Mnogi igrači koji su imali čast igrati za Vatrene prekidali su svoje karijere, ali karijera ovog hrvatskog napadača ima svoju posebnost te ga zato, ne neki način, želimo ispratiti prema samom kraju nogometne priče – na terenu.
Riječ je o Ivanu Klasniću, uskoro 35-godišnjaku rođenom u Hamburgu koji je dosta toga dao klubovima u kojima je igrao, a još više reprezentaciji Hrvatske. Karijeru započeo je u njemačkom St. Pauliju gdje se zadržao do 2001. godine te tada prelazi u Werder iz Bremena gdje je bio narednih sedam godina te je odigrao 151. utakmicu za klub sa sjevera Njemačke i pritom postigao 49 golova. Vrijedi napomenut da je s Werderom osvojio i naslov prvaka Njemačke.
Nakon Werdera odlazi u francuski Nantes, pa u Bolton, a posljednji klub mu je bio njemački Mainz. Ivan već godinu dana nema klub, a kako uskoro ulazi u drugu polovinu četvrtog desetljeća, kraj bi mogao biti vrlo blizu.
Za Vatrene je odigrao 41 utakmicu te je pritom zabio 12 golova što ga čini jednim od najboljih strijelaca A-vrste. No, sveukupno gledano, to su postignuća koja svakako jesu obilježila Klasnićevu karijeru, ali ne kao događaj iz 2007. godine, koji mu je skoro prekinuo istu.
Odmah na početku te godine Klasniću je zbog komplikacija nastalima na bubrezima obavljena hitna transplantacija, no njegovo tijelo nije prihvatilo donirani majčin bubreg. Slijedio je nastavak drame, a sljedeći donor bio je njegov brat. Sada je ishod bio puno bolji i sretniji, a to dokazuje Ivanov povratak na nogometne terene samo pola godine nakon operacije.
No, Klasnić se nije samo vratio, već je 2008. godine na EP bio jedan od najbitnijih igrača u momčadi Slavena Bilića. Ivan je postigao dva zgoditka, po jedan Poljskoj i Turskoj u četvrtfinalu, no nažalost to nije bilo dovoljno da Hrvatska ode među četiri najbolje reprezentacije na prvenstvu.
Takve karijere se ne bi posramio niti jedan nogometaš, no veliki problemi s bubrezima su svakako najbolje obilježili Klasnićev nogometni put, a vratiti se na terene bilo je više nego hrabro. Bio je svjestan rizika koji donosi svaki duel s protivničkim igračima, no unatoč tome nije želio prekinuti karijeru. Pokazao je snagu volje, vratio se, mlade generacije sportaša u njemu mogu vidjeti veliki primjer pravog profesionalca te čovjeka koji nikada ne odustaje od svojih ciljeva.
Sada, kada je sve to postigao, može u potpunom miru kazati zbogom igranju nogometa te se posvetiti menadžerskom poslu u bliskoj budućnosti.
Autor; Nikola Bosilj