Autor: Damir Kramarić

‘Tko je jamio, jamio: Kriminal koji je osiromašio narod za vrijeme agresije ostaje bez ikakve kazne?’ naslov je njihovog teksta na istu temu.

Nema, dakle, gotovo nikakve dvojbe oko toga nastavlja li Hrvatska provoditi antikorupcijsku kampanju, na koju smo, barem formalno, bili prisiljeni uoči ulaska u EU. Korupciju i kriminal, koji su osiromašili narod, vlast je odlučila toleritati i ostaviti nekažnjenu!

I točka.

O svemu tome razgovarali smo s jednim od najpoznatijih hrvatskih, ali i europskih ‘zviždača’, imunologom dr. Srećkom Sladoljevom.

On je jesenas, da podsjetimo, govorio u Europskin parlamentu, u sklopu projekta ‘Promjena smjera‘ u kojem zviždače pokušavaju, barem formalno, pravno zaštititi kao važan dio antikorupcijske strategije unutar EU. Tom prigodom u Europski su parlament pozvani dr. Srećko Sladoljev i još samo dvoje najpoznatijih europskih ‘zviždača’! Sladoljev je, dakle, itekako relevantan sugovornik na ovu temu.

Je li išta ostalo od bombastično najavljivane ‘antikorupcijske kampanje’, iz vremena prije nego je Hrvatska ušla u EU?

-Sve „antikorupcijske“ kampanje u Hrvatskoj drska su laž, „prašina u oči“, vječiti počeci gradnje „Pelješkog mosta“. Primjeri koje ste naveli, glasno viču čime se „političke“ stranke hrane. Demokracija ovoj zombijadi na kraju daje legitimitet. Preko „antikorupcijskih kampanja“ izvlačio se novac. Sjetite se crtića emitiranog u udarnim terminima, kako ljudi padaju u ponor jer se drže za ruke? Ruke su simbolizirale korupciju. Odmaknuti ruku, značilo je ne biti povućen, preživjeti. Snažna vizualna poruka koju je Vlada Ive Sanadera financirala preko FIMI medije, a upravo zbog masovnog izvlačenja javnog novca preko te konzultantske kuće, stranka na vlasti javno je proglašena „zločinačkom organizacijom“.

Nakon odlaska Sanadera, nasljednica je najavila „nultu toleranciju“ prema korupciji. Pozvala je zviždače da joj se osobno obrate u teškim slučajevima. To sam učinio kada je politička nomenklatura u koruptivno leglo, upavu Imunološkog zavoda za direktora postavila osobu bez natječaja i profesonalnog znanja, a koji je netom bio smijenjen zbog malverzacija u HEPu! Dva moja upozorenja, a bio sam jedini zakoniti član Nadzornog odbora kojeg se mjesecima nije pozivalo na sjednice radi skrivanja šteta(!), o tome kako se gospodari ustanovom od „strateškog značaja“ za državu (!) uz posebnu molbu da me ne otkrije – završila su na direktorovom stolu (!). Slijedila su dva pokušaja da mi se uruči izvanredni otkaz itd..

Znamo kako smo ubrzo anektirani u EU. U strahu da referendum ne uspije, u noći uoči glasovanja, antikorupcijska vlada je preko ministrice Pusić preko držanih dalekovidnica i krugovala objasnila umirovljenicima da im „bez EU nema penzija“. Nitko zbog medijske korupcije nije ukorio ministricu. Ni tzv. „ljevica“, ni tzv. „desnica“, „centar“, „polucentar“, „cetarhalf“ ili kako si već tepaju.

Kako komentirate tako neslavan kraj borbe protiv korupcije?

-Kraj? Pa borba nije ni počela. Ni neće jer je korupcija razlog naguravanja u političkoj areni u četvrt stoljeća hrvatske države. Ideja vodilja je čim se bolje pozicionirati u hranidbenom lancu da bi se u krvotok, žilu kucavicu zemlje i naroda zabola čim dulja i deblja slamka. Parola „smrt korupciji“ je političko-ideološka rugalica sadržajno i karakterno slična onoj „smrt fašizmu – sloboda narodu“kada se „u ime naroda“ – likvidirao cijeli narod okrutnije nego u nacističkim logorima ciklonom B.

Kakve će biti posljedice odustajanja od borbe protiv korupcije na najvišim razinama?

-Od Hrvatske će ostati geografski pojam. Doći će neki drugi koji će više cijeniti ovaj komadić preostalog raja. Budimo iskreni. Etnocidni rat Srbije na nesrpske narode 1990-1995 Hrvatsku je „ogrebao“. Bili smo složni i baštinili bogatu zemlju. Pogledajte što je u kratko vrijeme politička korupcija učinila od zemlje!? U usporedbi s ratnom, sadašnja Hrvatska je moralna i materijalna nakaza. Nemamo ni obraza, a bez obraza to nismo mi. Gdje nam je viteštvo, gdje je riječ? Samo prestrašene podrepine, iseljeni i poraženi narod sveden na ozakonjeni plijen koruptivnih krvoloka.

Ne iseljavaju li ljudi upravo zato što vide da nema pravde, da su jedni (manjina) i dalje povlašteni, a većina i dalje diskriminirana (kriminalni Ovršni zakon)? Nije li to glavni razlog izumiranja Hrvatske?

-U Hrvatskoj je sve frustrirajuće. Točno ste rekli. Iseljava se zbog nepravde, ali i egzistencijskih razloga. Najperspektivnija „gospodarska“ grana ovdje je domišljati parazitizam sa stotinama ozakonjenih „mimo“-fiskalnih nameta. Lagodna vremena Matije Gubece i Franje Tahija su nepovratno prošla. Domišljanje kako zajašiti drugoga doveli smo do savršenstva. U Agrokoru su navodno smislili petnaestak načina kako izluditi vjerovnike mjenicama i faktorinzima da je povjerenstvo moralo angažirati eksperte radi objašnjenja. Tko radi boji se gladi!