31.05.2017. godine na Općinskom kaznenom sudu u Selskoj održana je rasprava po tužbi privatnog tužitelja Raiffeisenbank St. Stefan Jegersberg kojeg je jučer na sudu zastupao Michael Spitzer protiv hrvatskog branitelja Mirka Dukića radi kaznenog djela klevete. Odvjetnik Milko Križanović brani hrvatskog branitelja Mirka Dukića, ali i druge optužene po tužbama austrijskih zadruga. Naime, tijekom 2016. godine na HRT-u je gostovalo više osoba, između ostalih i Mirko Dukić i Darko Granoša koji su ispričali kako su oni dobili kredit od austrijske zadruge, putem posrednika Zorana Škegre. Austrijska zadruga tužila ih je da su navodno iznosili neistine “čime su im naštetili ugledu.”
2015. godine donešen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim Zakonom su ugovori s međunarodnim obilježjem proglašeni ništetnima jer kreditori na području Republike Hrvatske nisu imali potrebnih dozvola za rad. Među njih, osim austrijskih zadruga spadaju i tzv. kreditni uredi i druge pravne osobe koje su sklapale ugovore o kreditu i zajmu, isplaćivale novac u svojim uredima (pa čak i na ulici ili u kafićima) a te pravne i fizičke osobe nisu za to bile ovlaštene.
Kako je taj Zakon bio nespretno formuliran 2016. godine u ožujku započela je kampanja predstavnika oštećenika od nelegalnih kreditora koja je od Vlade RH i Sabora RH zahtijevala da donesu novi zakon koji bi zaštitio dužnike i spriječio nezakonite ovrhe. U Radnoj grupi su bili Nenad Koljaja, Ivica Marković, Nada Landeka, odvjetnik Mario Poljak, Ksenija Miščević, Branko Hleb. U svibnju 2016. godine Vlada RH šalje Mišljenje u Sabor RH da se po hitnoj proceduri donese Zakon kojim će se zaštititi dužnici od ovrha koje se provode od strane nelegalnih kreditora, tj. onih koji nisu imali dozvole za rad od HNB-a i HANFE.
Na žalost, Vlada RH je rasformirana, a Sabor RH samoraspušten te su dužnici i nadalje ostali prepušteni sami sebi.
Nakon novih parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade RH i Sabora, Radna grupa nastavila je sa prijedlozima iz 2016. godine. Radnoj grupi pridružili su se i saborski zastupnici, prije ih je aktivno podržavao saborski zastupnik Damir Kajin, dok je u najnovijem sazivu Sabora RH uz dužnike stalo 15 saborskih zastupnika koji su supotpisali Prijedlog za donošenje Zakona o ništetnosti ugovora o kreditiima s međunarodnim obilježjem sklopljenim na području Republike Hrvatske. Predlagatelj Zakona je saborski zastupnik Marin Škibola a oštećenike je aktivno podržavao general Željko Glasnović koji im je dao i otvorenu podršku.
Vlada je prihvatila Škibolin prijedlog i u hitnu saborsku proceduru je upućen Zakon na prvo i drugo čitanje i na izglasavanje. O svojem slučaju, ali i što očekuju od novog zakona u Potrošačkom kodu HRT-a govorili su dužnici i odvjetnik Milko Križanović.
Razlozi za usvajanje tog Zakona više su nego nužni i opravdani
Predlagatelj Zakona o ništetnosti određenih ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenih na području Republike Hrvatske, smatra navedene ugovore i javnobilježničke akte, kao opće akte, u cijelosti neustavnima zbog nesukladnosti sa Zakonom o kreditnim institucijama “Narodne novine”, broj 117/08., 74/09., 153/09., 108/12. i 54/13, sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju, NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, sa Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Sl. l. SFRJ, br. 6/73) koji je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Nar. nov., br. 53/91.
Ništetni akti – ugovori u kreditu sklopljeni su na području Republike Hrvatske, dok su potpisnici tih ugovora, kao davatelji kredita zadruge, štedionice, i trgovačka društva registrirana u Austriji, Mađarskoj, Češkoj i dr. europskim zemljama. Pojedina trgovačka društva obavljala su djelatnost kreditnih institucija i kreditnih ureda na području Republike Hrvatske, registrirani kao d.o.o., u čijoj djelatnosti je opisano „kreditiranje, hipotekarni krediti i poslovanje s nekretninama“, iako su ta društva registrirana sa samo 20.000,00 kn temeljenog kapitala, te su poslovale i sklapale ugovore o kreditima bez potrebnih dozvola za financijsko poslovanje ili za posredovanje s kreditima (kreditni uredi) ili nekretninama (agencije) propisanih Zakonima RH, što nije sukladno sa gore opisanim Zakonima i Ustavom RH, niti sa Europskom Konvencijom o ljudskim pravima.
