Nikka Woolf I stvarno više ne pušim priče kako netko živi jadno, nema para. Radim svaki dan duplo radno vrijeme, najčešće i vikendima. Od 10.3-10.6 sam preležala većinu vremena zbog mononukleoze koja me dobrano satrala. I danas sam nakon ovog skupa završila kod doktora u bolnici. Tako da Hrvati može se, al nećete. Pa onda nek vam bude A la carte kontejner od ove zime.

Na mirnom prosvjedu ispred DORH-a nas 7 žigosanih. Nas 6 na fotki i još jedan koji je fotkao.

Skup je organizirala Gordana Sprajc kojoj se mafija sa ključnim splitskim političkim igračima uknjižila pred 25 godina na vrlo vrijedno zemljište u Splitu.

Ne moram vam reći da su iz HDZ i da su izgradili vrlo vrijednu vilu u čijih su par stanova uselili najjače splitske sudce kao i odvjetnike.

Naravno urbana vila  nalazi se na Mejama, to bi u Zagrebu  recimo ekvivalent bio Tuškanac. Pored nje stoji još jedna Gordana, gospođa koju pak zagrebačka mafija nije zaobišla i gdje joj se na ostavštinu od 40 nekretnina na dubrovačkom području uknjižio mafijaš iz Zagreba koji se usput rečeno  bavi uknjižbama te prodajom nekretnina, jako dobro potkovan i uz veliku pomoć vlasti.

Sudovi su je izvozali kao malog majmuna, a visoka politička ženska karikatura koja joj je glumila odvjetnicu izigrala je na najjače, prešavši na stranu tog monstruma.

Da bi stvar bila apsurdnija od apsurda, gospođa je na vlastite nekretnine kad je dobila ostavštinu platila porez, a par dana poslije mafijaš se uknjižio. Mafijaš  naravno pripada visokoj strukturi HDZ-a.

Iza nas stoji gospodin koji živi kao socijalni slučaj. Sestra odvjetnica ga želi izbaciti iz roditeljskog stana, na to ona nema prava, ali kao odvjetnici ide joj netko iz pravosuđa niz dlaku.

Gospođa sa moje desne strane već 20 godina ne može pravomoćno useliti u svoj stan koji je naslijedila u Varošu u Splitu jer susjed sustanar je na isti zapikirao proširenje vlastite nekretnine. Žena se 20 godina spori jer susjed  ima dobre veze. Sud je voza k’o malog majmuna također.

Čovjek skroz desno je iz Zaboka, vodovod i kanalizaciju su mu proveli preko građevinskog zemljišta, mada trasa za iste postoji pored. Riječ je o milijunski vrijednom zemljištu za koji su mu za naknadu štete ponudili prvo 1.500,00 kuna, kasnije kad se na tu smijuriju žalio onda su mu ponudili  5.000,00 kuna. Čovjek koji je ovo fotkao je branitelj iz Domovinskog rata, spori se oko vlastite nekretnine na koju mu se također uknjižila druga osoba,  već 20 godina. I kaže on meni za kog sam se ja borio?

Na donjoj slici pored mene stoji gospodin Enver Bajrić koji je pretrpio najgore duševne boli, nažalost smrt vlastitog djeteta za koju ne samo da nitko nije odgovarao iz bolnice u kojoj se liječila nego je napravljeno toliko propusta od tog da su mu slali nalaze druge djece kao da su od njegovog djeteta, čak ne bi ni ime promijenili. Da živimo u normalnoj Državi samo za ovo Ministar zdravstva bi podnio ostavku.

I eto stojim ja. Nemam spor s Državom, nemam spor ni sa kim.

Ali, vidim što se događa, i da pravde nema, kao niti zakona koji vrijedi za svih isto.

Vidim kako naslijeđe koje smo dobili je rasprodano, naše tvornice, svi naši potencijali urušeni.

Kome odgovara kaos od Države i da mladi ljudi odlaze jer ovdje nemaju budućnost?

Ujedno ovaj mirni prosvjed se organizira svaki mjesec kako bi se ukazalo da državni odvjetnik/ odvjetnica mora biti referendumom izabran/a od naroda jer dok god istu/istog biraju oni koje bi državni odvjetnik trebao procesuirati to sve nema smisla jer se događaju upravo ovakvi propusti da živimo u zemlji u kojoj najveći kriminalni poduzetnički slučaj Kutle je prije  2 tjedna ušao u zastaru.

I da evo pravosudni sporovi traju 20/30 godina ili dok vas ne pokopaju.

I nikom ništa.

I nas 7 danas tu stojimo kao 7 žigosanih umjesto da nas je 70 000 tisuća bar.

Hrvatska zemlja prodanih duša i propuštenih prilika.

Da mogli smo biti kao Švicarska, da smo imali muda biti Švicarci, a to bi značilo prvo imati Zakon jednako vrijedan za svih kao i red u Državi.

Nikka Woolf (izvor facebook)