Govor akademika Andreja Dujelle prenosimo u cijelosti:

Dragi Joško,

Poštovane kolegice i kolege, dame i gospodo,

velika mi je čast da mogu sudjelovati na predstavljanju nove knjige akademika Josipa Pečarića pod naslovom “Mojih sto knjiga”.

Publiciranje više od 100 knjiga, još jedan je nevjerojatan i nedostižan uspjeh velikog hrvatskog znanstvenika i domoljuba akademika Josipa Pečarića. Time je i ova čast koja je mene zapala zaista izuzetna, jer malo se tko može pohvaliti da je govorio na predstavljanju povodom 100 knjiga jednog autora.

Više puta je Joško uspio pronaći i pohvaliti moje zasluge tamo gdje se bile zaista vrlo male. Tako je pronašao moje zasluge i za svojih 100 knjiga. Naime, kada sam pisao preporuku za potporu organizaciji konferencije povodom “1000 članaka” akademika Pečarića, napisao sam kolegici Milici Klaričić Bakula, suorganizatorici te konferencije i suradnici akademika Pečarića, da spremi materijale koje smo tada razmijenili jer da bi nam mogli zatrebati kad budem pisao preporuku za neku buduću konferenciju. Pa me pitala koji bi to mogao biti sljedeći povod, a ja sam odgovorio, pomalo u šali, pa “100 knjiga” akademika Pečarića.

Naravno da je nemoguće u ovom predstavljanju dotaknuti se svih stotinjak knjiga, pa ću ja probati izdvojiti i kratko se dotaknuti po nekoliko knjiga iz, po meni, tri glavne skupine Pečarićevih knjiga.

Prva grupa knjiga su knjige i udžbenici iz matematike, prvenstveno iz teorije nejednakosti, područja matematike u kojem je akademik Pečarić vodeći svjetski stručnjak. Od prve knjige “Konveksne funkcije: nejednakosti” iz 1987. godine, preko četiri zapažene monografije u izdanju uglednih međunarodnih izdavačkih kuća Kluwer i Academic Press, knjižice “Nejednakosti” iz 1996. godine namijenjene učenicima koji se pripremaju za matematička natjecanja, pa do serije od 19 monografija u biblioteci “Monographs in Inequalities” u izdanju izdavačke kuće Element. Spomenute monografije postale su ključna literatura za sve znanstvenike koji se bave teorijom nejednakosti, o čemu svjedoči i broj citata:

D. S. Mitrinović, J. E. Pečarić, A. M. Fink, Classical and new inequalities in analysis,  Kluwer, 1993 ima 583 citata u MathSciNetu, 2208 citata u Google Scholaru;

D. S. Mitrinović, J. E. Pečarić, A. M. Fink, Inequalities involving functions and their integrals and derivatives, Kluwer, 1991 ima 430 citata u MathSciNetu; 1599 citata u Google Scholaru;

J. E. Pečarić, F. Proschan, Y. L. Tong, Convex functions, partial orderings, and statistical applications, Academic Press, 1992 ima 422 citata u MathSciNetu; 1553 citata u Google Scholaru;

J. Pečarić, T. Furuta, J. Mićić Hot, Y. Seo, Mond-Pečarić method in operator inequalities. Inequalities for bounded selfadjoint operators on a Hilbert space, Element, 2005 ima 178 citata u MathSciNetu, 407 citata u Google Scholaru.

Rijetki su znanstvenici koji ukupno u karijeri imaju citata koliko ih ima samo jedna od Pečarićevih monografija!

Druga grupa knjiga su knjige domoljubnog sadržaja. Te knjige pokrivaju vrlo širok opseg i često su nastale kao odjek njegovih različitih akcija (peticija i pisama) ili su posvećene važnim događajima i osobama iz novije hrvatske povijesti. Tu bih spomenuo knjigu “Književnik Mile Budak sada i ovdje” iz 2005. godine u koautorstvu s pokojnim akademikom Dubravkom Jelčićem, nastalu povodom teksta “Deset činjenica i deset pitanja s jednim apelom u zaključku”, kojem sam bio jedan od  vrlo velikog broja potpisnika.