Navedeni ugovori sklopljeni su sa brojnim „kreditnim uredima i štedionicama“ na javnim mjestima, u kafićima, ili u hodnicima javnih bilježnika dok potpisnik (strani državljanin ili strana pravna osoba) uopće nisu bili prisutni kod javnih bilježnika prilikom potpisivanja akata u javnobilježničkim uredima.
Europska Konvencija o ljudskim pravima, koje je i Republika Hrvatska potpisnica, i koja je iznad Ustava RH propisuje; „Ugovor je NIŠTAVAN ako nema PRAVNI TEMELJ u domaćem pravu“
Članak 51. i čl. 52. Europske Konvencije o ljudskim pravima propisuju;
“(1) Svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu.
(2) Osnova je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.
Članak 52. Zakona o obveznim odnosima:
“Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena, ugovor je ništav.”
Ugovore o kreditima sklopljeni sa trgovačkim društvima (d.o.o.), zadrugama, štedionicama – registriranim u Republici Austriji i drugim europskim zemljama, sa „investitorima“ i drugim financijašima strancima – pravnim i fizičkim osobama, koji su sa građanima Republike Hrvatske sklapali ugovore o kreditima i ugovore o zajmovima na teritoriju Republike Hrvatske predlagatelji Zakona smatraju u cijelosti neustavnim zbog nesukladnosti sa navedenim Zakonima koji su mjerodavni i propisani za poslovanje financijskih institucija i kreditnih posrednika i drugih gore opisanih Zakona na području Republike Hrvatske. Temeljem nezakonitih, ništetnih i nepostojećih akata – ugovora o kreditima sa trgovačkim društvima, štedionicama, zadrugama, koji su nelegalno i neustavno poslovale na području Republike Hrvatske, došlo je do direktne povrede ljudskih prava građana Republike Hrvatske, zajamčenih Ustavom RH čl. 3. i 5. i čl. 19. Ustava RH, te zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava čl. 51. i čl. 52.
Mjeredovno ustavno pravo;
Članak 5. Ustava RH
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Članak 19. Ustava RH
Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Institucije, trgovačka društva, kreditni uredi koji na području Republike Hrvatske nemaju legaliziran rad u okviru Zakona i Ustava RH, na temelju tih i takvih ugovora pokrenuli su ovršne postupke i deložacije građana RH. Sukladno gore navedenim temeljnim pravima propisanim Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i Ustava RH takve radnje nisu sukladne sa Zakonom jer se javnobilježnički akti temeljem kojih se pokreće ovršni postupak a nakon okončanog ovršnog postupka i deložacije građana, temelje na aktima koji nisu legalizirani u Republici Hrvatskoj, nisu sukladni sa Zakonom i Ustavom RH i protivni su Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava.
Provedbom nezakonitih i nelegalnih akata, iseljavanjem građana iz njihovih domova bez da građani imaju potrebnu pravnu i ustavnu zaštitu u okvirima Zakona i Ustava Republike Hrvatske direktno se krše ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom RH, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava, Deklaracijom o pravima čovjeka, a počinitelji kaznenih djela koji i nisu građani RH, niti su pravne osobe s pravom poslovanja na području Republike Hrvatske ne samo da se izjednačuju sa građanima RH koji poštuju zakone i Ustav RH, nego je njihovo pravo i očigledno jače.
Javnobilježničkim aktima koji su sklopljeni izvan zakona RH građanima RH čija su ustavna prava grubo povrijeđena, ne omogućuje se adekvatna pravna, zakonska i ustavna zaštita građana, iz razloga jer se u ovršnim postupcima na temelju tih akata, pred hrvatskim sudovima legaliziraju radnje koje su izvan Ustava i Zakona RH i protivne međunarodnim Konvencijama.
