Ovaj svoj prvi članak kao uvod ću namjerno posvetiti rak rani današnjeg društva, kao upozorenje svima onima koji čitaju. Od svih vrlina danas, najviše se u medijima ističe nešto što se zove tolerancija. I mnogi su to prihvatili kao vrhovnu vrlinu u društvu, međutim to nije baš tako. Tolerancija se predstavlja kao ona koja spaja ljude, međutim ne govori se puna istina o tome. Važno je znati da se zlo, laži i nepravda ne smiju tolerirati. A to je ono što sadrže mnogi današnji pokreti za ‘’ljudska prava’’, kao na primjer razni pokreti i udruge koji promiču homoseksualizam i slično. Neki će zastati nad riječju homoseksualizam i reći da je krivo napisana, ali tvrdim da nije. Homoseksualizam je jedna nova ideologija koja se uvlači u društvo kroz pukotinu zvanu tolerancija. Zbog toga ima onaj sufiks ‘’-izam’’. Narod je postao letargičan jer je izgubio vjeru u jednu Istinu, i polako prihvaća relativizam koji govori da je istina sve što netko smara da je istina.Tako da se slatkorječivošću kroz krinku tolerancije i demokracije govori i više istina o jednoj stvari u istom smislu. Na taj način su umirili ljude i dali im osjećaj krivnje ukoliko istupe sa onom jedinom istinom koju je Bog objavio i koja je na spasenje duša. Usprkos različitim mišljenjima, istina je nepromjenjiva. Čovjek mora odlučiti komu će vjerovati, Onome koji je raspet i uskrsnuo, ili svjetskim elitama koje nude neku novu ‘’istinu’’. Danas se narodu stavlja kao krivicu ako istinom povrijede osjećaje onoga koji živi u laži. Jer na taj način mu rušite onaj svijet kojeg je gradio na pijesku. Stavlja se naglasak na ”osjećaje”, a ne na ono što je pravedno. Znači, zločinca se ne smije nazvati zločincem da mu ne povrijedimo ”osjećaje”. Na nama je da donosimo istinu, čistu i britku, oštru i sjajnu, koja siječe svaku laž. Kroz pukotinu u društvu koja se naziva ”tolerancija” mnogi će biti zavedeni. Na ovo ću dodati riječi istine, Duhom nadahnute, iz Matejevog evanđelja, desetog poglavlja: “Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.”Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.” “Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.”
Preporučujem pročitati ovo poglavlje i razmisliti o njemu. Mi smo poslani ne da budemo poslušni svijetu, ne da ugađamo raznim hirovima, nego da donosimo istinu. Bez obzira na to tko se slagao ili ne, istina ostaje istina usprkos raznim mišljenjima. Na ovom svijetu smo u prolazu, jer umiremo. Smrt je ono sa čime se susrećemo svakodnevno, međutim ljudi kao da ne žele sami sebi priznati da umiru. Da, baš ti koji sada ovo čitaš umireš, kao i ja koja pišem. Pretvaramo se u prah od kojeg smo postali. Ali nudi nam se spasenje, život vječni. Ono što trebamo učiniti je povjerovati Isusu Kristu, živom Bogu. On jest, i zove te. Budi u Njegovoj vojsci pobjedničkoj i ne boj se. Ne toleriraj zlo, ne toleriraj nepravdu, bori se uz pomoć Božju sa svim talentima koje imaš.