Meni su bile osobito drage i važne knjige o velikom hrvatskom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu (iz 2008. u koautorstvu s istaknutim hrvatskim publicistom Matom Kovačevićem, te one iz 2012. i 2017. godine). Za razliku od akademika Pečarića, koji svoje domoljublje junački ističe i viteški se za njega bori, moje se domoljublje uglavnom svodi na pjevanje domoljubnih pjesama,  sam ili u manjem društvu. Zato sam i bio jedan od potpisnika pisma potpore Marku Perkoviću Thompsonu, a što je bio jedan od povoda za spomenutu knjigu iz 2008. godine.

Veseli me da je ova knjiga posvećena velikom hrvatskom glazbeniku Stanku Šariću, kojem ovom prilikom čestitam skori šezdeseti rođendan. Pjesme njegovih “Zlatnih dukata” i “Najboljih hrvatskih tamburaša” rado sam slušao i uz njih pjevao, a osobito one iz 1989. i 1991. godine, s kazeta  “Hrvatska pjesmarica” i “U meni Hrvatska”.

Treća grupa knjiga odnosi se na znanstvenu situaciju i znanstvene institucije u Hrvatskoj. Pored svih svojih ogromnih znanstvenih uspjeha, više od 1200 znanstvenih radova, više od 100 knjiga, osnivanja i uređivanja časopisa s vrlo visokim impakt faktorom, članstva u Akademijama, akademik Pečarić je imao i brojne neprilike i neugodnosti od različitih hrvatskih znanstvenih institucija. Nažalost, te su se neprilike prenosile i na njegove projekte, časopise, pa i obitelj. Mnoge od tih neprilika je akademik Pečarić zabilježio u svojim knjigama, koje čitatelju mogu dati pogled na funkcioniranje znanstvenog sustava do kojeg ne bi mogao doći na osnovu konvencionalnih dokumenata i priopćenja.

Prva takva knjiga, u čije nastajanje sam i sam bio jednim malim dijelom uključen, je knjiga “Kad “stručnjaci” odlučuju o matematici” iz 2006. godine. U njoj je dokumentiran rad tadašnjeg Matičnog odbora za matematiku, kojem je akademik Pečarić bio predsjednik, a ja jedan od članova, te nevolje koje smo imali prilikom donošenja novih kriterija za izbore u znanstvena zvanja. Imao sam tu knjižicu nedavno u rukama, i bilo je lijepo prisjetiti se vremena kada su, uz sve neprilike, svi hrvatski matematičari radili složno i nesebično u interesu hrvatske matematike. Iz današnje perspektive to nažalost izgleda pomalo nestvarno.

Jedna od posljednjih takvih knjiga je knjiga “Je li političarima kriva matematika” iz 2019. godine, koju sam imao čast predstavljati. Moj govor na tom predstavljanju je objavljen na portalu “Hrvatsko nebo”, pa se ne bih želio ovom prilikom puno ponavljati. Ta knjiga je posvećena časopisima “Mathematical Inequalities and Applications” i “Journal of Mathematical Inequalities” i sjajnom uspjehu kojeg su ostvarili ulaskom u prvi kvartil (Q1) matematičkih časopisa u prestižnoj bazi Web of Science. Mogu samo ponoviti svoju čestitku akademiku Pečariću, profesoru Elezoviću i svim članovima uredništava tih časopisa.

Budući da sam povodom 1000 članaka akademika Pečarića na neki način najavio 100 knjiga akademika Pečarića, možda se i sada od mene očekuje da najavim neki budući sličan jubilej. Da ne poznajem dobro Joška, najradije bih mu poručio: Odmori se, zaslužio si!

Ali znam da me ne bi poslušao. Njega će i dalje njegova ogromna radna energija, ljubav prema matematici i domovini Hrvatskoj i talent za znanstveni rad i pisanje voditi ka novim projektima koje mi teško možemo naslutiti.

Hvala Vam na pozornosti.

Živila Hrvatska!