Pod tim naslovom je dr. Zdravko Tomac izdao svoju novu knjigu. Udruga Benedikt iz Splita je organizirala predstavljanje knjige u Splitu. S bogatim sadržajem knjige, koja sadrži preko 400 stranica, upoznao nas je mons. dr. Drago Šimundža koji je svojim izlaganjem privukao pažnju mnogobrojnih posjetitelja. Osjetili smo da nam svoj osvrt prenosi dušom i srcem, da dobro razumije životni put autora knjige, osjeća s njime, poštuje njegov trud i prihvaća njegova razmišljanja i savjete. Knjigu je potrebno kupiti i često ju čitati. Na početku navodi: „ Ispovijedam se pisanjem! Mislim da je takva ispovijest najpoštenija, jer nikoga ne maltretira, nikoga ne prisiljava da me sluša. Svatko može odlučiti hoće li ili ne će čitati moju ispovijed.“
U knjizi su obrađene mnoge teme bitne za današnje hrvatsko društvo. Autor nas je svojim izlaganjem želio ukratko upoznati sa sadržajem knjige a koje je povezano s njegovim životnim iskustvom, velikim znanjem, poznavanjem mnogih utjecajnih ljudi koji su kreirali pozitivne ili negativne politike i vjerskim naukom.
– Hoće li Hrvati kao narod opstati?
Bez ljubavi prema vlastitom narodu i domovini, bez očuvanja svog jezika, kulture, vjere i običaja ne može se imati budućnost. Ako dopustimo da nam netko silom izbriše našu prošlost a mi to dozvolimo i kod toga izgubimo povijesno pamćenje ili ako prihvatimo krivotvorenu prošlost onda ćemo prestati postojati kao Hrvati.
– Samo nas istina i samo istina u povijesnom istraživanju moderne hrvatske povijesti, bez utjecaja politike, može održati i spriječiti rad pete kolone koja razbija zajedništvo sa stalnim nametanjem dijeljenja na ustaše/fašiste i partizane/antifašiste.
– G. Tomac nas dijeli na emocionalne i formalne Hrvate, premda znade da nije jednostavno odgovoriti na pitanje što znači biti Hrvat. Što je Hrvat na djelu a ne samo na papiru. Smatra da su emocionalni Hrvati branitelji, a formalni oni koji su čekali konačni razvoj u ratnim godinama i odmah startali u preuzimanje upravljanje državom. (Ja bi pod emocionalne Hrvate ubrojila još braniteljske obitelji, sve žene koje su plele kape, šalove i ostalo za branitelje, pekle kolače i dočekivale branitelje, posjećivale ih po bolnicama, kao i sve Hrvate u iseljeništvu koji su prikupljali sredstva za pomoć napadnutom narodu.)
– Naglasio je da smo još uvijek u ratu i to s „petom Haškom kolonom“, koja uz razne neistinite izjave na sudu u Haagu i dostavom krivotvorenih dokumenata željela postići da naši generali budu osuđeni za zločinački pothvat „Oluju“.
I danas peta kolona i dalje radi na tome da je bio građanski rad, svi smo za sve jednako krivi, krivo tvore povijesne udžbenike itd.
U svemu je prednjačio Stjepan Mesić kojeg se nije pozvalo na odgovornost već ga je i 5. kolona odlikovala. U toj petoj koloni su djelovali i novinari, profesori i književnici. I sada su utjecajni u zabrani pozdrava „Za dom spremni“ i micanju spomen ploča poginulim borcima. G. Tomac misli da zbog svega toga političke borbe u Hrvatskoj nisu završene. Potrebnom je još jednom obraniti istinu o Domovinskom ratu i suprotstaviti se vanjskoj i unutarnjoj agresiji koja je u tijeku. U toj petoj koloni su djelovali i novinari, profesori i književnici. I sada su utjecajni u zabrani pozdrava „Za dom spremni“ i micanju spomen ploča poginulim borcima. G. Tomac misli da zbog svega toga političke borbe u Hrvatskoj nisu završene. Potrebno je još jednom obraniti istinu o Domovinskom ratu i suprotstaviti se vanjskoj i unutarnjoj agresiji koja je u tijeku.
– Patriotizam je pretpostavka i temelj nacije. Jesmo li postali nacionalna država? G. Tomac je rekao da ova naša generacija hrvatskog naroda taj san može ostvariti, jer ga je u znatnoj mjeri ostvarila stvaranjem suverene hrvatske države kao nacionalne države hrvatskog naroda. Taj proces nije završen ustavno – pravno a pogotovo ne u praksi. Mnoge jake političke stranke negiraju domoljublje i Hrvatsku kao nacionalnu državu kao nazadnjaštvo. Smatraju da hrvatski patriotizam i nacionalni ponos osobina nacionalista i da nije primjeran socijaldemokraciji . Potrebna je nacionalna strategija za XXI. stoljeće. Treba doći do šireg stupnja suglasnosti između akademske zajednice i političara oko obrane opstojnosti hrvatskog naroda u RH, BiH i širom svijeta.
– Nezaustavljeni nedemokratski teror protiv katoličkog svjetonazora. Hrvatskoj se nameće ateističko-liberalni kapitalizam u kojem nema niti mjesta za obitelj kao temelj društva.
Živimo u svijetu u kojemu laž više nije smrtni grijeh, čak se može reći da govorenje istine postaje smrtni grijeh ako pogađa stvarne gospodare i središta moći.
Tako bi još mogla nastaviti jer izlaganje je bilo fascinantno. Sada preostaje temeljito čitanje knjige.
U svakodnevno komuniciranju gradom i prijateljima najviše me zaboli kada netko čak najgrublje vrijeđa državu, bez obzira koliko je za nju dalo svoje živote a i za koju još traje borba.
Završila bi s porukom koju mi je netko poslao: „Mnogi Hrvati rade veliku grešku a to je da izjednačavaju svoju Hrvatsku s političarima u koje su se razočarali. Mnogi umjesto da mole za svoju domovinu i da je blagoslivljaju umjesto toga je psuju i proklinju. Kako ti može biti blagoslovljeno u zemlji koju psuješ i proklinješ. Obećaj danas sebi da češ svoju Hrvatsku svaki dan blagoslivljati. Zato u sebi lagano izgovori riječi blaženog pape Ivana Pavla II „Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!“.