Mile Pešorda (Grude, 15. kolovoza 1950.) hrvatski je i bosanskohercegovački profesor, književnik, prevoditelj i nakladnik. Antologijski je hrvatski pjesnik i istaknuti intelektualac.

Mile Pešorda rođen je 15. kolovoza 1950. u Grudama, Gimnaziju je završio u rodnim Grudama, uz rub plodnoga Imotskoga polja, a studij romanistike, obranivši s najvišom mogućom ocjenom deset (10)diplomsku radnju s temom o kazalištu apsurda, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Poslijediplomske i doktorske studije pohađao je u Zagrebu i Parizu, gdje je kod Milana Kundere prijavio doktorsku disertaciju “Ideja Europe u djelu Ive Andrića i Miroslava Krleže”. Godine 1971-1972. bio je voditeljem demonstratorskih vježbi iz latinskoga jezika sa studentima Filozofskoga fakulteta u Sarajevu. Radio je kao novinar u kulturnoj redakciji Radio-Sarajeva te zagrebački dopisnik za kulturu dnevnika “Oslobođenje” u Sarajevu, a od 1979. do 1990. godine kao nakladnik, izdavačka kuća “Veselin Masleša” u Sarajevu, kada je objavio i uredio preko tristo knjiga: Među tim naslovima bile su pjesme F.Pessoe, P.Celana, A.Sidrana, Cz. Milosza,Z.Herberta, N.Šopa, D.Maksimović, M.Suška, sabrana djela Saula Bellowa, Isaka Samokovlije, Midhata Begića i Milana Kundere, zbog čega je g. 1984. javno politički difamiran kao “kunderist, antikomunist i neprijatelj Jugoslavije” (Mihajlo Lalić).

Na velikomu skupu mladeži u Imotskom, na dan 1.ožujka 1967., zagovarao je, u duhu pomirbe i nadilaženja ideologijskih podjela, pokretanje neovisnih hrvatskih novina, ali je njegovu ideju odmah žestoko napao komunistički dužnostnik dr. Miloš Žanko, najviši gost “Općinske konferencije Saveza Omladine Hrvatske – Imotski”. U svibnju 1968. Pešorda je pokrenuo, uredio i izdao prvi broj revije Ogledalo, koju su vlasti uništile i trajno zabranile. Idejni je začetnik i pokretač Šimićevih susreta održanih 30. svibnja 1970. godine, u subotu, u Grudama i završenih 31. svibnja 1970. u Drinovcima. Zagovornikom je građanskih prava i sloboda, inicijator i jedan od sedmorice hrvatskih književnika potpisnika povijesne Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku 28. siječnja 1971.

Prvi je uputio javni poziv na obnovu HKD Napredak u Sarajevu, 7. srpnja 1990.. Četiri godine, od 1990. do 1994., Pešorda je bio lektor-predavač na Sveučilištu u Francuskoj, zatim koordinator za UNESCO i savjetnik za kulturu u Ministarstvu vanjskih poslova, član uredničkoga vijeća revije Lettre Internationale u izdanju Centra PEN-a g. 1990.-1994., glavni urednik u “A. G. Matošu” Samobor-Zagreb te jedan od utemeljitelja, zamjenik glavnoga urednika i urednik za književnost tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim znanstvenim simpozijima, okruglim stolovima i književnim susretima,u više europskih država. U SAD-u je boravio g.1988.kao gost State Departmenta. U Francuskoj je 1991. osnovao Društvo francusko-hrvatskoga prijateljstva (AMITIES FRANCO-CROATES DE RENNES), koje je tijekom nekoliko godina bilo središtem intelektualne i humanitarne pomoći Hrvatskoj i BiH u ratu za slobodu. U Parizu je, 3. i 4. veljače 1992., bio savjetnik i sudionik velikoga znanstvenoga simpozija “Les destins des nations de l’ex-Yougoslavie” (Sudbine nacija bivše Jugoslavije), održanog pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Francuske.Ujesen 1992. sa srpskih okupacijskih položaja ciljano je bio granatiran obiteljski stan Mile Pešorde.

