Header image

Hazud.hrLogo

News portal domovine i dijaspore

Menu

Skip to content
  • VIJESTI
    • POLITIKA
    • HRVATSKI BRANITELJI
    • GOSPODARSTVO I POLJOPRIVREDA
    • AKTUALNI KOMENTARI
  • DIJASPORA
  • KULTURA
    • PRIČE
    • POEZIJA
    • POVIJEST
    • DJEČJI KUTAK
    • ČLANOVI HAZUD-a
  • TV
  • KOLUMNE
    • Dragan Hazler
    • Slavica Vučko
    • Nada Landeka
    • Mile Prpa
    • Mladen Pavković
  • IZ SVIJETA
  • AFERE
  • PRAVOSUĐE
  • Prema sadašnjem stanju mnogima bi se vrlo lako moglo dogoditi da nekretnina bude prodana na dražbi, a da to ovršeni doznaju tek kad načine uvid u vlasnički list
  • Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske donio je Odluku o dodjeli financijskih sredstava programima/projektima organizacija hrvatske nacionalne manjine za 2022. godinu
  • Poslovanje Hrvatske banke za obnovu i razvitak obavijeno velom tajni, glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek podupire zabranu davanja informacija o kreditnim plasmanima HBOR-a
  • NOVI LIJEK PROTIV RAKA 14 bolesnika je primilo terapiju dostarlimabom i kod svih je  nestao tumor te nisu trebali kemoterapiju, radioterapiju ni operaciju
  • AFERE: Za uspjeh u hrvatskom gospodarstvu, moraš imati dobru suradnju sa političarima i sa stečajnim upraviteljima

ISPOVIJED SILOVANE ŽENE

Objavio: Redakcija | Datum objave: 07/06/2017 | 3 Responses

Hvala Ti draga moja Ljiljana,
silovana, ranjena, hrabra ratna heroino,
koja si mi otvorila svoje srce koje godinama krvari.

Bila si lijepa, mlada majka, uzorna seoska žena,
pleterom okićena, iz Slavonije iznjedrena,
uživala u svojim mališanima,
rođenjima, rođendanima,
nedjeljnim zajedničkim svetim misama,
božićnim, uskršnjim i duhovnim blagdanima,
u susjedovim slavama,
obiteljskim skromnim gozbama,
u išaranim cvjetnim vrtovima,
na  zelenim brazdama, slavonskim livadama i njivama.

          „Najcrnji datum mog života, 24. rujan 1991. Doljanci-Biškupovci.
Njiva, samo petsto metara od moje kuće…
Odjednom odnekud obrasle nakaze u zelenim uniformama došle,
skočile sotone na mene i počele me daviti,
srušile me na zemlju, izbili zube.
Prepoznajem dvojicu seljana, četnika.
Molim ih da me puste, da imam djecu.

Još jače me čupaju i tuku.
Krvavi tragovi iza mene na zemlji ostaju,
dok me onako krvavu i pretučenu nekud vuku.
Plačem i molim,  nikome u selu nisam zlo nikad učinila.
Za svaku riječ šamar i šaka.
Teturam od boli.
„Ustaška kurvo, hrvatsko smeće, majku ti jebem hrvatsku,“ ponavljaju.

U  auto me četnici silom ugurali,
ni vestu mi nisu dali uzeti,
ni djecu, ni muža pozdraviti.
Voze me u nepoznato,
sve me boli u magli, u krvi,
molim Boga da mi  mučenje što prije skrati.
Neće me krvnici prestati tući i ponižavati,
da me bar hoće odmah ubiti…

          Iza mene su tisuće neprospavanih noći,
psihijatrija, bezbroj tableta,
tisuće sati kod psihijatra,
javna sramota, sažaljenja,
ismijavanje aboliranih domaćih razbojnika.
Bolujem i trpim, živim a ne živim…“
Dramatičnu ispovijed, drage mi paćenice,
prekidaju suze, gorčina i poludjeli tlak.

