Drago Raspudić, vlasnik je stana u Zagrebu, još od davne 1992 godine. Stan je kupio temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenim između poduzeća Parket (u kojem je bio zaposlenik) i njega osobno, a kako se radilo o stanu sa stanarskim pravom na prodanom stanu, danom sklapanja ugovora o kupoporodaji prestalo je stanarsko pravo, a vlasnik je preuzeo sva prava i obveze vlasnika stana. Ugovoru o kupoprodaji priliježe i ovjera tj. suglasnost Javnog pravobraniteljstva Grada Zagreba, bez kojeg se, temeljem zakonom propisanih obveza, kupnja stana ne bi ni mogla provesti. Temeljem izvršene kupnje Drago Raspudić svoje pravo upisao je bez ikakve zapreke u zemljišne knjige, Grad Zagreb, poduložak br. 273. Drago i njegova obitelj bili su presretni smatrajući da su time riješili osnovni problem svakog čovjeka – stambeno pitanje, i da mogu mirno spavati.

No ubrzo su shvatili da vlasništvo nije Ustavom zajamčeno pravo svakog građanina ove zemlje, a da su pojedini Zakoni iznad Ustava, a pojedinci iznad Zakona. Problem je nastao nakon otkupa stana u kojem je prethodno nositelj stanarskog prava bio sada pokojni Josip Kekelj, a nakon njega, sukladno zakonu stanarsko pravo prenijela je na sebe supruga Margita Kekelj, sada također pokojna. Iza Margite Kekelj nasljednica je Božica Nušinović, koja u sudskom postupku tvrdi da je posjedovala ključeve stana, te da boravak Drage Raspudića u stanu koji je legalno kupio, i uknjižio se kao vlasnik, smatra „smetanjem posjeda“. Sud je prihvatio njen tužbeni zahtjev kao osnovan, te je presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za iseljenje Drage Raspudića iz stana zbog smetanja posjeda potvrđen od sudova oba stupnja. Tijekom vođenja parnica izveden je niz dokaza u postupku. Utvrđeno je da su i pokojna Margita Kekelj, i Drago Raspudić sklopili Ugovor o kupoprodaji stana sa istim prodavateljem, no isto tako su utvrđene i sporne okolnosti da je nasljednica Božica Nušinović u posjedu dva različita Ugovora o kupoprodaji na kojima postoje različiti potpisi, kao i niz drugih dokaza koji upućuju na krivotvoreni potpis Margite Kekelj, kao i na činjenicu da na jednom od Ugovora o kupoprodaji nema ni datuma, pa se dakle do danas ne može točno utvrditi kada je sporni ugovor sklopljen, i da li je stvarno sklopljen. Osim toga, na jednom od Ugovora pečat je zrcalno okrenut, pa postoji osnovana sumnja da se radi o krivotvorni što je Drago Raspudić prijavio kao kazneno djelo USKOK-u.

Tijekom postupka provedeno je niz grafoloških vještačenja, a i izvođenje drugih dokaza. U postupku je nesporno utvrđeno da je Odlukom tvrtke MEGAKOP-PARKET stanarsko pravo na ovom stanu priznato Dragi Raspudiću, nakon čega je ova tvrtka predmetni stan njemu i prodala, a Drago Raspudić se nakon isplaćene cjelokupne kupoprodajne cijene uknjižio kao vlasnik. Također je nesporno da je novac koji je u ime Margite Kekelj uplaćen navodno na blagajni poduzeća Megakop-Parket na ime kupnje stana, vraćen na žiro račun Margite Kekelj, pa iz svega proizlazi da ugovor, ako je eventualno i zakonski valjan, između Margite Kekelj i Megakop-Parket nije ispunjen, tj. nije isplaćena kupoprodajna cijena. Nitko se nije upuštao u razmatranje činjenjica da je uplata u ime Margite Kekelj bila izvršena u vrijeme kada je ona već bila nekoliko dana pokojna, a pokojna je bila i u vrijeme kad je vraćen novac na njezin žiro račun.

Pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu naloženo je ovršeniku Dragi Raspudiću da iseli iz stana u Zagrebu, i preda ga Božici Nušinović. Ovrha se temelji na usvojenom tužbenom zahtjevu zbog Smetanja posjeda i na tumačenju suda, da su u predmetnom stanu u to vrijeme privremeno boravile treće osobe, koje su se iselile nakon što je Drago Raspudić stekao vlasništvo, te da je od tog stana Božica Nušinović navodno imala ključeve, a da je Drago Raspudić bez zakonske osnove ušao u posjed stana čime je načinio smetanje posjeda.

Sud nije u ovom slučaju načinio uvid u stanarsko pravo Drage Raspudića, odnosno stečeno vlasništvo sklapanjem Ugovora o kupoprodaji i isplatom kupoprodajne cijene, jer se te činjenice u postupku smetanja posjeda ne utvrđuju. U utvrđenju smetanja posjeda važno je samo zadnje stanje posjeda. Sud je tako utvrdio da je mijenjanjem brave (bez upuštanja u pravni osnov mijenjanja brave), na predmetnom stanu Božica Nušinović u potpunosti isključena iz posjeda stana.

Cijeli slučaj je očiti dokaz kako su Zakoni u RH iznad Ustava RH, i kako su u neskladu sa ustavnim pravima. Naime, unatoč činjenici da je Drago Raspudić nedvojbeni vlasnik stana, uknjižen u zemljišne knjige, što bi mu trebalo dati i pravnu zaštitu, i činjenici da je Božica Nušinović nasljednica Margite Kekelj, koja je navodno nakon svoje smrti uplaćivala novac za kupnju stana, kao i primila novac na svoj račun, uspjela je u svojoj tužbi za smetanje posjeda, te temeljem te tužbe, odlukom sudova prvog i drugog stupnja, stekla pravo da se Drago Raspudić iseli iz svojeg vlasništva. Nitko se od predmetnih sudaca nije upuštao u razmatranje da je nemoguće da mrtav čovjek uplaćuje ili prima novac, te samim tim cijeli spor zapravo predstavlja pravosudnu lakrdiju.

Drago Raspudić u međuvremenu pokrenuo je niz postupaka za zaštitu svojih prava. U tijeku je istražni kazneni postupak, kao i Revizija odluke suda. No sud ovdje nije načinio povredu pri odlučivanju, već je postupio po zakonu, koji pak propisuje da se u parnicama u kojima se utvrđuje smetanje posjeda ne utvrđuje niti ne dokazuje vlasništvo, pa je dakle moguće da se vlasnik zaista mora iseliti, ukoliko tužitelj dokaže svoju tvrdnju da je smetan u zadnjem mirnom posjedu. O zaštiti prava vlasništva, i krivotvorenim ugovorima, odlučiti će Državno odvjetništvo i druga tijela koja utvrđuju kaznenu odgovornost. Do tada, vlasnik strepi i očekuje odluku suda o iseljenju.

Drago Raspudić, žrtva pravosuđa, i nezaštićeni vlasnik zakonito i legalno stečene nekretnine, nužno mora zaštiti svoje pravo vlasničkom tužbom, tužbom za ništetnost ugovora o kupoprodaji koje posjeduje Božica Nušinović, kao i insistiranjem na zaštiti svojih vlasničkih, odnosno ustavnih prava, a koja su sasvim sigurno, prema Ustavu RH, iznad Zakona.

Fotografija; HAZUD.HR
Autor; N.Landeka