Iznad opljačkane, ponižene i izdane zemlje Hrvatske

Vije se ,ko’ krik šišmiša u tami platonove spilje, jauk naroda:

“Spasi nas Bože od kuge, kolere

i korumpiranih, taštih, vlastohlepnih, bezosjećajno prijetvornih političara,

spasi nas sinkope pravosuđa”.

Mrijeti se mora prije ili kasnije,

ali nikad na koljenima.

Čovjek s dostojanstvom i savješću,

ne pada ničice pred noge izdajice roda svog,

jer izdaja vlastita duha jest smrt prije smrti;

Iznad opljačkane, ponižene i izdane zemlje Hrvatske

bore se demoni tame za duše ljudi slaba duha,

za duše farizeja i izdajica vlastitih savjesti.

Mali čovjek postaje još manjim čovjekom,

kad pjeva odu svom slabom duhu:

“Mi mali ljudi ništa ne možemo promijeniti,

jer sva vlast je u rukama velikih ljudi”.

Mali si čovječe, ako ti je duh mali,

ako si zavidan na one koji nikad ne padaju ničice pred vlašću,

ako si zavidan na one koji plemenitim djelima Njega blaguju u sebi,

ako si zavidan na odgovorne, časne , sposobne i savjesne ljude,

ako si zavidan na one koji ljubav osjećaju a ne prodaju,

ako se prema vjeri penješ hijerarhijom hladnih institucija,

ako si zavidan na suosjećajne zbog svoje bezosjećajnosti,

ako si samo jedan mali nevidljivi farizej na cesti snova,

ako pratiš zov pohlepe a ne savjesti,

ako šutnjom i apatijom izdaješ vlastitu slobodu;

Iznad opljačkane, ponižene i izdane zemlje Hrvatske,

kletva tjera kletvu, ko’ suza suzu Licem Zemlje izdate,

ali znaj mali čovječe;

Kad kletvom proklinješ zemlju za koju su živote žrtvovali heroji,

kad svoju krivdu pravdaš čednošću vjere,

kad mržnjom udaraš na vrata vjere-tvoja duša nikad neće vidjet’ rajsku oazu.

Kad u mržnji a ne u ljubavi nalaziš spas,

kad se u strahu od vlastite savjesti štitiš poltronstvom,

kad za političare, s pravom, zboriš onako iz srca samom sebi za dušu:

“Svijet ne vidje toliko laži, prijetvornosti, bešćudnosti, dvoličnosti, pohlepe

i izdaje ko’ u Hrvatskih političara”,

znaj mali čovječe da su oni ti a ti oni,

kakav narod takva vlast.

©Marko Frankopan III