Bio je ravnatelj Hrvatskoga kulturnog centra u Sarajevu od 1999. do 2000. i sudionik prvih Europskih književnih susreta u Sarajevu 2000. godine, kada je na Muzičkoj akademiji govorio o pjesništvu Paula Celana. Sudjelovao je u pokretanju i koncipiranju edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, gdje je i član Uredničkoga vijeća. Na političke optužbe i klevete ideologa jugoslavenstva Predraga Matvejevića, člana neokomunističke Šuvarove stranke SRP-a u Zagrebu (koji je ujesen 2001. zahtijevao “sud stroži od Haaškoga tribunala” za nekolicinu hrvatskih i srpskih književnika a poimence za Dobricu Ćosića, Anđelka Vuletića, Pešordu, Ivana Aralicu, Momu Kapora,Matiju Bećkovića, Rajka Petrova Nogu i još neke pisce,[1] optužujući Pešordu u zagrebačkom “Jutarnjem listu” 10. studenog 2001. kao “odgovornoga za zločine u BiH”, “kvislinškog pisca”, “kolaboranta fašizma”, “sarajevskoga talibana” i sl.[1]), odgovorio je tužbom protiv verbalnoga političkog atentatora, koja je završena 2. studenog 2005., samo nekoliko dana prije apsolutne zastare, presudom Općinskoga suda u Zagrebu kojom je Predrag Matvejević osuđen na kaznu zatvora od pet mjeseci uvjetno dvije godine za zločin klevete i uvrede.[2] Presudu su osudili Srpska informativna mreža – Beograd, Hrvatsko novinarsko društvo i Reporteri bez granica, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, predsjednica stranke HNS Vesna Pusić, a tadašnji je premijer Ivo Sanader i predsjednik vladajuće stranke HDZ, u specijalnoj izjavi za HTV-dnevnik, već 4. studenog 2005. podržao osuđenoga klevetnika i napao nepravomoćnu presudu Općinskoga suda u Zagrebu. Osuđeni je Matvejević odbio uložiti žalbu i za medije izjavljivao da ne priznaje ni sud ni presudu pokrenuvši protiv presude i Pešorde novu čudovišnu difamatorsku kampanju internacionalnih razmjera. U svibnju 2010. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je odbio zahtjev, inače bez presedana, glavnoga državnoga odvjetnika Državnoga odvjetništva RH da poništi pravomoćnu presudu Matvejeviću i potvrdio njezinu zakonitost[3].

Pešorda je član: Matice hrvatske od 1970., Društva pisaca BiH od 1972., društava hrvatskih književnika u Zagrebu i Mostaru, Hrvatskoga društva klasičnih filologa, HKD Napredak, Udruge Hrvatska-Irska. Redoviti je član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine od 2000.

Prve pjesme, Protiv tame i Žena malog grada, Pešorda je objavio 1967. u sarajevskom časopisu “Lica”. Prvu pjesničku knjigu Život vječni objavio je u izdavačkoj kući Svjetlost u Sarajevu 1971. i za istu dobio godišnju nagradu izdavača. U Zagrebu je 1998., objavljena njegova summa poetica, koncipirana kao nova knjiga, pod naslovom Knjiga ljubavi i gnjeva (Nakladni zavod Matice hrvatske i HKD Napredak Zagreb). Knjiga Slušam tvoj glas, tiskana 1980. u Mostaru, s crtežima Virgilija Nevjestića i pogovorom Jure Kaštelana, doživjela je tri izdanja. Pešordine Izabrane pjesme, u izboru Dževada Karahasana i s predgovorom Jure Kaštelana, uvrštene su u reprezentativnu ediciju Književnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga, Sarajevo 1985. U antologiju je uvršten već 1969. s pjesmom Moj otac, u “Panoramu mlade hrvatske književnosti”, Republika, Zagreb.

