TAKO MALO

Tako malo nam treba

za jutarnji osmijeh,

za sjaj u oku,

za toplu ruku,

za jednu lijepu

riječ što dragom drugu

otklanja

baš svaku tugu.

 

Još manje nam treba

tek dodir blag,

da uljepšamo

nekom prijatelju

susjedu, bratu,

jutro, podne, cijeli dan,

da na licu njegovom,

uklonimo bez puno truda

svake tjeskobe trag.

 

Tek sitnica jedna treba

da se divimo suncu

zvijezdama,

moru, ribama,

da u svakom

Božjem biću

vidimo Njegovu moć

i nikad se ne pitamo

već uvijek da vjerujemo

da će nam nešto

lijepo već sutra doć’.

 

Tako malo

a nekad je tako puno!

 

Jer često se uz

puno truda

moramo natjerati

da bismo se samo

škrto i na silu uspjeli

nekom nasmijati

i najčešće, upravo to

malo što nam treba

zapravo nedostaje.

Nada Landeka/Zbirka poezije Bogatstvo duše/2012 g.