Generale, sretan Vam rođendan! Na današnji dan 12. listopada 1955. (Tron) rođen je hrvatski general Ante Gotovina, jedan od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, koji je, zajedno sa obitelji, poglavito nakon hrvatske pobjede u ratu prošao Scile i Haribde. Bio je prisiljen pobjeći iz Hrvatske koju je toliko volio i branio. Izdan je i proganjan, dobrim dijelom, na žalost, od Hrvata. Nikada nećemo zaboraviti lice Vladimira Šeksa kad je bez srama na malim ekranima mrtav-hladan izjavio da ga treba: „Locirati, identificirati, uhititi i transferirati“. Ta famozna rečenica nije bila njegova,već navodno od Mesića i Sanadera, koji su pod svaku cijenu željeli uhititi legendarnog generala živog ili mrtvog! Nu, ostaje gorak dojam da ju je Šeks tada izgovorio s iznimnim „poštovanjem i veseljem“, što će svakako obilježiti veći dio njegove političke karijere, odnosno umanjiti sve ono za što se borio za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.
Tek kad su se generali Gotovina i Markač vratili iz Haaga (16. studenoga 2012.) kao slobodni ljudi, među hrvatskim građanima, ali i većim dijelom političara, zavladala je prava euforija oduševljenja. Trg bana Jelačića u Zagrebu bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Svi su željeli pozdraviti generale, a samo još mjesec dana prije toga relativno mali broj ljudi vjerovao je da će biti proglašeni nevinima. Naime, na generalov rođendan, 12. listopada 2012., na moju inicijativu, u zagrebačkom parku Zrinjevac, organizirali smo manifestaciju koju smo nazvali – „Sretan ti rođendan, generale!“. Još tijekom priprema za ovu manifestaciju mnogi su nas omalovažavali, pa čak i predstavnici nekih Udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, podmetali nam noge, kako se to kaže. Ali, nismo se dali. Tada su neki govorili da ne žele vidjeti Josipa Đakića, saborskog zastupnika i predsjednika HVIDR-e, na tom skupu te da je to glavni razlog što ne žele sudjelovati u ovoj rođendanskoj proslavi. Lagali su. Đakić nije sudjelovao niti je tada govorio. Bio je među nazočnim posjetiteljima. Glavni govornici bili su moja malenkost i Josip Klemm. Okupio se iznimno veliki broj policajaca (svaki drugi bio je u civilu) te oko desetak tv ekipa i „hrpa“ novinara. Snimali su i bilježili svaku sitnicu, a nakon slavlja nisu objavili baš ništa! Međutim, došao je veoma mali broj ljudi, ni 250! Mnogi su stajali na „pristojnoj“ udaljenosti i nisu nam se željeli priključiti, što iz straha, što iz uvjerenja da „slavimo rođendan zločinca“! Naravno, ni jednog političara nije bilo, oni su, kao tadašnji ministar branitelja Predrag Matić i drugi, bili glavni tek kad je general oslobođen. Tada su pucali od sreće i radosti, a kad ga je trebalo javno braniti nije ih bilo nigdje.
Inače, mnogi su imali problema što su veličali generala Gotovinu. Kad je bio u bijegu i kad su ga lovili po svijetu kao ranjenu zvijer, policija je progonila čak i one koji su nosili majice s njegovim likom. U Kninu, u vrijeme proslave Oluje ispred njegovih postera po ulicama dopremljeni su kamioni, samo da se ne vidi njegov lik. Koliko je samo pretraženo obiteljskih kuća, samostana i drugih prostora u želji da se nađe ovaj čovjek i preda Haagu?! Jedan ravnatelj zagrebačke škole samo zbog toga što je u hodniku postavio fotografije Gotovine i Markača izbačen je na ulicu i još se ni do danas nije oporavio. Neke su godinama progonili zbog nepostojećih tzv. „topničkih dnevnika“ itd. i tako redom. U vrijeme progona čak je bio problem organizirati i promocije njihovih knjiga. Osim tu i tamo nekog gradonačelnika malo se tko od političara želio „slikati“ na tim i takvim tribinama. Svi su manje – više čuvali svoju glavu i – „slavu“!
Nu, otkad se vratio general Gotovina sve se izmijenilo. Ili bolje rečeno sve se zaboravilo. Sada je to posve druga slika. Omiljen je među svima, a poglavito među onima koji su čvrsto stajali uz sramnu Šeksovu izjavu.
General se i dalje drži svojih riječi da se „moramo okrenuti budućnosti“ , odnosno da je rat iza nas. Ali, ne smijemo zaboraviti ni dane kako su neki javno, bez straha, branili Gotovinu i Markača, dok su se neki skrivali i čekali što će biti, pa da tek onda iskažu svoje „oduševljenje“.
Ali, kako bilo da bilo – idemo dalje.
Sretan Vam rođendan, generale!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)