U Rennesu je, u veljači 1992., u ediciji francuskih pjesnika, tiskana knjižica njegovih francuskih pjesama pod naslovom Parole pour Elle. Pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika i uvrštene u brojne tuzemne i inozemne antologije i panorame.

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

U pariškom časopisu EUROPE broj 880-881, 2002., s četiri je pjesme uvršten u izbor dvanaest najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika. Zapaženo je mjesto i visoke ocjene njegovo pjesništvo dobilo u dvjema povijesno-kritičkim pregledima hrvatske književnosti od Baščanske ploče do danas, kojih su tvorcima akademik Dubravko Jelčić i sveučilišni profesor Slobodan Prosperov Novak, kao i u najnovijim povijesnim leksikonima hrvatskih pisaca i njihovih djela. U listopadu 2008. Pešorda je objavio, u nakladi zagrebačke Alfe, knjigu “Baščanska ploča, poema”, opremljenu sa 27 slika u boji akademskog slikara Luke Petrača i pogovorom Božidara Petrača. Književni kritičar Zdravko Gavran istaknuo je pjesnikov “univerzalni pjev”, koji “slikovno-metaforički iskazuje široke raspone Pešordina pjesničko-gnoseološkoga svijeta, neutomljive čežnje, polifoniju značenja i ujedno disciplinu duha”.

Brojni su kritički napisi i eseji o njegovu pjesništvu, a među njima se izdvajaju oni Jure Kaštelana, Veselka Tenžere, Nihada Agića, Krešimira Šege, Ivana Božičevića, Željka Grahovca, Mirka Marjanovića, Eftima Kletnikova, Zdenka Lešića, Ive Pranjkovića, Cirila Zlobeca, Marinka Solde, Miljenka Stojića, Slobodana P. Novaka i Dubravka Jelčića.

Pešorda prevodi s francuskog, talijanskog, slovenskog i makedonskog jezika. Tako je preveo i neke pjesme makedonskog pjesnika Konstantina Miladinova.

Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada

1970. je dobio nagradu prvih “Šimićevih susreta” u Drinovcima za pročitanu pjesmu “Tužbalica”;
1972. je dobio nagradu izdavačke kuće “Svjetlost” u Sarajevu za knjigu pjesama “Život vječni”;
1976. je dobio godišnju nagradu dnevnika “Oslobođenje” u Sarajevu za komentar “Zašto šutnja?”;
1981. je dobio godišnju nagradu za najbolju knjigu Književne omladine Bosne i Hercegovine za pjesničku knjigu “Slušam tvoj glas”;
1996. dodijeljeno mu je najviše državno priznanje Republike Hrvatske za doprinos u kulturi, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
2007. je dobio 1. nagradu Dubravko Horvatić, za poemu “Baščanska ploča”, objavljenu u Hrvatskom slovu 2006. godine.
2009. je dobio godišnju Nagradu Antun Branko Šimić

