Kad će vladajući zatražiti osudu športaša iz Republike Srbije i Republike Srpske koji svoje pobjede proslavljaju s uzdignuta tri prsta (npr. Novak Đoković i mnogi drugi).
Naime, pripadnici velikosrpske soldateske i tzv. JNA su tijekom ratova 1990-tih u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu s tri uzdignuta prsta proslavljali masovna zvjerstva, ubojstva, silovanja, terorizam i razbojstva što se po međunarodnom pravu smatra elementima genocida, kulturocida i urbocida.
Napominjemo kako su prije Drugoga svjetskog rata Srbi polagali prisegu s tri podignuta prsta, ali spojena. Međutim, tri raširena prsta kakva danas podiže i Đoković i mnogi drugi pojavio se tek 1988., u vrijeme kada je već počela vladavina Slobodana Miloševića.
Mi smo svi živi svjedoci takvoga proslavljanja, nespojivoga s civilizacijskim normama.
Podsjetit ćemo vas samo što su na taj način sve oni proslavljali u agresiji i terorizmu u RH:
Prije svega genocid!
Agresor je u kratkom roku zauzeo trećinu Hrvatske protjeravši iz svojih domova 384 000 stanovnika Hrvatske i drugih nesrpskih nacionalnosti te da je krajem 1991. u Hrvatskoj bilo više od 550 000 prognanih i izbjeglica, a krajem 1992. broj izbjeglica i prognanih prešao je 660,000!
U agresiji na Hrvatsku ubijeno je 7263 civila i 6891 vojnika! Od ukupnog broja ubijenih civila gotovo je polovica starijih od 60 godina! Agresor je ubio 3182 žene, ranio 3560 žena, s tim da su stradale žene bile civilne osobe! Masovno ubijanje žena i staraca od 60 i više godina gotovo je školski primjer genocidnog karaktera srpske agresije na Hrvatsku. Agresor je, osim toga, ubio 403 djece s tim što je 108 djece ostalo trajnim invalidima! Bez jednog roditelja je ostalo 4285 djece, a bez oba njih 54. Među zatočenicima srpskih logora bilo je čak i 219 djece, a kao nestale se još uvijek vodi 15 djece. U ratu je ranjeno 1184 djece, odnosno čak 12 % svih ranjenih bila su djeca! Srpsko crnogorski agresor sustavno je uništavao više od 500 hrvatskih gradova i sela, a samo tijekom 1991. i 1992. izvedeno je više od 30 000 topničkih i zračnih napada po najgušće naseljenim hrvatskim područjima. To je doista bilo prekomjerno granatiranje cijeloga niza hrvatskih gradova.
Srbi su u ratu zvjerski masakrirali 840 hrvatskih vojnika te još 1096 civila. Za ilustraciju ratnih zvjerstava srpske strane ilustrativan je primjer Saborskog. Tamo je vojska ušla sa 40 tenkova i s oko 800 vojnika i ubila tog dana 28 civila pred svjedocima. Od toga je 14 ustrijeljeno, sedam živo zapaljeno, četiri zaklano nožem, dvoje obješeno i jedan poginuo od granate. Od tog broja je bilo 11 žena!
Dodajmo i:
granatiranje glavnoga grada Hrvatske – Zagreba
hirošimsko barbarsko granatiranje grada Vukovara i Vukovarske bolnice
masovni pokolj tri stotine ranjenika na Ovčari i u okolici Vukovara;
barbarsko uništavanje grada Dubrovnika, spomenika svjetske baštine
granatiranje grada Šibenika i uništavanje katedrale Sv. Jakova, spomenika svjetske baštine
granatiranje gradova Zadar, Slavonski Brod, Osijek, Gospić…;
pucanje po stanovnicima zagrebačkih naselja Utrina, Travno i Dugave strojnicama i topovima iz vojarne ‘Maršal Tito’
spaljivanje hrvatskoga sela Ćelije, koje je zajedno s crkvom sravnjeno sa zemljom
pokolj dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu
organizirani transport više tisuća Hrvata u koncentracijske logore u Srbiji, njihovo ubijanje, psihološko maltretiranje i silovanje
progon stotina tisuća Hrvata
pokolj osamdeset četiri civila i branitelja u Škabrnji
miniranje brane hidroelektrane ‘Peruča’ s trideset tona eksploziva
rušenje mostova u RH, paljenje i rušenje desetaka tisuća hrvatskih kuća
rušenje više od tisuću hrvatskih katoličkih crkava
postavljanje brojnih minskih polja
pljačku stoke i žita, drvne građe, tehnike i svega vrijednoga i odvoz u Srbiju
pljačku hrvatskih umjetnina i uništavanje hrvatske kulturne baštine
uništavanje hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode…
Vlasti za te zločine nisu zatražili ratnu odštetu, nisu podnijele tužbu protiv niza kolovođa velikosrpske soldateske i tzv. JNA, a razmišljaju o povlačenju tužbe RH protiv Srbije za genocid podnesene Međunarodnom sudu pravde, koji se proglasio nadležnim za tu tužbu.
Sjetimo se još genocida u Srebrenici i planiranog još većeg genocida u Bihaću, kada je u okruženju bilo 160 000 do 180 000 ljudi koje je spasila Hrvatska vojska!
Akademik Josip Pečarić
Akademik Stanko Popović