MLADEN PAVKOVIĆ: Umuknite, već jednom, za dobrobit hrvatske kulture

Ono što Frljić naziva teatar nije ništa drugo nego – cirkusko smeće

Kazališne predstave u režiji talentiranog „mađioničara“ Olivera Frljića, inače, bivšeg dečka Danijele Trbović, nisu ništa drugo nego – cirkus. Kao prvo, privlače relativno veliki broj posjetitelja, a takva situacija je i u cirkusu, poglavito kad ljudi dolaze gledati majmune, slonove ili pak tigrove. Razlika između Frljićevog cirkusa i onog pod šator leži u činjenici da cirkusanti sami plaćaju realizaciju svojih predstava, dok frljići to izvode na račun hrvatske države! A da komedija bude još i veće Frljić i kompanija svoje „točke“ nazivaju – umjetničkim djelima!? Majmun ili slon, barem pred posjetiteljima, ne gura državnu zastavu u onu stvar, dok kod Frljića je to vrhunac, nešto kad on i samo on doživljava – orgazam.

Pred splitskim Hrvatskim narodnim kazalištem (HNK), kad se (24. travnja 2017.) izvodila cirkuska točka „Naše nasilje i vaše nasilje“ prosvjedovali su prije svih hrvatski branitelji i stradalnici. Na predstavu, a osobito nakon nje, morali su ga voziti u policijskom kombiju, zbog osobne sigurnosti.

Ljudima se naprosto gadi ono što frljići nazivaju –umjetnost.

Međutim, ima i onih koji i uživaju u njegovim „umjetničkim ostvarenjima“, poput „partizansko-komunističkih“ jadnika ala Visković, Gall ili pak neka također redateljica Snježana Banović. Ti i takvi ne znaju napraviti ni cirkus od predstave, kao Frljić, pa se dolaze učiti i diviti svom junaku, u želji da nešto i oni nauče, svaki u svojem poslu.

Komunistički leksikograf Velimir Visković, kako prenose mediji, uz ostalo je rekao: „Crknite od hrvatskog jala, Frljić je europska zvijezda!“.

Ako je Frljić europska zvijezda onda je Visković – engleska kraljica!

Visković se ne slaže da se takvima začepe usta (neki bi rekli „gubica“), da im se brani da prikazuju svoja (ne)djela, da ih se tjera preko granice, ali se slaže da sve to plaćaju hrvatski porezni obveznici!

Zatim naglašava da prostor kulture mora biti prostor slobode, a da kultura mora biti provokativna. Pa, što onda ima loše u tome da „naši“ na sceni „j..u“ „vaše“?

Eto, na takav i sličan način i sam Visković je radio leksikone u vrijeme komunizma, baš kao i sada. Što ima loše da ni jedan leksikon do početka devedesetih više ne služi ničemu (prepun je laži, falsificiranja, marginaliziranja…) osim da nekome možebitno može poslužiti da ga se u vrijeme spavanja stavi pod glavu, kad za čitanje uglavnom nije?

No, kad Visković i njegovi „junaci“ brane Frljića oni zapravo brane sebe, jer i u njihovim (ne)djelima lud „j..e“ – zbunjenoga!

Stoga, dragi Viskoviću, vi nećete crknuti od jala, (kako javno želite drugima), vi ste već odavno sami sebe pokopali, baš kao i drugi vaši cirkusanti.