Gostujući na Radiju Mariji rekao sam kako ne razumijem one koji kritiziraju navodnu neuspješnost ove vlade. Pa Josipović nam je obećao crvenu Hrvatsku, a on i Vlada doista to uspješno sprovode. Teško im se može naći bilo kakva pogrješka u tome. Npr, zar nije sjajna zamisao da nam uvodničar TV emisije o pobjedničkim hrvatskim generalima bude Ivica Đikić. Zbog čega? U Đikiću su našli doista idealnog uvodničara znajući za njegove optužujuće teze koje je bivši novinar Ferala, Novog lista i Pupovčevih Novosti Ivica Đikić s još dvojicom koautora objavio u knjizi ‘Gotovina – stvarnost i mit’, izdavač Novi Liber d.o.o. 2010. (Uprava Novog libera: Ivo Goldstein, Pavle Goldstein, Sanja P. Goldstein; Direktorica: Sanja P. Goldstein; Urednik Slavko Goldstein.) Ovo i mnogo više možemo naći u tekstu Laži Hrvoja Zovka:
Ljudi misle da je gospodarstvo najveći promašaj današnjih vlasti. Zapravo je obrnuto. Tu su vjerojatno najuspješniji. Da bi uopće mogli vladati Hrvatskom moraju sve učiniti da Hrvati budu siromašni što je moguće više. Zapravo, to su znali i u onoj prvoj zajedničkoj državi. Poznato je da su na kraju Prvog i Drugog svjetskog rata Hrvate uspijevali osiromašiti preko noći. U novim zemljama imali bi novu valutu, pa bi Hrvati za svoj novac dobivali mnogo manju protuvrijednost. Na kraju Drugog svjetskog rata mijenjali su jednu kunu za jedan srpski dinar, iako je dinar bio 4 puta slabiji.
Iako je to već primjenjeno sa stvaranjem prve Juge, ipak ponajbolje objašnjene zašto komunisti moraju osiromašiti Hrvate dao je Moša Pijade u svom čuvenom govoru na prvom zasjedanju Antifašističkog vijeća nove Jugoslavije (AVNOJ) održanom u studenom 1942 godine u Bihaću. O tome pise i prof. dr. sc. Jure Zovko (http://www.dnevno.hr/kolumne/jure-zovko/124147-titoisticki-kult-licnosti-u-hrvatskoj-politici.html)
Druga Mošu spominjem ne zato da bih ga ismijao, nego da bih dokazao kako su političari na vlasti u Hrvatskoj njegovi vjerni sljedbenici, ostvarivatelji njegovih ideja. A drug Moše Pijade je govorio: «Potrebno je zato stvoriti tako mnogo beskućnika da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti s onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja reda i mira».
Tako je govorio drug Moše Pijade na prvom zasjedanju AVNOJ-a. Rijeka beskućnika, nezaposlenih i prezaduženih u Republici Hrvatskoj samo potvrđuje da su drugovi na vlasti ostvarili nekoć zacrtani naum Titovog bliskog suradnika i partijskog ideologa.
Zato kada god govorimo o problemima u hrvatskom gospodarstvu, treba uvijek pogledati kakve to ima veze s poučkom Moše Pijade, i shvatiti koliko je velika umješnost današnjih vlasti u njegovom provođenju. Lako je to bilo slijediti poslije svjetskih ratova kada su Hrvati bili na strani onih koji su izgubili rat. Ali Domovinski rat smo dobili, pa je to bio veliki izazov za hrvatske vlasti. Istina, mnogi su znali da će hrvatski komunisti biti uspješni u tome. Uvijek me to podsjeti na priču koju sam puno puta ispričao. Prvi put u “Spremnosti”, 27. travnja 1999.):
Sjedeći u autobusu (u Adelaideu, op. JP) Ankica je čula zgodne komentare. Malo podalje sjedili su dva Srbina i uspjela je čuti komentare jednog od njih: “Hrvatsku smo dobro porušili na početku. Ali Hrvati su se uspjeli izvući. Za nekoliko godina će sve to obnoviti i živjeti odlično. Ali ako dođu komunisti opet na vlast, onda će se vratiti u Jugoslaviju, pa ćemo mi raditi po starom.”
Recimo, Damir Kalafatic piše u tekstu Gas do daske…!
MUP kupuje još 240 novih vozila, jer, valjda: „branit’ ćemo granicu na Savi!?“
Bože, oprosti im jer ne znaju što čine(Luka 23/34/)!
Prof. Zovko spominje rezultate tko-nas-bre-zavadi politike današnjih vlast: Rijeka beskućnika, nezaposlenih i prezaduženih. Ali načini i metode kojima se to ostvaruje doista su domišljati.