Recenzije i eseji o pjesništvu Mile Pešorde

Panorama mlade hrvatske književnosti, Republika, Zagreb, 1969.
Slavko Mihalić: Otvorena vrata pjesništva, Vjesnik, Zagreb, 29. IX. 1970.
Stojan Vučičević: Novo ime, Hrvatski tjednik, Zagreb, 26. XI. 1971.
Slobodan Blagojević: Život vječni dječaka jednog, Odjek, Sarajevo, 1.-15. III. 1972.
Veselko Tenžera: Život vječni, Vjesnik, Zagreb, 2. XI. 1972.
Jakov Jurišić: Život vječni, Republika br. 11, Zagreb, 1972.
Dragoljub Jeknić: Život vječni, Izraz br.8, Sarajevo, 1972.
Tomislav Ladan: Život vječni, Encyclopaedia moderna br. 8, Zagreb, 1973.
Vlado Pandžić: Život vječni, Marulić br. 1-2, Zagreb, 1974.
Mile Stojić, Krugovi gorčine i krugovi sjaja (Zipka zebnje), Naši dani, Sarajevo, 31. X. 1975.
Željko Ivanković: Zipka zebnje, Marulić br. 3, Zagreb, 1976.
Ljubomir Cvijetić: Rast pjesnika (Zipka zebnje), Odjek br.3, Sarajevo, 1.-15. II. 1976.
Nihad Agić: Punoća unutarnjeg giba (Zipka zebnje), Izraz br.3, Sarajevo, 1976.
Ivan Kordić: Antologija bosanskohercegovačke poezije, Život br.7-8, Sarajevo, 1976.
Danijel Dragojević: “Poezija naglas”, Radio-Zagreb III. program, 9. IV. 1977.
Jure Kaštelan: Samoća i mnoštvo, Odjek br.3, Sarajevo, 1.-15. II. 1979.
Željko Ivanković: Slušam tvoj glas,Odjek br.24, Sarajevo, 15.-31. XII. 1980.
Jovica Aćin: Slušam tvoj glas, Treći program Radio-Sarajeva br.33, Sarajevo, 1981.
Munib Delalić: Slušam tvoj glas, Most br.36, Mostar, 1981.
Dragoljub Jeknić:”Slušam tvoj glas” Mile Pešorde, Borba, 11.08.1981.
Enes Duraković: Prelijevanja, 1981.
Željko Ivanković: Prelijevanja, Oslobođenje, Sarajevo, 19. XII. 1981.
Nikola Guzijan: Tijelo u kući tijela, Putevi br.4, Banja Luka, 1981.
Ranko Risojević: Poetska polifonija, Oko, Zagreb, 3.-17.09. 1981.
Mirko Peti: Prelijevanja, Vjesnik, Zagreb, 3. II. 1982.
Krešimir Šego: Prelijevanja, Odjek br.7, Sarajevo, 1.-15. IV. 1982.
Zoran Kršul: Prelijevanja, Glas, Banja Luka, 1.-2. V. 1982.
Vitomir Lukić: Prelijevanja, Život br.7-8, Sarajevo, 1982.
Radmila Popović: Prelijevanja, Oslobođenje, Sarajevo, 7. VIII. 1982.
Munib Delalić: Prelijevanja, Most br.42, Mostar, 1982.
Juraj Marek: Mogućnosti poetskog smisla (“Moj otac”), Male novine, Sarajevo, 1. XI. 1982.
Sretko Vujković: “Antologija b-h poezije”, Povelja br. 3, Kraljevo, 1982.
Vidan Nikolić: Mile Pešorda-Prelijevanja, Delo br.3, Beograd, 1983.
Jure Kaštelan: Pogled u pjesmu(O lirici Mile Pešorde), Odjek, 38,Sarajevo,15.-28-II. 1985.,
Književnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga, Sarajevo 1985.
Vlatko Pavletić: Ključ za modernu poeziju, 1986.
Marinko Soldo: Kovač jezika u mrežama slobode, Život broj 7-8, Sarajevo, 1989.
Eftim Kletnikov: Zapis o poeziji Mile Pešorde, Forum,36, br.11-12, Zagreb, 1997.
Mirko Peti: Orfički fragmenti, Danas br.322, Zagreb, 19. IV. 1988.
Zvonimir Mrkonjić: Orfički fragmenti, Forum br.9, Zagreb, 1988.
Tonko Maroević: Hrvatski s filterom (“Parole pour elle”), Slobodna Dalmacija, 24. X. 1992.
Mirko Marjanović: Svjetlost u katakombama (“Slušam tvoj glas”, II.izdanje), Vjesnik, 28. VIII. 1997.
