Ti što iz kamena uskrisuješ mrtve

Naše junake, roda časnog ljude,

Tebi, čiji prsti umorni od žrtve

Sinova dičnih staru slavu bude –

Usta pjesnikova kliču: ‘Hvala, hvala!’

Ti neumrlih sliko, ideala.

Sretnog li stvora koji marno radi

I znojem lica kruh svagdanji stječe,

Koji s ljubavlju rodu povijest gradi,

Tom neka pjesma milozvučno reče:

O svete bile ruke umjetnika,

Žuljevi trudni čovjeka patnika.

Ogrnut velom kamenoga praha

Gle, i sam sličiš spomeniku bijelom.

Da, Hrvatom si do zadnjega daha,

Snažno svjedočiš ljubavlju i djelom.

Pa koja god ti zavidjela neman,

Do groba ti ćeš ostat za Dom spreman!

Marija Dubravac Brisbane

GALERIJA RADOVA DUBRAVKA RADMANA: