Kao nekada u Titovoj komunističkoj Jugoslaviji, Staljinovom Sovjetskom Savezu, a danas u Sjevernoj Koreji i NR Kini, onaj tko danas u Hrvatskoj govori istinu, i tko je nepotkupljiv, čeka ga potpuna medijska cenzura i politička izolacija.
U vrijeme stvaranja i obrane hrvatske države, dok su kukavice i izdajice bježale iz Hrvatske, 1991. godine bio sam glasnogovornik predsjednika Franje Tuđmana, a potom i prvi glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova. U privatnoj arhivi imam bezbroj novinskih članaka iz hrvatskih i poznatih svjetskih mainstream medija te televizijskih vrpci, o mojim djelatnostima u tim povijesnim, ali i vrlo opasnim vremenima.
U zadnje tri godine, zbog sve otvorenijeg i izravnijeg iznošenja istine, kako je ja vidim, o izdajničkom i protuhrvatskom radu tzv. hrvatskih političkih elita, onih vladajućih, tako i onih iz oporbenih (ne)domoljubnih redova, zabranjeno je objavljivanje mojih članaka i komentara. Ne samo u režimskim mainstream medijima (novinama, radio postajama i novinama), nego i na tzv. domoljubnim portalima i privatnim televizijskim kućama, tj. emisijama (Bujica, itd.). Naravno, ovdje moram navesti portal Glas Brotnja, kao jedinu časnu iznimku.
NASTUP U PODCASTU VELEBIT
Naravno, koristim ovu prigodu da izrazim zahvalu voditelju Podcasta Velebit Marku Juriču što mi je omogućio, na incijativu jednog velikog domoljuba iz iseljeništva, da nedavno gostujem u njegovoj emisiji. Za mene je to bilo kao povratak iz mrtvih. Emisiju je pogledalo blizu 28 tisuća ljudi. Nadam se da neće biti prva i zadnja emisija u Podcast Velebitu u kojoj ću gostovati.
Kako će sadašnja nenarodna vlast u Hrvatskoj biti pod što većim pritiskom strašnog gospodarskog, demografskog, zdravstvenog i svakog drugog stanja, koje je rezultat njezinog lopovluka, neznanja i nedomoljublja, tako će biti pojačani oblici psiholoških i drugih represija protiv mene i drugih meni sličnih disidenata u Hrvatskoj. Međutim, ja se te izdajničke i nesposobne vlasti ne bojim i spreman sam i umrijeti u borbi za spas domovine Hrvatske i hrvatskog naroda.
DANAS U HRVATSKOJ NOVAC GOVORI SNAŽNIJE OD SVIH RIJEČI
U Kini se često koristi izreka “da novac govori snažnije od svih riječi”. Tako je danas i u Hrvatskoj. Međutim, ne postoji ta količina novca i bogatstva u svijetu kojim bi neprijatelji i protivnici Hrvatske i hrvatskog naroda mogli mene kupiti.
Žao mi je što je cenzura u Hrvatskoj danas opakija i podmuklija nego što je bila u zločinačkoj Titovoj Jugoslaviji, pa se u to vrijeme moglo u medijima čuti za velike hrvatske disidente, kao što su bili Vlado Gotovac, Marko Veselica, Ante Paradžik i mnogi drugi. Da nema Facebooka i portala Glas Brotnja, te povremeno portala Tjedno.hr i Hrvatski Fokus, bila bi uzaludna sva moja svjedočanstva o prošlosti i upozorenja na tešku sadašnjost, jer svaki moj komentar automatski završava u košu mainstream medija i tzv. hrvatskih portala.
DISIDENT U DRŽAVI KOJU SAM STVARAO
Svjestan sam da živim još sto godina nikada neću imati ni važnost ni status brojnih hrvatskih disidenata i mučenika iz vremena dubokog mraka u Titovoj komunističkoj Jugoslaviji. Ipak, vrlo sam sretan što sam, makar i djelomično, na svojoj koži osjetio što znači biti disident. Razlika je samo u tomu, što sam ja danas disident u hrvatskoj državu koju sam stvarao i protiv koje nisam nikada sagriješio u bilo kojem obliku.