Kada konačnom pomislimo kako je aferama u Hrvatskoj došao kraj, uvijek “ispliva“ neka nova, nekad s već poznatim imenima, nekad ne, no činjenično stanje ostaje isto – Hrvatska i njezini građani su opet opljačkani.

Najnovija u nizu afera koje potresaju Hrvatsku već dugi niz godina je teška optužba bivšeg člana uprave HAC-a Josipa Sapunara, koji je već priznao krivnju za izvlačenje novca iz HAC-a za razne aktere na političkoj sceni, a najnovija “zvijezda“ u nizu je Radimir Čačić.

Sapunar tvrdi da je novac u fasciklu predao pokojnom HNS-ovcu Stanku Kovaču, a nakon primopredaje ga je nazvao Čačić i zahvalio na donaciji. Navodno se radilo u iznosu od milijun kuna. Ta transakcija je, opet, navodno obavljena 2007. godine, no Čačić tada nije bio niti predsjednik HNS-a, ni osoba zadužena za financijsko poslovanje stranke.

Iz HNS-a se brane kako stranka nikada nije primila novac mimo zakona ili zakonskih odredbi.

-Slijedom napisa u medijima, želimo istaknuti kako HNS nikada ni od koga nije dobio nikakva novčana sredstva mimo zakona i zakonskih odredbi.

Svi sponzori i donatori HNS-a, radilo se o privatnim ili pravnim osobama, u svakom trenutku su objavljeni i dostupni javnosti na našoj web stranici – stoji u službenom priopćenju na stranicama Hrvatske narodne stranke.

Sličnu izjavu je dala i predsjednica HNS-a Vesna Pusić, trenutačno na ministarskoj poziciji u Vladi RH.

Radimir Čačić, pak, tvrdi da ga Jutarnji list, gdje su teške optužbe, ali i snimka, gdje istražitelji ispituju Sapunara objavljene, nastoji diskreditirati na političkoj i osobnoj razini još od 2000. godine, a ovo je samo jedan u nizu neistinitih napada koji nikada nisu dokazani.

Sumirano, od navedenih aktera; Josip Sapunar, Radimir Čačić, HNS, Vesna Pusić i Jutarnji list – netko laže, barem netko.

Sapunar je već priznao krivnju za izvlačenje novca u prijašnjim aferama te je dobio kaznu od godinu i tri mjeseca zatvora, dok ostatak kazne otpada na uvjetnu. Možemo samo pretpostaviti, no moguće je Sapunara žele maksimalno iskoristiti te, ako je već priznao da je kriv, neka još nekog tko “smeta“ povuče sa sobom, u ovom slučaju je to Radimir Čačić.

Kada smo kod Čačića, čovjek je stvarno već bio suočen s brojnim optužbama za korupciju i svakakve nepravilnosti u poslovanju, no ništa od toga nije bilo dokazano, što nužno ne znači da nije kriv. Predsjednik novoosnovane “Narodne stranke – reformisti“ prema najnovijim istraživanjima na nacionalnoj razini ima samo 1% podrške birača, pa se postavlja pitanje, kome smeta? Možda apsolutno nikome, već Sapunar jednostavno govori istinu.

Prava je ironija da Čačić trenutno najviše smeta svojoj bivšoj stranačkoj kolegici iz HNS-a Vesni Pusić koja je bila inicijator izbacivanja Čačića iz stranke za vremena koji je on provodio u zatvoru zbog privatne tragedije u kojoj su smrtno stradale dvije osobe. No, Pusić ne bi to napravila jer tako šteti sebi i svojoj stranci. Politički, a možda i osobni neprijatelji sada će opet postati saveznici u obrani sebe i HNS-a, koji je 2007. bio stranka i Radimira Čačića i Vesne Pusić.

Prelazimo na zadnjeg aktera u nizu umiješanih – Jutarnji list te odmah postavljamo pitanje, treba li se novinarstvo i mediji baviti takvom vrstom špekulacija u kojima se može trajno naštetiti optuženima, bez obzira jesu li krivi ili ne, a da je ta šteta jednostavno nepopravljiva?

Možda još važnije i zabrinjavajuće je kako iskazi “procure“ iz Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, iliti Uskoka, i to tako da Jutarnji list uvijek ima ekskluzivne snimke. Sapienti sat. Da ne mudrujemo, netko radi svoj posao na način koji to ne bi trebao.

U Uskoku se brane da objava istražnih iskaza nije kažnjiva, što u prijevodu znači da u istražnom ispitivanju ne može prisustvovati javnost, ali npr. istražitelji mogu snimke dati određenim medijima, a to je redovito Jutarnji list. Ne kažemo da je to stvarno tako, no teško da u ovim slučajevima možemo biti maštovitiji nego što trenutno jesmo.

Samo u slučajevima kada je dio ili cijela istraga proglašena tajnom te ako bi objavljivanje podataka utjecalo na daljnje prikupljanje dokaza, tek tada bi objava istražnih iskaza bila kažnjiva. Ali, ako u ovom slučaju stvarno nema kršenja zakona, što je s onim Ive Sanadera, bivšeg premijera Hrvatske.

Podsjetimo, u njegovom slučaju se odavanje iskaza tretiralo kao službena tajna, a ni tada se “curenje“ podataka nije spriječilo. Detalji istrage su često objavljivani u medijima, a nakon što je do toga dolazilo, nikome nije pala dlaka s glave. Ili, možda je bilo sankcija, ali javnost to ne zna jer je to službena tajna te ne smije doći do “curenja“ podataka. Stvarno se nadamo da je tako jer barem bi jednom službena tajna stvarno ostala i službena i tajna.

Ako javnost misli da je odavanje iskaza zanimljivo i zabavno, neka o tome razmisli na način da je moguće da npr. Ivo Sanader zbog nepravilnosti u istražnom postupku i prikupljanju dokaza kontra njega ode do Strasbourga, odnosno njegovi odvjetnici, te se požale Europskom sudu za ljudska prava. Hoće li biti zanimljivo i zabavno kada čovjek koji je opljačkao vaš novac neće dobiti kaznu koju zaslužuje?

I za kraj, da završimo u tonovima kojima smo i započeli. Činjenica je da se je izvlačio novac iz državnih firmi od raznih političkih aktera, a možda se još uvijek to radi, te da apsolutno svi slučajevi i sve afere imaju jednu zajedničku točku – krao se novac poreznih obveznika, novac građana koji se i nerijetko smiju kada vide vijest o novim aferama. Je li to cinični osmijeh ili, pak, iz divljenja na “genijalnim“ planovima, prvo aktera, a kasnije optuženika?

Autor; Nikola Bosilj