to čini u svoju brojčanu korist Srpska nacionalna manjina.

Takvo ponašanje države Hrvatske je čak neodgovorno i za takvu neodgovornost bi Republika Hrvatska trebala dobivati ukore od Europske Unije, a ne obratno.

Ali, znade se da je za enormno visok broj i postotni udio nacionalnih manjina u ukupnom broju stanovništva u Hrvatskoj odgovorna država Hrvatska, koja ne integrira-asimilira suvremene USELJENIKE-STRANCE u svoj korpus, kako to rade sve države u SVIJETU, nego prepušta da USELJENIKE-STRANCE integriraju-asimiliraju nacionalne manjine u svoje korpuse ili dozvoli stvaranje novih nacionalnih manjina, što u EUROPSKIM DRŽAVAMA nije uopće dozvoljeno ili barem nije poznato.

Ovo, iznešeno primjerice na slučaju Albanaca, Roma i Srba vrijedi u Hrvatskoj za sve ili skoro za sve nacionalne manjine. Na primjer Makedonska nacija postoji od vremena Josipa Broza, a Bošnjačka nacija postoji od vremena Alije Izetbegovića, a u Hrvatskoj danomice raste broj Makedonske nacionalne manjine i Bošnjačke nacionalne manjine, koje po kriterijima europskih država  u o p ć e    n e   b i   m o g l e   p o s t o j a t i    jer su se Makedonci i Bošnjaci pojavili kao nacije u vremenu, kad se više nisu stvarale nacionalne manjine u europskim državama, nego su USELJENICI-STRANCI – ostajali doživotno gostujućim strancima (Ausländeri i osobno sam taj u Švicarskoj!) ili se po zakonskom propisu integriraju-asimiliraju u nacionalne korpuse države domadara. Primjerice u Njemačkoj ima blizu jedan milijun USELJENIKA HRVATA-STRANACA, a nema uopće Hrvatske nacionalne manjine jer vrijeme stvaranja nacionalnih manjina u Europi je davno prošlo pa bi trebalo proći i u EUROPSKOJ DRŽAVI HRVATSKOJ.

Predmet ove rasprave jest PRIJEDLOG DRŽAVI HRVATSKOJ, DA SE EUROPEIZIRA NA PITANJU NACIONALNIH MANJINA. To bi značilo: Stare nacionalne manjine u Hrvatskoj neka ostanu, kako su i bile i neka se razvijaju isključivo iz svoje demografske reprodukcije. Sve strance USELJENIKE dužna je Republika Hrvatska integrirati-asimilirati u svoj DRŽAVNO-MATIČNI HRVATSKI KORPUS. Ako neki STRANAC-USELJENIK ne želi biti integriran-asimiliran, onda ostaje u Hrvatskoj doživotni STRANAC, kao što sam na primjer ja osobno u Švicarskoj, gdje živim već 41 godinu, a još uvijek sam STRANAC – Ausländer. Nota bene, za postati ŠVICARAC-NACIJA mora se biti posve integriran i asimiliran u švicarski način života i ponašanja, mora se znati jezik Švicarske, mora se pohađati škola za udržavljenje u Švicarce, mora se platiti prilično visoka pristojba, koja se određuje prema visini poreza, mora se imati najmanje 12 godina radnog života u Švicarskoj i to poželjno u istom kantonu, mora se kandidat pojaviti u malne anđeoskom ponašanju 12 godina, mora nakon tih 12 godina biti još dvije godine pod strogom LUPOM PROMATRAČA, uz molbu za državljanstvo, mora kandidat imati preporuku od 4 uzorna Švicarca i to iz iste općine, u kojoj je sstranac kandidat za Švicarca stekao svoj radni staž i onda tek 12-člana Švicarska komisija određuje hoće li STRANCA-KANDIDATA primiti u ŠVICARCE (što za ovoga znači denacionalizaciju) ili će ga odbiti, što nije rijedak slučaj. Slišno je i u Njemačkoj i u drugim zapadnim državama za udržavljenje (denacionalizaciju) useljenika-STRANACA.

Takav postupak sa strancima useljenicima na pozna niti primjenjuje država Hrvatska, a ravnopravna je članica EU.

Nijedna država u svijetu ne gradi svoju suvremenost niti budućnost na povećanju broja nacionalnih manjina. To čini uz još malobrojne SAMO DRŽAVA HRVATSKA i k tome još dobiva ukore od nomadskih ROMA i od Europske Unije jer ova najvjerojatnije ima SVOJ PLAN s HRVATSKOM pa joj odgovara slabljenje matičnog državnog korpusa  HRVATSKE i daje joj česte ukore za najuzorniji odnos prema nacionalnim manjinama u svijetu. Za takove slučaje Hrvati imaju dobru narodnu poslovicu: „UDRI DOBROG KONJA, KOJI VOZI, A POŠTEDI LOŠEG KONJA UZ NJEGA!“

Država Hrvatska mora svoj odnos prema postojećim STARIM nacionalnim manjinama u Hrvatskoj zadržati u tako UZORNOM OBLIKU, kakav jest, ali ne bi trebala dozvoliti stvaranje NOVIH nacionalnih manjina, nego USELJENIKE-STRANCE, koji to žele INTEGRIRATI-ASIMILIRATI U SVOJ DRŽAVNO-NACIONALNI KORPUS, a NE U KORPUSE POSTOJEĆIH NACIONALNIH MANJINA. Austrija ne integrira-asimilira useljene HRVATE STRANCE niti u Gradišćanske Hrvate niti u Koruške Slovence, nego u AUSTRIJANCE. Tako to čine sa STRANCIMA-USELJENICIMA sve države svijeta.