Nakon provedenih ovršnih radnji na temelju tih i takvih nelegalnih i neustavnih ugovora o kreditima, provodi se dražba nekretnina, te se nekretnine predaju davateljima kreditima koji nastupaju kao vjerovnici u ovršnim postupcima. Dugotrajni postupci tužbi za ništetnost koji su razdvojeni od ovršnog ne pružaju dovoljnu ustavnopravnu zaštitu građanima iz razloga jer su ovršni postupci brži od parničnog, a ukidanje ovršnih akata i rješenja o dosudi, i nakon dobivene parnice za ništetnost ugovora, kakve sudovi u Hrvatskoj donose posljednjih mjeseci, ne utječu na prava kupca nekretnine koja je stekao Rješenjem o dosudi, niti umanjuje njegova prava, pa oštećeni građani čija su ustavna prava grubo prekršena unatoč dobivenim parnicama svejedno ostaju bez svojih domova uz visoke troškove.
Takvim postupanjem građanima RH direktno se krše njihova osnovna i temeljna ljudska prava, a pred sudovima RH, na općinskim sudovima, vode se parnice radi dokazivanja ništetnosti ugovora o kreditu za koje se i Ministarstvo financija izjasnilo da su nezakoniti i neustavni, koji nemaju temelj u Zakonima i propisima RH, niti u Ustavu, te su kao takvi ne samo ništetni nego i nepostojeći.
Na ništavost sudovi moraju paziti po službenoj dužnosti, a nepostojeći ugovori ne moraju se niti pobijati (Ustavni sud RH). Akti koji su sklopljeni protivno Zakonu i Ustavu, moralu i propisima koji su na snazi ne mogu se niti kasnije osnažiti, donošenjem novih Zakona. (Ustavni sud RH).
III. USTAVNE ODREDBE I ZAKONSKE ODREDBE SA KOJIMA POBIJANI OPĆI AKT NIJE SUKLADAN:
Opisani javnobilježnički akti i ugovori o kreditima nisu sukladni sa odredbama: Zakona o kreditnim institucijama “Narodne novine”, broj 117/08., 74/09., 153/09., 108/12. i 54/13, sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju, NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, sa Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Sl. l. SFRJ, br. 6/73) koji je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Nar. nov., br. 53/91.
Protivni su odredbama Ustava Republike Hrvatske, i to:
Članku 5. Ustava RH
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Članak 19. Ustava RH
Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Odredbama Europske konvencije za zašitu ljudskih prava
„Ugovor je NIŠTAVAN ako nema PRAVNI TEMELJ u domaćem pravu“
Članak 51. i čl. 52. Europske Konvencije o ljudskim pravima propisuju;
“(1) Svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu.
(2) Osnova je nedopuštena ako je protivna prisilnim propisima te moralu društva.
Članak 52.
“Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena, ugovor je ništav.”
Razlozi za HITNO donošenje Zakona o ništetnosti ugovora o kreditima i drugih akata s međunarodnim obilježjem sklopljenih na području Republike Hrvatske
Odredba čl. 5. i čl. 19. Ustava Republike Hrvatske kao i odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava čl. 51. i čl. 52. propisuju obvezu poštovanja svih Zakona i zakonskih odredbi kao i sukladnost svih akata sklopljenih i donešenih u Republici Hrvatskoj sa Ustavom RH i sa Zakonom.
Sklapanjem Ugovora i potpisom javnobilježničkih akata koje su građani RH potpisali u zabludi i na prijevaru u javnobilježničkim uredima u RH, sa štedionicama, zadrugama, kreditnim uredima iz točke broj I ovog Prijedloga, koji nemaju ozakonjeno i legalno propisano poslovanje na području RH, građani su onemogućeni u adekvatnoj zaštiti svojih zakonom i Ustavom zajamčenih prava. Ova uskrata njihovih Zakonom i Ustavom zajamčenih prava propisanih čl. 5. i čl. 19. Ustava RH te međunarodnim Konvencijama i Deklaracijom o pravima čovjeka neposredno utječe i na povredu njihovog ustavnog prava „pravo na dom“ i „pravo na obitelj“ jer temeljem nezakonitih i nelegalnih akata koji nisu u sukladnosti sa Zakonom i Ustavom, i temeljem nezakonitih, nelegalnih i ništetnih ugovora o kreditu, građani direktno ostaju bez svojeg jedinog doma, bez svojih poslovnih prostora, a uništava im se i obitelj.