Tako u svom tekstu Kalafatić kupovinu automobila povezuje stradanjem u Slavoniji, mada je očito da po poučku druga Moše, crvenima to stradanje i Slavonaca i cijele Hrvatske dobro i dođe. Zapravo drugi dio Kalafatićeva teksta mi je posebno zanimljiv:
Dakle, Ostojićevi ‘panduri’ uz one skupe dobili su i novi kontigent od 240 vozila i to upravo kad se i najcrnja hrvatska sirotinja-‘kontejneraši’, figurativno rečeno ‘odriče kruha iz usta’ za nesretne Slavonce.
Namjerava li vlada organizirati možda jedan bizarni auto-show u Gunji pa od prodanih ulaznica prikupiti pomoć poplavljenima ili će možda nastali višak luksuznih automobila ipak prodati na humanitarnoj aukciji za ‘pomoć Slavoniji’?
Obzirom na namjenu vozila za osiguranje ‘EU-granice’ u koju spada i puknuti Savski nasip kod Rajevog sela bilo bi poželjno da se veći dio tih vozila upotrijebi za strogu kontrolu granice sa Srbijom na Savi, jer ni Ranko Ostojić ne bi smio zaboraviti nedavno izgovorene, reklo bi se prijeteće riječi srbijanskog premijera….ma što te riječi značile, citat:
„Imamo katastrofalno kataklizmičnu situaciju u Obrenovcu i vrlo tešku u svim drugim delovima Srbije. Ono što nam predstoji još je gore od onoga što smo imali….
Nikoliću, Šabac ćemo da branimo ‘po svaku cenu’, sad ću reći na koji način ….da idemo u Šabac i da pokušamo da odbranimo Šabac.
To će možda da znači, (generale) Dikoviću, da primenjujemo RATNE MERE, da vodu puštamo NA JEDNU DRUGU STRANU, o čemu ćemo kasnije nasamo da razgovaramo“(petak, 16.svibnja 2014.).
Jeli se itko iz hrvatske vlade, ministrica vanjskih poslova-Pusićka, ministar Ostojić iz MUP-a ili predsjednik države, upitao(ili, upitao Vučića?) što znači pojam tajnovitih ‘ratnih mera’ nasamo dogovorenih, valjda, u četiri oka između srbijanskog premijera Aleksandra Vučića i načelnika generalštaba generala Ljubiše Dikovića?
Koja je to druga strana gdje će Srbija nekontrolirano ‘puštati vodu’?
Naime, voda se može ‘puštati na jednu drugu stranu’ jedino tako da se diverzantskom akcijom minira/poruši nasip koji od podivljale Save štiti takozvanu Republiku Srpsku pa da onda Sava poplavi Semberiju a to je teško povjerovati.
Ili, da se najavljenim ‘ratnim merama’ minira/poruši nasip kod Rajevog sela čime bi se višak savske vode ‘isporučio’ Hrvatskoj?
Bilo kako bilo jedno je evidentno: Hrvatska je tu ‘isporuku’ i zaprimila a naša gospođa EU-ministarka bavi se zaprašivanjem protiv komaraca, u ‘vascelom regionu’!
Doista je dobar komentar Kalafatićeva teksta dao Trenk:
Plan 21…ili plan 24…nebitno.
Hrvatsku uništiti do kraja!
Da ne postoji, da se ne zna za nju, da se nikad ne oporavi niti izvuče iz dužničkog ropstva…
Na žalost moj veliki prijatelj Damir Kalafatić nije u pravu. Pa ako je istinita ova srpska pomoć hrvatskim vlastima u provođenju poučka Moše Pijade, zar im se ne trebamo zahvaliti? Pa samo su svojim drugovima pomogli u osiromašenju RH. Zar hrvatska vlast nije sve učinila da ne moraju platiti ratnu štetu. Bez ratne štete jednostavnije je sprovesti poučak Moše Pijade. A mi moramo biti zahvalni vlastima, jer to čine u našu korist. Da, kada bi se naplatila ratna šteta od Srbije, Hrvatsku bi morali još više osiromašiti da bi je približili u siromaštvu Srbiji, jer samo tako nas se može ponovno ujedinjavati, zar ne?
Ono što je, zapravo u ovoj priči jedino zanimljivo je: Jesu li oni koji vuku konce (Britanija preko Josipovića) naredili da ministri u Vladi RH budu nesposobni ljudi, ili su nam ministri inteligentni, ali znaju za Poučak Moše Pijade? Bilo kako bilo, i dalje sam uvjeren kako su u sprovođenju želja njihovih nalogodavaca, naše vlasti doista izuzetno uspješni.
Autor; Akademik Josip Pečarić