Vjekoslav Boban: Skica za portret Mile Pešorde, Hrvatsko slovo br.189, Zagreb, 4. XII. 1998.
Daniel Načinović: Kronika vremena i intime (“Knjiga ljubavi i gnjeva”), Glas Istre,19. VIII. 1998.
Darko Lukić: Summa glazbenosti hrvatske riječi (“Knjiga ljubavi i gnjeva”), Vjesnik, Zagreb, 16. XII. 1998.
Ivo Pranjković: Kuća za jezik Mile Pešorde (“Knjiga ljubavi i gnjeva”), Hrvatska misao br.158, Sarajevo, siječanj-ožujak 1999.
Aneta Benac Krstić (A.B.K.): Eksperimentom dokazano (“Knjiga ljubavi i gnjeva”), Hrvatska misao br.10, Sarajevo, siječanj-ožujak 1999.
Željko Grahovac: Pjesma – dar ispunjenja, Motrišta br. 12, Mostar, 1999.
Hrvojka Mihanović-Salopek: Pešordina knjiga ljubavi (“Knjiga ljubavi i gnjeva”), Hrvatsko slovo, 7. V. 1999.
Krešimir Šego: Pjesnik svijeta (“Knjiga ljubavi i gnjeva”), Slobodna Dalmacija, Split, 15. VI. 1999.
Željko Kliment: Stihovi proročanske snage (“Knjiga ljubavi i gnjeva”),Večernji list, 20. XII. 1999.
Ivan Božičević: Poezija, kuća koja plovi sferama (“Knjiga ljubavi ignjeva”), Književna Rijeka br. 5-8, Rijeka, 1999.
Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Krešimir Nemec, Školska knjiga, Zagreb, 2000.
Branka Balvanović: Alkemičar riječi, Hrvatska riječ, Sarajevo, 25. III. 2000.
Irfan Horozović: Pogled u Knjigu ljubavi ignjeva, Hrvatska misao br. 15-16, travanj-rujan 2000.
Branka Balvanović: “Magija pjesničke riječi” (Knjiga ljubavi i gnjeva), Hrvatska riječ, Sarajevo, 15-04.2000.
Zdenko Lešić: Iskušenja jezika, Stećak br.78, Sarajevo, lipanj 2000.
Slobodan Prosperov Novak: Povijest hrvatske književnosti od Baščanske ploče do danas, Goldenmarketing, Zagreb, 2003.
Miljenko Stojić: Izoštravanje slike (“Drevo z dušo ptice/Stablo s dušom ptice”), Radiopostaja “Mir”Međugorje, 5. V. 2003.
Dubravko Jelčić: Povijest hrvatske književnosti – Tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne (Drugo,znatno prošireno izdanje), Naklada Pavičić, Zagreb, 2004.
Marjan Tomšič: Pesnikov Quaero hominem (“Drevo z dušo ptice”Stablo s dušom ptice”), Delo, Ljubljana, 1. IX. 2003.
Ciril Zlobec: Jedinstvo u mnogoglasju – o poeziji Mile Pešorde,Nova Istra,8 (2003.)2 i Bosna Franciscana br. 20, Sarajevo, 2004.
Daniela Vujica: Poezija Mile Pešorde skupa s Ungarettijevom i Nerudinom, Fokus, Zagreb, 5. VIII. 2005.
Darko Kovačić: “Matvejevićeva vješala za hrvatske književnike”, Fokus, str. 15., Zagreb, 11. XI. 2005.
Zora Tavčar: “Mile Pešorda / Drevo z dušo ptice”, Mladika broj 9/god. 50., Trst, studeni 2006.
Leksikon hrvatske književnosti-Djela, Školska knjiga, Zagreb, 2008.
Zdravko Gavran: Samosvojni i iskonski Pešordin glas (“Baščanska ploča, poema”), Hrvatsko slovo br.709, 21. XI. 2008.
Mato Nedić: Stoljetna povijest zabilježena u kamenu, Osvit br. 3-4, Mostar, 2009.
Đuro Vidmarović: Nacionalno, univerzalno, božansko, Klasje naših ravni br.3-4., Subotica, 2010.
Slavko Harni: Jezik poznat pticama, Bosna Franciscana br. 34., Sarajevo, 2011.

Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori od 2012. godine

HAZUD.HR