Takvu praksu mora sprovoditi i europska država HRVATSKA, ako želi da je europske države prihvaćaju i da Hrvatska bude  ugledna i uzorna članica EUROPSKE UNIJE, a ne kao zadnje potucalo sa stotinama neriješenih pitanja na europski način, među kojima je i pitanje STRANACA-USELJENIKA u u nerješavanju na način europskih država.

Ovim europskim načinom udržavljenja, Hrvatska može imati sinergističke koristi u svojoj demografiji i inače. Primjerice, kroz udržavljenje USELJENIKA-STRANACA raste broj Hrvata, kroz PLAĆANJE pristojba za udržavljenje, država Hrvatska skuplja novčana sredstva, koja mogu poslužiti za demografsku stimulaciju mladih hrvatskih obitelji i obitelji iz postojećih nacionalnih manjina. U tom slučaju ne trebamo se bojati useljavanja, nego ga reducirati na izbor najboljih useljenika, obzirom na obrazovanje, stručnost, životnu dob, itd. U takvom, novom postupku s useljavanjem-udržavljavanjem gubi se strah od prevelikog odljeva mladih Hrvatica i Hrvata jer ćemo dobiti za njih odgovarajuću zamjenu, ali ne u nomadskim Romima, koji ilegalno ulaze u Hrvatsku i žive na teret hrvatskog državnog proračuna, nego u ljudima s radnim navikama i stvaralačkim potencijalima. Rome je najteže civilizirati.

Preporučam Vam  da organizirate češća savjetovanja s predstavnicima europskih država po pitanjima suvremenog zbrinjavanja USELJENIKA-STRANACA jer živimo u TRENDU velikih migracija ljudi iz svih država Europe i svijeta. U takvoj situaciji Hrvatska ne bi smjela biti žrtva svojih zastarjelih modela za USELJENIKE-STRANCE, s kojima joj oslabljuje MATIČNI NACIONALNI KORPUS, a jačaju nacionalno-manjinski korpusi, među kojima ima onih s petokolonaškim tendencijama.

Ovo, dosad iznešeno nije ksenofobija, nego bojazan i oprez, odnosno dobar prijedlog.

Evo Vam jednog primjera za takvu bojazan. Kad se posve otvore hrvatske granice prema Istoku doći će do invazije Srba u Hrvatsku. U Hrvatskoj ima puno neudatih djevojaka i barem svaka treća će se udati za USELJENIKA STRANCA – SRBINA i vjenčati s njim u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i rađat će Srbe u Hrvatskoj, dakle umjesto jačanja Hrvatskog nacionalnog – Matičnog korpusa jačat će se po zastarjelom modelu korpus Srpske nacionalne manjine, koja će nadalje tražiti svoja nadprava, nadprivilegije, nadpovlastice, i tako dalje, a ako ih ne dobije onda će organizirati novu, jednu u dugačkom nizu „Balvan revolucija“.

Većinu u ovoj raspravi, pišem Vam  iz bogatih znanja i iskustava svake vrste u Hrvatskoj i napose iz europskih iskustava u Švicarskoj. Naime, ja sam već oko 35 godina član Kantonalne komisije za integraciju i asimilaciju stranaca u Švicarskoj i po toj liniji i po liniji ove Hrvatske akademije poziva me već dvadesetak godina SAVEZNA ŠVICARSKA UPRAVA ZA STRANCE u BERNU na gotovo sva važnija zasjedanja.

Mijenjajmo postojeći zakonski model za useljenike-strance jer je zaista zastario i ne korelira s europskim modelima. Evo Vam i za to jedan primjer. Naime, prije Tita i napose Rankovića u Istri nije bilo statistički obuhvativog broja Srba, a danas je Istra po broju Srba na hrvatskom prosjeku i mnogi od njih zajedno s Talijanima rade na separiranju autonomne Istre.

Da li nam trebaju takvi ekscesi i potencijalne opasnosti od „balvan revolucija“, za koje naši generali, umjesto Srba moraju ići na optuženičku klupu Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u Den Haagu, a pojedini „lojalni“ Srbi u Hrvatskoj pjevaju uz pogibije hrvatske mladosti od njihovih mina „Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate“. U mojem Slunju na tlu bivšeg kotara imamo 256 žrtava od četničkih zločina, a u Dekanatu Slunjskom 372 žrtve, a pred Hrvatskim sudom pravde našao se je samo Crnogorac Miljan Strunjaš, veljunski učitelj, koji i nije zlodjelovao ili tek simbolično na prostoru Slunskog kotara. Od onih, koji su opljačkali i spalili sve hrvatske kuće i gospodarstva,  osim mojeg obiteljskog imanja, obnavlja država Hrvatska kuće i gospodarstva, a moju ne obnavlja jer sam do 1991. bio proganjani politički emigrant pa nisam mogao biti prijavljen 1991. u Slunju, ŠTO JE UVJET ZA OBNOVU HRVATSKIH KUĆA, A SRPSKE SE OBNAVLJAJU BEZ IKAKVOG UVJETA. Ostala je na snazi izreka iz doba komunizma: „Bolje je u Hrvatskoj biti Srbin, nego komunist.“ Na svoj način to vrijedi i danas u Republici Hrvatskoj.

Uz izraze štovanja i pozdrav POKREĆIMO HRVATSKU!

Mr.sci. Dragan Hazler