Draga moja mama,

Tvoja adresa je danas u rajskim visinama,

Al živo živiš u našim ljubavima i mislima,

Vračam se stalno Tvojim životnim porukama,

Toplim dragim žuljevitim rukama,

Misama u katedrali i kod Svetog Blaža,

Sjećam se, kada si presretna rekla,

konačni kraj došao je Hrvatskim mukama!

 __________________________

Draga moja mama,

Kao što odozgo vidiš,

nadvila se magla i nad  zavičaj tvoj,

I nad bijeli rodni Zagreb moj,

I  nad zore i nad modro – zeleno more,

Unučad tvoja preko noći dobila neke čudne bore!?

A u kosi im se neke niti srebre!?

A rekla si nam mama, da će zorit nove Hrvatske zore!

 ____________________________

Draga moja mama,

I kao što iz neba  vidiš, novčanici su nam tanani,

Neki čudaci opet nevine Hrvate drže u kazni,

Ne daju nam više ni raditi,

Nisi slobodan, sve što želiš govoriti,

Za samo krivu riječ žele nas kazniti,

I Hrvatsku pjesmu opasno je zapjevati,

Udbaši ti u zatvorskoj sobi satima mogu pamet ispirati,

Pod normalno je za krivi pogled  da će te za života obilježiti.

Majko draga, opet Hrvati u Hrvatskoj postali nacionalisti!

 __________________________

Draga moja mama,

Zamoli u Raju dragog Boga,

Da uništi sjeme tog crnog zloga,

Što želi zatrt’ sjeme, Tvog naroda Hrvatskoga!

@Dubravka Vukoja