„Ne znam kuda me voze,“ prisjeća se Ljiljana,
„Sve mi je postalo svejedno.
Tresem se od šoka,
a pijandure mi se smiju,
kundakom me udaraju,
guraju mi cijev u usta,
moja krv im postala tinta,
crtaju četnička znakovlja.“

Auto se zaustavlja.
Zloglasni logor Bučje.
„Polumrtvu me bacaju među druge jadnike,
logoraše, civile, uplakanu djecu i žene, starice.
Pretijesno i za dvoje, a nas desetero.
Dugi rafal iznad pakla.

         I danas čujem posljednje krikove što odzvanjaju šumom.
Zločinci ubijaju Boga u ljudima koje su slučajno sreli.
Slavlje im je mučilački krvavi pir.
U zraku rakija, srpske „pesme,“ izmet i mokraća.
Došao je red i na mene.
Vuku me i bacaju pod blatne vojničke čizme.
„Kurvo ustaška, e sad ćeš platit za svoje Hrvate”.

         Ne znam koliko je razjarenih zvijeri bilo.
Smrdljivi, prljavi, pijani, pobješnjeli četnici,
trgaju mi odjeću s ranjenog tijela.
Molim da me ubiju, još više se iživljavaju.
Padam u nesvijest,.
I tako danima do siječnja 92.

Već godinama molim i molim
da se riješi ovaj krimen,
da se kazne oni koje poznajem.
Sve institucije su nijeme i šute,
a ja životarim, ali ne živim!“

Autor poznat Redakciji HAZUD-a

                                            

Rubrika: ISTINA O DOMOVINSKOM RATU

Vezane objave

SJEĆANJE NA KRVAVI USKRS 1991. GODINE→

Rudi Tomić: Mržnja→

Rudi Tomić: Hoće li Zagreb zadesiti sudbina Babilona?→

U pojedinim slučajevima institucije pravne države šute kao da ih se kriminal ne tiče, ili što je još gore, u službi su kriminala→

Blog

POPULARNO

  • Rat u Hrvatskoj: ‘U tijeku je neviđen napad na hrvatski narod! 4 milijuna hrvatskih ljudi, zločinom će ostati bez ičega”

    192570 views / Posted 04/03/2015
  • Kada i kako nastupaju zastare na ovrhu?

    147382 views / Posted 22/07/2014
  • Postoje dokazi da Hrvati nisu Slaveni, već jedini narod koji je svoje korijene sačuvao 6500 godina

    96334 views / Posted 26/01/2014
  • SPECIJALNI RAT PROTIV HRVATSKE: “Četničko-sotonski monstrumi kontroliraju umove nevidljivim moždanim valovima i vrše “umno porobljavanje” izgrađenim sistemom elektroodašiljača i sofisticiranom EMP napravom”

    66479 views / Posted 30/05/2016
  • LEGENDA; Tisućljetno prokletstvo Hrvatske

    64776 views / Posted 25/07/2014
advertisement

PRATITE NAS NA FACEBOOKU

NAJNOVIJI KOMENTARI

  • Redakcija on OVRŠNI POSTUPAK; Ovršenici, borite se za svoja…Pokretnine koje su prema ovršnom…
  • Redakcija on OBUSTAVA OVRHE TEMELJEM ODREDBI ČL. 338. OVRŠNOG…Razuman rok za donošenje sudskih…
  • Redakcija on Ovrha na plaći i primanja koja su…Trebali ste obratno, 1/4 uplatiti…
  • Redakcija on STJECANJE VLASNIŠTVA Što je to knjižno, a…Ako je vaša majka knjižni…
  • Redakcija on Kada i kako nastupaju zastare na ovrhu?Na žalost, ne možete se…
advertisement

ARHIVA

Footer logo
  • Facebook
  • Google Plus
  • RSS Feed
  • YouTube
 

Info

  • Statut
  • Impresum
  • Uvjeti korištenja
  • Kontakt
 

Partneri

  • UDRUGA VERONIKA VERE
  • Udruga za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa – Facebook
 

Pretraži Hazud.hr

 

©2016 Hrvatska akademska zajednica domovine i dijaspore

Menu