HNS je krenuo u “diplomatsku“ ofenzivu nakon nereda na sinoćnjoj utakmici Italije i Hrvatske odigrane na San Siru te je na svojim stranicama objavio priopćenje za javnost u kojem traži osudu dijela navijača od kompletnog društva radi jučerašnjeg ponašanja u Italiji.
Nikako da se stiša situacija nakon dvoboja dvaju nogometnih giganta. Azzurri i Vatreni nisu ponudili spektakularan nogomet, no zato se određena grupa na tribinama pobrinula da će se utakmica pamtiti još jako dugo.
Takvih ispada je bilo prije, i ne samo na utakmicama Hrvatske nogometne reprezentacije, te treba napomenuti da bengalke na terenu, vrijeđanje protivnika te nasilno ponašanje, nisu ništa previše čudno u svijetu nogometa. Kako mnogi mediji, u Hrvatskoj i inozemstvu, vole odmah vući paralele između huliganizma i Balkana, te iste treba prisjetiti da je huliganizam “uvezen“ iz zapadnih zemalja, koje vole predstavljati moralnu vertikalu.
Huliganizam kao pojam sigurno nije izvorno balkanski, (eng. hooligan) pa apeliramo na strane, i još više na domaće medije koji Hrvatsku vide samo kao dio Balkana, jer Hrvatska je i zemlja Mediterana i srednje Europe, politički i Europske unije, da provjere s kakvim su se navijačkim neredima suočavale te iste zemlje koje s groženjem i velikim šokom prate ponašanje “divljih Balkanaca“.
Sve se to radi s ciljem da Hrvatski nogometni savez dobije što višu kaznu od strane UEFA-e, naravno ako će biti financijske prirode, a sigurno hoće, uz mogućnost da Vatreni na domaćim terenima odigraju pokoju utakmicu pred praznim tribinama. No, je li sve tako jednostavno? Je li zaista ta šačica ljudi tako ogroman problem?
Prvo vrijedi napomenuti da ne podržavamo nasilno ponašanje, jer na stadionima ima puno obitelji i grupa prijatelja koji jednostavno žele pogledati nogometnu utakmicu i u njoj vidjeti zadovoljstvo i razonodu, bez ikakvih dubljih motiva, političkih poruka, sukoba itd. – takva je velika većina.
Upravo se većina od već spomenute većine pita što ti huligani rade na stadionima? Neka se radije tuku po birtijama i mračnim uličicama gdje se opijaju i drogiraju te rade ostale društveno neprihvatljive stvari. Ukratko, ne žele da taj, za njih, šljam društva dolazi na isto mjesto kao i oni, pošteni građani s poštenim poslovima koji su pošteno platili ulaznice.
Naravno da takva masa želi vidjeti naslove u medijima koji daju potvrdu njihovoj idealno zamišljenoj tezi od savršenom društvu bez konflikta u kojem nema mjesta za potlačene i marginalizirane, a navijači u brojim slučajevima spadaju u tu skupinu, a korijen toga je u mnogim socijalnim, ekonomskih i političkim problemima, koji postaju uzrok ponašanja kakvo smo vidjeli jučer.
HNS želi prebaciti krivnju na Talijane, ako ništa drugo – barem dio. Sve to ima smisla jer bi kazna tada mogla zakačiti i talijanski i hrvatski savez te bi se krivnja podijelila, a posljedično i sankcije. No, HNS možda ima i “grižnju savjesti“ jer je dio navijača prezentirao onakvo ponašanje upravo radi ljudi koji sjede u Savezu i kroje sudbinu hrvatskog nogometa, koji je , pak, prema navijačima, duboko omotan u paučinu kriminala. Možda i nije tako, ali vrijedi o tome barem malo razmisliti.
Moramo se dotaći i krovne europske nogometne organizacije koja preko medija konstantno forsira kampanje protiv nasilja, a s druge strane, od toga istog nasilja dobro živi. Prilično licemjerno, zar ne? UEFA je nepoštena i kada kažnjava reprezentacije oduzimanjem bodova zato što su se zbili neredi na utakmicama ili su bile isticane političke parole po tribinama. Pa, zar su za to krivi igrači na terenu? A ako je odgovor da kazna mora biti oštra da se takvo što više ne ponavlja, onda se možemo samo nasmijati i zapitati zašto tome ipak nije tako?
U našem konkretnom slučaju, mi se nadamo da Vatreni neće biti kažnjeni oduzimanjem bodova ili igranjem pred praznim tribinama, a dio navijača koji je jučer bacao baklje, mogao bi im se ispričati što su na neki način postali sredstvom njihovog ukazivanja na probleme u hrvatskom nogometu, pod uvjetom da je tome stvarno tako.
Opet napominjemo, ne podržavamo nasilje na stadionima, no navijači nemaju drugih sredstava borbe za pravdu i svoja načela osim tako da budu primijećeni te se radi toga moraju služiti sredstvima poput transparenata, baklji, pa ako zatreba i tučnjave. Jedino tako mogu barem djelomično parirati svojim dobro poznatim “protivnicima“ u industriji zvanoj sport. Na našem konkretnom slučaju, pozornost su svakako privukli, sada je na redu društvo da se obračuna, ali ne s navijačima, već kriminalom u nogometu.
Autor; Nikola Bosilj