4a) U periodu od 1997. godine do danas u Hrvatskoj je deložirano na stotine građana koji nemaju mogućnost istaknuti svoje zakonom i Ustavom zajamčeno pravo na zakonitost sudskih akata. Ovo stoga jer ovršni postupak ne trpi dokazivanje pojedinačnih pravnih radnji kojima bi se dokazala nezakonitost u postupanju, niti se parnični i ovršni postupci spajaju kako bi se na taj način ovršenici zaštitili. Donošenjem pravomoćnog Rješenja o ovrsi, zakazivanjem javne dražbe radi prodaje nekretnina, te prodajom nekretnina i donošenja Rješenja o dosudi, građani su onemogućeni u dokazivanju svojih prava, jer čak i da u parničnom postupku dokažu svoje pravo (što je u posljednje vrijeme izražena sudska praksa – donošenje Presuda o ništetnosti ugovora o kreditima), pravomoćna presuda o ništetnosti ovih akata ne umanjuje prava kupca na dosuđenu mu nekretninu temeljem odredbi Ovršnog zakona RH. Takvim odredbama građani RH ostaju bez ikakve pravne zaštite a godine i godine izgube u borbi za dokazivanje istine i svojih prava u odnosu na one osobe koje nisu na području Hrvatske poštovale ni Zakon ni Ustav RH. Takvo postupanje nelegalnih instucija koje su poslovale izvan Zakona direktno je kršenje ljudskih prava, nisu sukladne sa Zakonima i Ustavom, te ih je Ustavni sud temeljem Ustava RH i Zakona o ustavnom postupku dužan ocijeniti u neskladu sa Zakonima opisanim u točki br. I i ukinuti zbog neusklađenosti sa Zakonima RH i Ustavom.
Iz navedenog proizlazi da zakonodavac ni jednom odredbom osim Ustavom RH nije zaštitio građana od onih pravnih i fizičkih osoba koje uopće ne posluju sukladno Zakonu i Ustavu RH, jer se iste ničim i ne mogu kazniti s obzirom na njihovu nelegalnu prisutnost na području Republike Hrvatske, a njihovo poslovanje na teritoriju RH je izvan Zakona i „u sivoj zoni“.
4b) U čl. 5. i 19. Ustava RH, kao i u čl. 51. i čl. 52. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava nalazimo direktnu zaštitu građana RH od povrede njihovih prava provedbom ovršnih postupaka i deložacija na temelju nezakonitih i nelegalnih akata koji nisu usklađeni sa Zakonom o kreditnim institucijama “Narodne novine”, broj 117/08., 74/09., 153/09., 108/12. i 54/13, sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju, NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, sa Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Sl. l. SFRJ, br. 6/73) koji je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Nar. nov., br. 53/91.
Ovo pravo nije proizvoljni „izum“ hrvatskog građanina. Osim u Ustavu RH, Europskoj Konvenciji za zaštitu ljudskih prava, Deklaraciji o pravima čovjeka, možemo ga naći i u raznim drugim međunarodnim konvencijama, a primjenile su ga i mnoge druge europske države u zaštitu svojih građana, međutim je gotovo izlišan trud da se one u ovom prijedlogu citiraju.
Protiv druge ugovorne strane, posrednika i javnih bilježnika koji su sastavljali i sklapali takve javnobilježničke akte i ugovore o kreditima neusklađene sa Zakonom i Ustavom RH vode se kazneni postupci u RH, i u Republici Austriji.
Srbija, Mađarska, Slovenija, Poljska, zabranile su odlukama najviših sudova u njihovoj zemlji rad i djelovanje takvim nelegalnim institucijama, a protiv počinitelja kaznenih djela koji kaznena djela čine kroz takve neustavne i nelegalne ugovore i akte podignute su optužnice.
U svhu pravovremene i adekvatne zaštitu svojih građana Ustavni sudovi ovih zemalja su ovršne postupke i već određene deložacije na temelju ovakvih nezakonitih akata, koji predstavljaju kazneno djelo, te direktnu povredu ljudskih prava i sloboda, i u neskladu su sa Zakonima i Ustavom tih zemalja obustavili.
4c) U Republici Hrvatskoj su građani nezaštićeni i njihova prava grubo povrijeđena. Ustavom RH jamči se najviša ustavna zaštita svih građana te pravilna primjena Zakona i zakonskih odredbi.
Kreditni posrednik može biti isključivo tvrtka koja je licencirana od strane Ministarstva financija, dok kreditne institucije mogu kreditirati građane samo uz dozvole i direktan nadzor Hrvatske narodne banke, a te institucije moraju ispunjavati zakonske uvjete za svoje djelovanje (temeljni kapital, dozvole i dr.).
HAZUD/Nada Landeka